(kolumna no. 98, 02.05.2007.) Prvomajska Ivan Pudar izlazi iz prostorija gdje su smještene svlačionice na šibenskom stadionu na Šubičevcu. Izlazi i lagano se suvereno hodajući, onako kako već Pudar hoda, primiče travnjaku igrališta po prvi put nakon što je napustio taj isti stadion i otišao voditi Hajduka. Oko njega gomila foto reportera, žele uloviti na njegovom licu bilo kakvu emociju, zamrznuti pravi trenutak... a onda se dogodilo ono što me učinilo izuzetno ponosnim ove srijede. Gomila na tribinama ustaje, svi su na nogama! Svi pozdravljaju velikog trenera. Šibenski Funcuti mu kliču, klupske ratne boje, animoziteti i tenzije, u tom su trenutku bili u drugom planu... Fantastična scena, za pamćenje. Svog me ispunila sreća i ponos, a u ova teška vremena nemam baš često priliku ponositi se Šibenikom, gradom koji uglavnom gubi, u kojem odavno nema puno oslonaca za koje bi se čovjek mogao uhvatiti. Praktički, odavno moj grad nema snage. Trebamo bilo kakav simbole veličine, bilo što šta bi mene i sve nas druge učinilo ponosnim na način kako me ta gesta navijača danas digla dok sam na TV-u gledao prijenos utakmice između mog NK Šibenika i Hajduka. Sreća ovdje sipa na kapaljku. Jasno, dokona lijenčina poput mene utakmicu je gledala na televiziji. I baš razmišljam koliko je to glupo, jer sam mogao kao svi normalni ljudi otići na Šubićevac. Jebiga, nije mi bilo ni u primisli. Osim kronične fjake, toliko sam ovih dana nadrkan i ubijen poslom, da ne znam gdje mi je glava. Strašno puno posla ima. A najgore je to što me nitko ne sili da toliko radim. Definitivno radim iznad prosjeka i daleko iznad svih normi, ali tako je to u ovom poslu. Ima perioda kad samo radiš, imaš volje za to, i perioda kad si krepan i ne znaš ni tekst napisati. Sada je period rada, ludila, velikih priča i fasciniranosti objavljenim štivom. Tko zna, možda me već sutra strefi bomba stihije i fjake. Pa zamrem skroz naskroz. Eh, i da se na trenutak vratim utakmici, umalo smo pobijedili. Na kraju je bilo 2:2. Hajduk je u 90. minuti uvalio taj fuckin drugi gol, taman kad smo mi uvalili njima i ponadali se da smo i drugi veliki hrvatski klub ove sezone uspjeli zgaziti. Al dobro, jebiga sad, što se može. Važno da smo zgazili Dinamo onda kad je trebalo, prije koji mjesec. A Hajduk je moj klub, skoro kao Šibenik, pa mi je praktički svejedno. Mislim... nije baš, ipak je zavičaj prvi, ali... kako bilo, nemam volje za filozofiranje večeras. Htio sam pisati o Ivici Račanu ovih dana. Ali nisam. I bolje da nisam jer... što bi ja mogao uopće napisati o liku koji je stvarno legenda. Tek sad kad je umro, mnogi su skužili kolika je faca Račan bio. O mrtvima sve najbolje, kažu, ali o njemu stvarno i da hoćeš, ne možeš pisati loše. Nema mrlje. Nema. Nula bodova. Stvarno je bio velik, možda i jedini političar u Hrvatskoj za kojeg bi mirne savjesti glasovao, da direktno biramo pojedince, imena. Skroman, definitivno pošten, čak i totalni autsajder po tom pitanju. Nisu ga zanimale jahte, audiji i mercedesi, viletine, žderačina i lokačina. Niti jedna jedina afera, a tako duga politička karijera. Skroman, a vrijedan, srdačan, ali samozatajan. Nisam imao prilike biti često u njegovom društvu, iako me posao povremeno navodio na njegov put. Nekidan, na prvi maja, kad sam po zadatku bio u šibenskom SDP-u da opalim fotku nad knjigom žalosti jer je kolega foto reporter bio negdje odsutan, a ja radio na neradni dan (kao i uvijek), sjetio sam se baš jednog, vjerojatno zadnjeg susreta s pokojnim Račanom. Zamisli ironije, i tad je u središtu bila jedna knjiga žalosti. Bio sam na Kaptolu, kraj knjige žalosti za pokojnog kardinala Kuharića. I čekao Ivicu Račana da se upiše. Kao u povijesti prvi "komunistički" šef vlade, koji će se doći pokloniti jednom mrtvom kardinalu, i upisati se u knjigu žalosti. Bilo je to početkom dvije tisućitih kada su Račana častili užasnim uvredama, i zaludo mislili da njemu nije mjesto na Kaptolu. Danas nitko od njih nema ružnu riječ za Račana. Ne zato što se o mrtvima ružno ne govori. Već zato što se nema što ružnoga reći o Račanu. I to je činjenica. Nadam se da s njim ne umire i poštena politika. Bio je iznimka koja potvrđuje pravilo, definitivno jest. Grezo je i odvratno uspoređivati, i stvarno nije fer, ali moram... Naime, smrt Tuđmana, i smrt Račana. Prvog su oplakivali obični ljudi, prost narod, a svi ovi drugi su držali figu u džepu. Račana su također oplakali ovih dana obični ljudi. Ali i ovi drugi. Ovoga puta nisu imali figu u džepu. Jer za Račana su zlo mogli reći samo neinformirani zadojeni radikali, i luđaci. Na žalost, vidio sam i takve poruke na nekim forumima po netu. Strašno! Jutros sam pio kavu s kontroverznim pukovnikom Željkom Maglovom. Ha, kako to gordo zvuči, kao da se furam na one ZG kolege koji vole opisivati svoja druženja s onima o kojima pišu. Nova škola hrvatskog žurnalizma. Doduše, oni se bave facama s Pantovčaka i iz Banskih dvora. A ja s dop pukovnikom. Njemu su sudili, a ja sam htio materijala za novine. Čudan je to lik, inače, i on je iz mog grada. Komadi iz njegove generacije kažu da je u svoje vrijeme bio najveća faca, sve su se vlažile od same pomisli na njega. A danas s obitelji živi u nekakvom vlažnom splitskom podrumu. I ratuje s heroinom. U ratu je bio među najmoćnijima. Danas ga inspektori drže na oku i ne može kupiti piz, a da ne strada. Svako malo pada. Kakva igra sudbine. To je to. Sad idem gledati Jericho, 21. epizodu. Postao sam opsjednut tim stranim serijama. Heroes i Jericho. Zakon. Pogledao sam i The Lost Room. Ludilo. Moram uzeti flaterate jer sam u suprotnom najebo. Oderat će me, a na wirelessu ne mogu koristit torrent. Tako da sam jebo ježa.
Glavaš - klaun koji je prkosio policiji (kolumna no. 97, 21.04.2007.) Sunday, bloody sunday (kolumna no. 96, 15.04.2007.) Uskršnja tri jaja na oko zapržena na slanini (kolumna no. 95, 7.4.2007.) Sanader i "Sam svoj majstor" opet ispočetka, sve u krug, baš kao i Steve Urkel (kolumna no. 94, 3.4.2007.) Svijet se raspada, a mi bi u svijet (kolumna no. 93, 20.3.2007.) Vratio sam se, oprosti mi pape što me nije bilo! (kolumna no. 92, 18.3.2007.) Kako sam s policajcima letio 200 po auto putu (kolumna no. 91, 31.1.2007.) Ne kupuje Dinamo zbog pojačanja, već zbog slabljenja! (kolumna no. 90, 11.1.2007.) Nova godina i stari fašizam (kolumna no. 89, 7.1.2007.) MOJA GODIŠNJA INVENTURA (kolumna no. 88, 31.12.2006.) Još uvijek mrzim blagdane (kolumna no. 87, 24.12.2006.) Vikend od one stvari (kolumna no. 86, 18.12.2006.) TV junkie (kolumna no. 85, 04.12.2006.) Pojebimo se masovno, prije nego što najebemo generalno! (kolumna no. 84, 26.11.2006.) Heroji i licemjeri (kolumna no. 83, 24.11.2006.) HEROJI (kolumna no. 82, 18.11.2006.) Orgazam nasilja, apsurda i sjebane klime (kolumna no. 81, 09.11.2006.) Antimonija (kolumna no. 80, 28.10.2006.) Važno je zvati se Ante, ne Pancirov, nego Rukavina, snajperist sa Šubičevca (kolumna no. 79, 24.10.2006.) Nema veze što nema veze (kolumna no. 78, 17.10.2006.) Hrvatski preporod, part 2, "vrijeme oprosta i lova na zločince" (kolumna no. 77, 16.10.2006.) HDZ prijedlogom zakona o drogama barem 50 posto mladih pretvara u potencijalne kriminalce (kolumna no. 76, 12.10.2006.) Kako sam proslavio rođendan s Carevićem, Munhozom, Zoranom Milanovićem i s predsjednikom Mesićem (kolumna no. 75, 02.10.2006.) Do kraja (kolumna no. 74, 01.10.2006.) Veliki, bijeli skandal u malome mistu (kolumna no. 73, 26.09.2006.) Ja, anonimus i diletant smijem trackati, oni koje ljudsko stado slijedi ne smiju (kolumna no. 72, 15.09.2006.) Ubojice idu u pakao, no, trebaju li Ana Magaš i Osama bin Laden dijeliti istu sudbinu? (kolumna no. 71, 12.09.2006.) Jebi ga! (kolumna no. 70, 10.09.2006.) Korupcija, istinski autohtoni hrvatski proizvod s certifikatom ISO 100? (kolumna no. 69, 29.08.2006.) Rocky, scijentologija i moj osobni dalmatinski pozitivizam (kolumna no. 68, 25.08.2006.) Bio sam na šibenskoj Šansoni (kolumna no. 67, 22.08.2006.) Ako ubrzo ne pronađemo nekakve neprijatelje u svemiru, pobit ćemo se međusobno! (kolumna no. 66, 13.08.2006.) Knin 11 godina poslije Oluje (kolumna no. 65, 05.08.2006.) VRIJEME JE DA SE SKRENE (kolumna no. 64, 02.08.2006.) Urbana legenda Stipe - Šibenčanin za kojim traga svaki hrvatski policajac (kolumna no. 63, 27.07.2006.) Ako ikad umrem... (kolumna no. 62, 25.07.2006.) ŠIBENSKE PIČKE - Kad gradonačelnica zapila, Mišo Kovač stvar spašava (kolumna no. 61, 23.07.2006.) Moje privatno šibensko ljeto (kolumna no. 60, 15.07.2006.) Zidane, Tesla i Talijanke (kolumna no. 59, 10.07.2006.) Vraćam se Zagrebe tebi!!! (ma da ne bi) (kolumna no. 58, 03.07.2006.) Devalvacija pameti (kolumna no. 57, 16.06.2006.) Nogomet iz mog dvosjeda (kolumna no. 56, 09.06.2006.) Što to bješe ljubav? (kolumna no. 55, 23.5.2006.) BALADA O UBOJITOM 14. SVIBNJU I MACI GARI (kolumna no. 54, 16.5.2006.) POKVAREN MI JE TELEFON, MIJENJAM OPERATERA (kolumna no. 53, 21.4. 2006.) NEDOSTAJE MI POEZIJA (kolumna no. 52, 4.4. 2006.) Kako mi je Škoro postao podnošljiv (kolumna no. 51, 25.02. 2006.) NEJEBICA JEDNAKO FRUSTRACIJA (kolumna no. 50, 14.02. 2006.) PUNK IS NOT DEAD (kolumna no. 49, 01.02. 2006.) DOSSIER ŠIBENIK, I USPUT NEŠTO MALO OSOBNOG DOŽIVLJAJA, (kolumna no. 48, 24.01. 2006.) Masturbatorski snovi, (kolumna no. 47, 17.11. 2004.) TITO, IRENA I JA, (kolumna no. 46, 27.10. 2004.) Hrvatska je veća Amerika od svake Amerike, (kolumna no. 45, 11.10. 2004.) Pjesnik, a ne zločinac!, kolumna no. 44, 26.8. 2004. Život mi ispunjava stvaranje novog tjednika (ŠIBENSKI LIST), kolumna no. 43, 6.8. 2004. Ljeto koje zaziva revoluciju , kolumna no. 42, srpanj. 2004. Euro 2004- Njemačka, mi stižemo! , kolumna no. 41, 5.7. 2004. Vodeća televizija u Hrvatskoj!!!!, kolumna no. 40, lipanj 2004. EURO2004. - Tuga zbog Pletikose, nada zbog Severine , kolumna no. 39, 12.6. 2004. Mala je dala, kolumna no. 38, 5.6. 2004. BALDEKIN, kolumna no. 37, 31.5. 2004. Kontradikcija, kolumna no. 36, (svibanj 2004.) Auspuh moje duše, kolumna no. 35 (travanj 2004.) Život kao film, kolumna no. 34 (24.3. 2004.) Podzemlje, kolumna no. 32 (5.3. 2004.) Ihthis i Sretno dijete u Šibeniku, kolumna no. 31 (29.2. 2004.) Hrvatska u oblaku dima Marihuane, kolumna no. 30 (2. 2004.) Filmska propaganda, kolumna no. 29 (17.2. 2004.) Romeo is bleeding, kolumna no. 28 (10.2. 2004.) Sretno dijete, kolumna no. 27 (29.1. 2004.) Zrinka, Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples, kolumna no. 26 (25.1. 2004.) Superman iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi mesari, kolumna no. 25 (18.1. 2004.) Kolumna tijeka podsvijesti, kolumna no. 24 (18.1. 2004.) ŠIBENIK pribljezgavanje na ruševinama, kolumna no. 23 (8.1. 2004.) Nova godina i ja, dani koje mrzim otkako sam rođen, kolumna no. 22 (5.1. 2004.) Bankrot! Smijem li se nazvati piscem u osjetljivom trenutku smrti FAK-a i eksplozije afere Radaković - Rudan? XXX 21, (14.12. 2003.) Opasnost od igranja nogometa na travi ili kako je Prgavi zbog Playstationa završio na psihijatriji, XXX 20, 8.12. 2003. Kronologija pobjede i poraza, XXX 19, 26.11. 2003. Roditi se na Baldekinu - blues ispjevan nakon pušione na Maksimiru, XXX 18 (16.11. 2003.) Noć Vještica 2003. - početak predizborne kampanje, modernog lova na vještice, XXX 17 (31.10. 2003.) Budućnost
je stigla i pregazila nas, XXX 16,
19.10. 2003. Od
rođendana, do rođendana POVRATAK
CIVILIZACIJI - HEMINGWAYEVO LJETO, XXX 13, 10.9.2003. XXX 11 - SVI SMO MI MIRKO NORAC?, 28.4.2003. XXX 10 - Kako je počeo rat na mom planetu, 20.3 2003. XXX 9, 8.3. 2003. XXX 8, 5.2. 2003. XXX 7, 21.2. 2003. XXX. 6 (MRTVA LJUBAV), 15.2. 2003. XXX 5, 3.2. 2003. XXX 4, 6.1.2003. XXX 3, 23.12.2002. XXX 2, 10.11.2002. XXX 1, 3.11.2002. |
