www.zbrdazdola.com

Ljeto koje zaziva revoluciju

Ljeto. Nikad mi nije bilo drago to godišnje doba. Zimi se uvijek možeš dodatno obući, skloniti nekamo. A ljeti - možeš i gol šetati, ali svejedno je vruće. Čini ti se da bi bilo najbolje kožu sa sebe skinuti. Ma ne bi ja imao ništa protiv ljeta da ga provodim negdje na pučini, na egzotičnom otočiću s cocktailom u ruci i mulatkinjom u krilu, ali brate kad moraš raditi po ovoj pasjoj vrućini, e to je za popizditi. I tako moje ljeto prolazi. Dovučem se do 9 - 10 uri do firme, ali se ne penjem gore u ured. Zasjednem u Bona (ta birtija mi je druga kancelarija), popijem makijato s ledenim mlikom i prelistam novine. Naravno da uvijek netko dođe, pa ćakulamo a onda se napokon popnem gore. S vrata me opizdi užasni klimatizirani zrak, potom sjednem za stol, bacim oko na e - mail i obavezno pogledam na www.monitor.hr jesam li štogod propustio. Nakon što se overdoziram informacijama, nekako se dogegam do uredničine kancelarije, zapalimo koji duvan, ona mi uvali neku temu, eventualno je odradim taj dan, a najčešće je napravim u zadnji čas, pa se opet spustim na štekat pod prozorima redakcije gdje njuškam nove teme, tražim nove žrtve za Internet studio "Rubicon" s kojima honorarno surađujem kao nekakva marketinška lutalica. I tako prođe radni dan. Znoj kaplje s moga čela konstantno a jedino što u Dalmaciji spašava tu odvratnu ljetnu situaciju je bava - stalni povjetarac koji živi uz more i bez kojega bi bilo neizdrživo - dakle zagrebački.

I koliko god mrzio ljeto, moram priznati da ove godine i nije tako strašno. Uopće nije toliko vruće, a nema ni uobičajene suše na poslu, kako mi to zovemo u struci - sezona kiselih krastavaca - kad se, dakle, ništa ne događa. Ovoga ljeta, bogme ima svega. Nakon što su srušili pola bespravno sagrađene Dalmacije, vladini bageri su preselili pod Medvednicu. Komentiram nekidan s konobarom to s rušenjem i jedan tip što tu stalno dolazi, upada sa spikom u stilu - jadni Rojs, kako mu to mogu raditi, njemu i obitelji a dao je toliko puno za ovu zemlju, naš Hrvatski sin, mučenik, ljudina. A meni se kosa na glavi diže, znam da je tip došao s dinarskih brda, po deaufultu ne može biti ništa drugo nego zadojeni desničar, radikal, jedan od onih što u crnom odlazi na Thompsonove koncerte. Al ne da meni vrag mira, ne mogu odoljeti, pa se uvlačim u raspravu s idiotom. Jebo te pas, je li moguće da još ima idiota, takvih budaletina koji ne kuže što se događa. I raspravljam ja s njim, ne zbog ega, ne zbog želje da mu objasnim, već da zadovoljim osobne strasti, da ga provociram, prolijevam po njemu vrelo ulje osviještenosti, liberalizma... s guštom jer znam da mi ne može verbalno parirati. Cinično prosipam bisere, jadnik se vadi frazama, čondićevskom retorikom, onim vjećnim radikalnim desnim rečenicama koje je čuo od idiota s televizije. Jebiga, najbolnije mu je što Rojsu kuće ruši Sanader. Nikako mu to ne ide u glavu. Osjeća se prevarenim, pokradenim, sram ga je, ne zna što bi rekao. Njemu su sve lađe potonule, ništa mu više nije jasno. Do vraga, tko tu koga jebe!? Lako je bilo jučer kad je vladu vodio omraženi mu crveni Račan ali danas nema alibija. Strava.

Jebote, nekidan sam gledao na TV-u dokumentarac o Srebrenici. Zateklo me koliko sam bezosjećajan, kako sam olako i površno shvaćao tu priču. Kao i svi mi. Otkako je televizija započela emitirati rat u živo, jednostavno smo zaboravili koliko je strašan rat. Kvragu, tako nedavno su bombe padale po ovom gradu, a ja jedva da se sjećam toga. A Ratko Mladić negdje živi. Profesionalni vojnici nemaju savjest. Siguran sam da on nije svjestan ničega, uvjeren da se borio za pravu stvar. I nije mu jasno zašto ga prozivaju. I svi su ti ratnici - zločinci isti. I s naše i s njihove strane. Iste su i žrtve. Bol ne poznaje granice ni razliku u krvnim zrncima. Kad pogledaš takav jedan dokumentarac, svaka kazna koju izriču u onom nizozemskom tribunalu djeluje tragično malena. 20 godina, doživotna robija - mogu li takve kazne pružiti zadovoljštinu žrtvama? Nema šanse. Koji apsurd. Globalno građansko, liberalno društvo ne dopušta da se zločinci kazne onako kako su zaslužili. Ne dopušta da se kazne istom mjerom, onako kako su zaslužili. A to je jedino spora, užasno spora i bolna smrt. Jer zločini su tako monstruozni, bestijalni... Europa, sredina devedesetih... Nizozemci plešu Žikino kolo, i piju Heiniken. Desetljeće kasnije, u Nizozemskoj se kroji pravda. Teška ironija.

Toliko se toga promijenilo u zadnjih 20 godina otkako je ovaj zabačeni planet postao globalno selo. Tko je mogao i pomisliti da će u SAD-u lažirati izbore, da će prljava politika biti dostupna svima i da nitko neće reagirati. Tko god i trunčice prati svjetska zbivanja, zna kakav idiot vodi SAD. I zna zašto su napali Irak. I nije nas briga. Pragmatičan je svijet. Ljudi su se prestali uzbuđivati zbog takvih "sitnica". Kad sam bio klinac Amerika je bila pojam. Danas je sinonim za sprdačinu. Prije je to bio pojam demokracije, danas je Amerika najveća sprdačina demokracije. Zapravo, demokracija jede sebe samu. Došla je do vrhunca, i treba eksplodirati svakoga časa. Vrijeme je za novi poredak, a mi smo svjedoci tog prijelomnog trenutka. Promjene. Nisam siguran koga se više treba bojati, povampirenih republikanaca ili antiglobalista, napaljenih pacifista svih boja, raznoraznih boraca za ljudska prava, za prava životinja, za prava stabala, krizantema, žohara, tko zna čega sve ne. Sve je otišlo u pičku materinu, sve je naopako. Demokracija je uistinu ušla u crveno. U silnoj brizi za sva moguća prava, život postaje nemoguć. Najebeš za sekund. Dosta ti je da krivo pogledaš neku beštiju na cesti, oderati će te. Ona uvreda, šta je pederu, više nije OK jer vrijeđaš pedere. Jebote pas također nije OK jer neki psi danas žive bolje od ljudi. Gledao sam nekidan na jednoj od onih Exs(kluziv - ploziv) emisija na RTL-u kako pse vode u posebne hotele, pružaju im extra usluge tipa masaža, kupki, daruju im skupi nakit, vode ih na frizuru... Jebo vas PAS! Ne daj Bože da ti se neki Židov ne sviđa, čisto onako, osobno na razini čovjek čovjeku. Najebeš ko žut. Ili možda, kritiziraš zbivanja na Bliskom istoku, ono čisto u lokalu, s ekipom pizdiš o globalnim zbivanjima i padne ti recimo na pamet suluda ideja da Izraelci jebu Palestince u istoj mjeri koliko i ovi jebu njih, ili nedajbože još i više - i odmah si označeni antisemit, umanjuješ žrtve holokausta itd. A tebi samo tip ide na jetru jer je bahat, i bili te kurac je li Židov, Ukrajinac, Islanđanin ili što ja znam tko već bio. Isto je i s Bliskim istokom. Ubiješ vuka, i najebeš. U kurac, još ću ispasti desničar. Ali, jebote, što se ovo događa s nama? Pod hitno trebamo jednu veliki revoluciju, novi poredak, samo me strah da bi iduća revolucija mogla biti fatalna, da bi mogla biti atomska i da će novi poredak doživjeti samo žohari. E toga me je strah. Mada, s druge strane, ja sam ipak optimist. Najjači će opstati.

Baš sam zabrijao. Pucaju me večeras neke zajebane misli. Globalne i vatrene. Pa umalo zaboravih! Ova moja draga kolumna, dobila je mlađu sestru. Zove se "Žila glupača", a po svemu sudeći trebala bi zaživjeti 31. srpnja, i to na papiru. Dobio sam, naime ponudu, da objavljujem kolumnu u Šibenskom listu koji krajem mjeseca počinje izlaziti u novome ruhu, na 64 stranice u boji. Nakon što je čitao XXX na zbrdazdola.com, urednik Šibenskog lista odlučio je takvo štivo ponuditi svojim čitateljima. Baš me zanima koliko će vremena proći prije nego što me na glavnom trgu između poznate katedrale sv. Jakova i gradske vijećnice javno ne spale. Jer lako je XXX pisati na Internetu, za svoju intelektualnu, urbanu publiku, ali pisati ovakvim jezikom i o ovakvim temama u regionalnom dalmatinskom tjedniku, za ljude od 7 do 77 - među kojima većina ipak pripada u ono što nazivamo širokim narodnim masama, biti će vrlo zajebano. Očito, morati će raditi autocenzura, a tako mrzim tu riječ. Morati ću paziti na sve ono zbog čega uopće i postoji ova XXX kolumna. A to je sloboda sa svim svojim konotacijama. I zato neću zapostaviti XXX. Ona će i dalje biti moj jedini ispušni ventil, moja jedina prava ljubav, moj ponos. Osim toga, u ovih godinu i pol stekao sam jedan broj stalnih čitatelja i bio bi kreten da ih odjebem.

Ante Pancirov