Auspuh moje duše Kad sam prije nekih godinu i pol stupio u kontakt s braćom koja održavaju Ideja se jednako svidjela vlasnicima sitea, i druženje je započelo. Uskoro, mnogi su nam se pridružili, inbox u e-mail sandučiću redovito i konstantno se punio, ali u prvoj fazi bez pritisaka, bez presinga, bez... kako sam ono rekao... ah, da... bez ograničenja. Bez ograničenja. No, nakon godinu i pol, kolumna se pretvorila u obavezu. Uskoro se XXX banner s linkom pojavio na nekim web stranicama koje pohodi hrpa ljudi, pogotovo u mom gradu, i dogodilo se neminovno - virtualni auspuh moje duše postao je virtualna javna kuća. Broj čitatelja se abnormalno povećao i sad me svako malo netko gnjavi, traže da objasnim, da ulazim u diskusije, da kažem što je pjesnik htio reći. Nekako preko noći, XXX je prestao biti moj bizarni ispušni ventil kroz kojeg mogu laprdati beskrajno. Postao je javna stvar. U neku ruku, to mi laska. Lagao bi kad bi rekao da mi nije drago što je kolumna postala jako čitana, ali s druge strane, izgubio sam onaj mir, taj holoapartman za bezbrižno igranje riječima i slovima, zbog čega sam uopće i započeo pisati kolumnu. Vjerojatno bi bilo puno lakše da sam se od početka potpisivao pseudonimom, kao što to radim na nekim drugim mjestima, u nekim drugim novinama itd... Sreća u nesreći, možda je stanje u kojem se site nalazi. Autori jednostavno nemaju vremena redovito ažurirati site, pa i kolumne više nisu redovite. Možda pak to i nije sreća. Šteta, možda... Digresija - Trojanski konj SRANJE!!!... (digresija)... dok ovo pišem, u pozadini mi šljaka novi antivirusni program sa zadnjeg BUG-a i javlja da je pronašao već trećeg trojanskog fuckin konja . Kao da nije dosta što mi je djelovanje programa usporilo rad na tekstu do ludila, već sad još moram živjeti s činjenicom da mi je PC konstantno zaražen jebenim virusima. Šta je s tim ljudima? Što im sve to treba. Svaka deseta e - mail poruka nosi neki exe. virus, a trpaju ih i kroz programe koje skidam s neta. XP je tako pun rupa, a o Outlook Expressu bolje da ništa ne govorim. Kreteni. Neka se jebu oni i njihovi virusi... Jasno mi je da svaki jebeni hacker na planetu želi naguziti Microsoft i nimalo im ne zamjeram, ali 90 posto ljudi je, na žalost, žrtva Microsoftova monopola i napadajući njih, hackeri napadaju nas... Povratak na pravi put I tako ja skrenuo s teme... U principu, ionako ne znam što bi još na tu temu dodao. Tako je, kako je. XXX je postala javna stvar, ali ja ne namjeravam odustati od onoga zbog čega sam počeo pisati na "zbrdazdola". Ako ništa drugo, bar me nasmiju neki ljudi. Sprdačina. Glupost je uistinu neuništiva. Bolest nitko nije platio... No, kako stvari stoje, mogli bi linkovi na moje stranice sa šibenskih jakih siteova doživjeti udar. U tijeku su izvanredni gradski izbori, za gradsku vladu. (tako je bilo kad sam pisao ovaj tekst - u međuvremenu izborni rezultati su poznati, puno je vremena prošlo od pisanja do objave ovog teksta...) A kako bi vlast lako mogle dobiti stranke kojima je građansko, liberalno i ino sa sličnim konotacijama strano, čak i opasno za njih, vjerojatno će skinuti linkove na XXX. (Digresija - HDZ je na kraju ipak dobio previše apsolutnu većinu - 16 od 25 vijećnika...) Vjerojatno neće tolerirati ovako "nazadne" ideje na svojim stranicama. Desnica i ja se javno ne volimo, i to već dugo vremena. Zapravo, ne volimo se od "demokratskih promjena", Berlinskog zida itd. Otkad su mi poslali vojnu policiju na pretres u redakciju, otkad su mi prijetili smrću, slali narko inspektore da me pretresaju i iz službenog auta iskrcaju subotom navečer pred krcatim klubom - kao da sam doušnik. Kurvini sinovi... V LAST Lokalni hadezeovci sjebani su otkad god su osnovani. Baš sam nekidan bio s potpredsjednikom Sabora Darkom Milinovićem i pričali smo o frakcijama u šibenskom HDZ-u. Kažem ja njemu, ovdje ti je HDZ još uvijek onakav kakav je na razini države bio prije pet - šest godina. Imaju desetak frakcija unutar podružnice, zadrti su do jaja i puni kompleksa, a uz sve to - jako su bahati. A ovaj veli, treba sve njih smijeniti. Trebaju skužiti da im je rok trajanja prošao i dati prostora mlađima, ljudima s mozgom. Svidio mi se taj saborski hadezeovac, ali na žalost, od njegove ideje neće biti ništa. U ovom gradu promjene su spore, čista utopija. Politika u ovom gradu je tragedija. I tako će to biti još dugo. Koliko je situacija tragična najbolje pokazuju liste za izbore. Na jednoj od njih, nalazi se kandidat koji tvrdi da se već tri puta susreo s vanzemaljcima te da mu je netko lani ukrao sjenu i da sad hoda bez sjene!? Tip je u gradu poznat po žicanju - zovu ga "imaš pet kuna?" - to mu je kao nadimak. Po cijeli dan žica pare, a onda ode na prvi poker aparat i sve spička. Tuče samo "male" i lovi samo poker kraljeva. I on je na izbornoj listi. Pa vi sad složite u svojim glavama političku percepciju grada Šibenika, njegovih građana i njegovih političara. Bajno, zar ne? Danas sam bio kod Stipe. To je onaj moj frend što je napisao roman "Nedjeljom u 3" o čemu sam više puta pisao, a o tome je pisao i momak MAX Cyberjunkie, što piše kolumnu na našem siteu jer ga je na pisanje navodno i ponukala Stipina priča iz romana. Danas mi je Stipe pustio pjesmu s kojom će njegov bend vjerojatno izići na šibenski festival Dalmatinske šansone što se održava negdje u kolovozu. Uvjeren sam da će ih žiri uvrstiti jer je pjesma vrlo originalna. Drago mi je da taj festival drži do sebe i do kvalitete i vjerujem da će baš zbog toga i prihvatiti ovu urbanu dalmatinsku pjesmu, vrlo originalnu i sjajno aranžiranu. A u gradu se baš osjeća neka glazba. Tako sam dobio ponudu da skinem gitaru s klina i pridružim se ekipi mlađih dečkića koji dobro sviraju. Oni bi da obradimo moje stare pjesme i pokušamo nešto ozbiljno. Ideja mi se sviđa, ali nisam na čisto, mogu li ja opet to. Vrijeme će pokazati, ne želim se zamarati s tim. Volio bi svirati, opet biti na pozornici, stvarno bi volio. Ali imam sve više posla i sve više sam se angažirao na polju traženja para. Neke okolnosti su se poklopile i nakon prodaje jedne nekretnine obitelj se odlučila isplatiti me i da se riješimo jedni drugih. Tako bi od prilično velikog bogatstva kojim raspolaže moj stari s kojim uglavnom ne razgovaram i koji me baš i ne podnosi jer sam crna ovca ( a meni se fučka za njegovu lovu...) , ja trebao dobiti lovu koja mi pripada da budemo kvit jednom za svagda. Tu lovu su mi ostali dužni i sad je došlo vrijeme isplate. Tako da bi do kraja ljeta vjerojatno trebao naći stan i useliti. A zato mi treba brdo love sa strane, da opremim stan i slično. Jedva čekam. Napokon, svoj na svome. Pola života sam podstanar i puna mi je kapa toga. Želim svoje, farbati zidove u čudne boje, složiti stan po svom ukusu i uživati. Ako se sve pokopi kako treba, do kraja godine biti ću stvarno sretan. Sreća da mi je frend majstor za nekretnine. On mi je kumče i vjerujem da će mi naći dobar stan. Kad već pričam o stanovima, baš me zanima kako šibenske stanovi doživljavaju David Dixon i David Bailey. To su dva Afroamerikanca, iz Chicaga i Houstona koji od prije koji mjesec dana igraju u Šibenki, košarkaškom klubu koji je nakon dugo godina ponovno In, opet u lovu na visoke pozicije. Njih dvojica žive u jednom tipično dalmatinskom novogradnja kvartu i prava su atrakcija. Nedavno sam o njima pisao za Arenu. S tim magazinom surađujem nekoliko godina ali jedno dugo vrijeme nisam baš bio aktivan. No, u zadnje vrijeme puno pišem, i to će me financijski spasiti. Na sreću, moj stari urednik iz pretpotopnog zlatnog doba "Večernjaka", Damir Jirasek, jedan od majstora stare novinarske škole, sada je glavni urednik Arene. Dok smo obojica radili u Večernjem listu, sjajno smo se slagali iako je on slovio za Atilu - Bič božji. No, nije bio bič - samo profesionalac među amaterima. Kad je otišao, njegov prilog "Spektar" postao je, i ostao smeće. Objavili smo gomilu sjajnih tema za Spektar. Trebalo je znati tako dobar prilog pretvoriti u smeće kakvo je danas. Večernjak ionako odavno nije što je bio. Zato u Areni ima prostora za dobre priče, a Damir će uvijek kupiti dobru priču. Zato se nastojim maksimalno angažirati, njuškati i kopati, i poslati mu živo meso kakvo jedna transformirana Arena treba. I mislim da ću mu moći u kontinuitetu slati dobar materijal, što znači da će mi se financijska situacija popraviti. A strašno mi treba jedan financijski šut! I zato, Bogu hvala na Jiraseku i ljetu što dolazi. Jer ptičice će na more, a ja ću dobiti extra prostor za tekstove i napokon ću srediti financijsku situaciju. Digresija - Incident na Baldekinu ... da, počeo sam tekst s činjenicom da ne znam o čemu bi prije pisao, a kao za vraga zazvonio mi je telefon. - Silazi brzo vani, skupi digitalku i diktafon. Gore kod Nene (u kvartovskom lokalu) izbila je pucnjava. Policija blokirala cijeli kvart - izdiktirao mi je upravo Zvone koji se strašno živcira kad ga spominjem u kolumni. Silazim, a kad se vratim doznati ćete što je bilo. Uh, pa vi nećete morati ništa čekati! Tekst dolazi u nastavku, jedino ću ja sat-dva kisnuti dolje kao kreten. Ljepota novinarskog posla! ... evo me nazad. Prošla su barem dva sata od prošlog retka. Zanima li vas što je bilo? Nisam ni sumnjao. Lokalni frajer upada u lokal. Ekipa unutra je pod gasom. Istočnjački melos redovito ih zabavlja gore u lokalu. Počinje naguravanje. Onaj koji je upao maločas u lokal izlazi, ubrzo se vraća s još dvojicom i pajserom. Ispleska najglasnijeg po glavi... počinje strka... konobar se skriva ispod šanka... rulja izlazi vani, incident se nastavlja, u parkiću podno lokala počinje pucnjava, prva informacija je da se pucalo u zrak, svjedok to opovrgava - pucao je u njega (jedan od napadača, sitni diler), ali ga je na sreću fulao. Ovaj što je pajserom dobio po glavi je već na hitnoj, a napadači u bijegu. Još je netko zaradio lakše ozljede. (ujutro nadopunjavam ovaj tekst - napadač je još u bijegu). Tip je otprije poznat policiji. Odležao je u zatvoru neko vrijeme zbog sličnog kaznenog djela, ako se ne varam. Sredio je frajera pajserom nakon banalne svađe u prometu, a ovaj što je pucao iz guna bio mu je svjedok obrane !?!?. Eto. Policija je upravo ograđivala trakom mjesto incidenta kad sam stigao dolje a forenzičari su tragali za mikrotragovima, čahurama i ostalim djelićima mozaika. Javio sam kolegama iz Slobodne, Večernjeg, Jutarnjeg, Novog lista i Vjesnika. Na kraju su svi imali vijest osim mene. U ovoj metropoli naime, navečer na radiju nema nikoga. Da ne živim u selendri, sada bi se javljao uživo u program. Logično. Ali ne i u Šibeniku. (ujutro sam naletio na šefa policije, dobio ostatak mozaika, cijelu priču ali moju redakciju to nije baš previše zanimalo. Samo toliko o novinarstvu. Sic!!!) Spot? Nekidan sam bio na snimanju spota za Guliana gdje je bilo desetak manekenki i to je jedino dobro s tog happeninga. Jer mislim da će spot biti bez veze. Lokalni režiser koji i inače radi spotove sličnim "zvijezdama", već godinama radi po nekom bezveznom šablonu i nimalo se ne trudi barem trunčicu unijeti malo arta u taj posao. A to me raspizdilo jer sam pet sati čekao na intervju jer je šefica to najavila za svoju emisiju Caffe Radio. Pa sam morao satima, krepan i umoran gledati kako proizvode loši spot i u sebi zamišljati što bi sve mogao napraviti s njihovom opremom. No, čini se da dolazi i mojih pet minuta. Pet, šest godina nakon što sam s ekipom radio zadnji spot, čini se da ćemo u proljeće ponovno početi snimati a to je odlična vijest. Zato jer je Vlado Čolić iz tvrtke "Kreativ studio" jednostavno genij. Taj tip, inače moj frend iz djetinjstva i tip koji bi i mrtvaca nasmijao do suza, rođen je za video montažu, produkciju, design. Ima sjajnu opremu i vrijeme je da se ponovno udružimo te napravimo nekakav spot. A sada se ukazala prava prilika i nadam se da ćemo uskoro zaista početi snimati. Biti će to pravi odmor za živce a pasti će i prilično fina svota novca. Taj me dio priče posebno nadahnjuje i uzbuđuje. Jebote, nikad dosta para. Inače će one puste manekenke sa snimanja spota i dalje ševiti bezvezni odlikaši, samo zato što voze tatine autiće i imaju para. Mogu ja biti starfucker svemirskih razmjera, šarmantan do ludila i romantičan kao Casanova, ali bez para te brate nema. Neeema te nigdje! Drek. A što se ženskinja tiče, to je za popizditi. Kako su došli ljepši dani, one su se počele svlačiti i to više nije normalno. Iz godine u godinu sve su ljepše, pupaju kao cvjetići i bude u čovjeku sve one nagone insekta, kukca koji bi letio od cvijeta do cvijeta i oprašivao do ludila. Cijelu livadu! Tratinčice i maslačke... o kako su lijepe. Te neubrane latice, pupoljci procvali, ruže bodljikave i zrele, sve one, tako divne, sjajne, suncem obasjane. A sve žele isto što i mi. Ipak, danas sam se pozitivno iznenadio. Ugodno. Zvala me na kavu jedna poznata CRO manekenka, inače stara prijateljica. Nikad je nisam doživljavao kao curu kojoj bi se upucavao, osim toga imala je godinama frajera. No, sad ga više nema, a kako je vrijeme na kavi odmicalo, sve više sam kužio koliko mi je žena slična, koliko mi odgovara. Pričala mi je moju priču, perverzno se poklapala s mojim životnim tezama. Šokirala me je. Nisam imao pojma koliko smo slični. Oduvijek mi je bila draga, više kao nekakva sestra, nešto u tom filmu, ali brate, danas sam osjetio kemiju kakvu sam zadnji put doživio jako davno. I zbunjen sam. Pričali smo o svemu i previše se slagali. Imala je uz sebe jednu sjajnu knjigu, pričali smo o sexu i stekao sam dojam da bi se fino uklopili u krevetu. Žena mi je doslovno vadila ideje iz glave, a ja sam se smješkao. Nisam trenutno za vezu, nije ni ona. Tek se izvukla ali imam osjećaj da bi je trebao zvati doma na večeru, uzeti par butelja vina i jednostavno organizirati predigru za vrhunski seks. Pravi seks, dogovoreni i realni, za dvije slobodne zrele osobe koji se žele ševiti do iznemoglosti, čisto zbog romantike i užitka. A imama osjećaj da smo jebeno skladni, da bi odlutali do vatrometa orgazma. Moje čulo nikad me nije prevarilo a njezino tijelo oaza je užitaka. Osim toga, jako je pametna i draga. Zar ne bi bilo normalno s obzirom na sve to da se dvoje ljudi iskreno jebe do mile volje, ali ne onako s nogu, već fino, uz duge predigre, lijepa jela i vina, onda kad im dođe, bez presinga, bez ikakve žurbe. Da se ševe jer to žele, jer žele sjajni seks, uživati bez predrasuda, bez granica, opustiti se uz zvukove sjajne glazbe i prepustiti se tijelima na volju. Mislim da bi je mogao odvesti na vrhunce kakve još nije pohodila. No, važno je da bude slobodna. Da oboje budemo slobodni, kakav god ishod bio. Ona je trenutno jedina žena u gradu za koju znam da me kuži i za koju znam što joj treba. U onoj mjeri u kojoj se to zove savršenstvo. A već sam se zabrinuo da je ta priča završena nakon Garave, kraljice sexa i ljubavi. Možda i ne mogu više voljeti kao onda. samo je jedna ljubav vječna i prava, ona koja tragično završava. Ali vrijeme je ipak za nove vrhunce, bregove, oaze orgazma. A uvjeren sam da bi ta moja stara frendica zablistala. Mislim da bi nakon nekoliko sati milovanja oboje vidjeli vatromet. No, neću ulaziti u to dok ne budem posve siguran da je tako. Previše mi je draga, na onaj sestrinski način, da bi zajebao priču. Previše je pozitivna osoba. Prava dama. I oboje smo previše javni, dižemo prašinu lažima, ogovaranjem i ljubomorom smrtnika. Tko zna, možda završimo pred ogledalom, nakon vina i večere pune mojih tajnih začina. Kako je divno zadovoljiti ženu, prepustiti je raju užitaka. A sve mi se više čini da je baš ova zaslužila tu vrstu sreće. Siguran sam u to. ŠI, ŠI Šibenka! Zapele su za oko lokalni komadi, uglavnom sponzoruše a ne čedne žene, i Pixiju i Dixiju. Mislim na Davida Dixona i Davida Baileya, dva Afroamerikanca što su nedavno doselili u Šibenik i igraju u košarkaškom klubu Šibenka. Nakon preduge suše i teških godina, Šibenka je opet jaka. Danas igraju sjajno u ligi za prvaka, a ambicije im sežu sve do Good Year lige. Momčad nam je sjajna. Nikad s takvim guštom nisam pratio utakmice na Baldekinu. Predivno je opet imati svoj gradski klub u koji čovjek vjeruje, klub koji daje, koji igra sjajno. Uskoro će im se pridružiti i Huseyin Besok, turski reprezentativac. Navodno, mada je realnije da je taj košarkaš vrijedan 1, 5 MILIJUNA USD samo dobra reklama. A i lokalni dečki su sjajni. Atmosfera na Baldekinu je predivna, a dečki pobjeđuju. Baš sinoć su igrali protiv Zagreba (dok ažuriram ovaj tekst, vidim koliko sam ga davno pisao...) . Par sekundi prije kraja smo izgubili košem razlike. Jebiga. Nije nas išlo. Samo je jedna trica ušla, a njima skoro svaka. Ali je zato publika bila sjajna, kao nekada. Baš sinoć navršila se 21 godina one povijesne utakmice Šibenka - Bosna. Slabo se sjećam tih dana, ipak sam imao 8 godina, ali atmosfera je opet kao nekada. Prije utakmice, Baldekin je bio prepun navijača. Pijucklai su, duvali, i spremali se za meč. Inače, Šibenik je postao prava oaza za strane sportaše. Uz košarkaše, tu su i tri Amerikanke u lokalnoj odbojkaškoj ekipi - Šibenik Free Port. Nekidan sam bio s jednom od njih. Zove se Megi i dolazi s Havaja. Ženska je sjajna, oduševila me. Ima mentalitet Dalmatinke, sva je draga, puna energije, vesela, točno vidiš kako život isijava iz njezinih velikih garavih očiju. Ove druge dvije Amerikanke iz njezina kluba otišle su na mjesec dana tulumariti po Grčkoj. Fora je to s Amerikancima u Šibeniku. Pogotovo kad David Dixon sa svojih 2 metra i 15 prošeta gradom. Veći je od katedrale, čovječe. Pravi div. Sad lokalne sponzoruše pucaju na sportaše koji donedavno nisu bili nimalo IN. U principu, bili su totalno OUT jer je lokalni sport godinama bio u kurcu. Ništa nije valjalo a lani je i NK Šibenik ispao iz prve lige. Pa se tadašnji predsjednik kluba Miho Mioč razbjesnio i optužio sve žive za mito i korupciju i izjavio da je Šibenik ispao zbog namještaljke. I uopće ne sumnjam da je tako, kao što ne sumnjam da je upravo zbog istog razloga klub i opstajao ranijih sezona. Jebiga, lani očito nije dobro sjelo. Očito su drugi platili bolje i Šibenik je ispao. A kako stvari stoje, nema mu povratka ni dogodine u prvu ligu. Zajebo ih nekidan dupli žuti karton i penal. Oba navodno nezasluženo. Opet je lova presudila. A kako klub trenutno nema ni glave ni repa, bilo je suludo i očekivati da će ispasti drugačije. Treba masu love za sport. Ali, sport se u Šibeniku pokrenuo, i to je sjajno. Imam osjećaj da se puno toga nabolje pomiče u gradu i sve više mi je drago što sam pobjegao iz Zagreba. Ovdje mi je dobro i točka. Baš uživam. Lani u ovo doba bilo mi je prilično gadno. Iz današnje perspektive tako davno, i teško za povjerovati koliko je gadno bilo. Jebeš prošlost. Opet sam se raspisao i pretjerao po običaju. Imam ja još toliko toga za reći, ali ostavimo nešto i za iduću kolumnu. Prijedloge, pljuvanje, komentare i dalje šibajte na xxx_kolumna@hotmail.com , a vi pederčine što šaljete viruse - jebite se! p.s Juventus napokon nekoga dobio!!! Lazio... uhhh... .(opet, rekoh, davno je pisana većina ove kolumne, tako sa zakašnjenjem slavim i pobjedu Monaca u Ligi prvaka!!!) U međuvremenu, nekoliko poznatih mi ljudi poginuli su -- promet i overdose. Poznanicu su uhitili zbog dilanja dopa, a šef zatvora mi je rekao da nikad nisu bili puniji. U gradu je baš nekakva kriminalistička atmosfera. Neko je ludilo u zraku. Sranja su svakodnevna. No, došlo je skoro 30 tisuća mladih kršćana na dva dana i krcat ih je grad. Viktor Ivančić pita se u Feralu, tko će u Šibeniku pribaviti toliko jointova i ekstaza za sav taj svijet. A glavni dileri su u zatvoru! Usput, ovih dana pripremam radio emisiju na temu - kako je moguće da je policija unazad nekoliko godina zaplijenila tek pokoji gram kokaina! A pola grada brije na bijelo!!! Sprdačina... Jedva čekam odgovor odjela za narkotike - tko tu koga jebe. Jer bijelo vuku i velike face iz establishmenta, sa suda, iz vlasti, privrede i sporta... Ljudi, uživajte. Vaš XXX,
Život kao film, kolumna no. 34 (24.3. 2004.) Podzemlje, kolumna no. 32 (5.3. 2004.) Ihthis i Sretno dijete u Šibeniku, kolumna no. 31 (29.2. 2004.) Hrvatska u oblaku dima Marihuane, kolumna no. 30 (2. 2004.) Filmska propaganda, kolumna no. 29 (17.2. 2004.) Romeo is bleeding, kolumna no. 28 (10.2. 2004.) Sretno dijete, kolumna no. 27 (29.1. 2004.) Zrinka, Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples, kolumna no. 26 (25.1. 2004.) Superman iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi mesari, kolumna no. 25 (18.1. 2004.) Kolumna tijeka podsvijesti, kolumna no. 24 (18.1. 2004.) ŠIBENIK pribljezgavanje na ruševinama, kolumna no. 23 (8.1. 2004.) Nova godina i ja, dani koje mrzim otkako sam rođen, kolumna no. 22 (5.1. 2004.) Bankrot! Smijem li se nazvati piscem u osjetljivom trenutku smrti FAK-a i eksplozije afere Radaković - Rudan? XXX 21, (14.12. 2003.) Opasnost od igranja nogometa na travi ili kako je Prgavi zbog Playstationa završio na psihijatriji, XXX 20, 8.12. 2003. Kronologija pobjede i poraza, XXX 19, 26.11. 2003. Roditi se na Baldekinu - blues ispjevan nakon pušione na Maksimiru, XXX 18 (16.11. 2003.) Noć Vještica 2003. - početak predizborne kampanje, modernog lova na vještice, XXX 17 (31.10. 2003.) Budućnost
je stigla i pregazila nas, XXX 16,
19.10. 2003. Od
rođendana, do rođendana POVRATAK
CIVILIZACIJI - HEMINGWAYEVO LJETO, XXX 13, 10.9.2003. XXX 11 - SVI SMO MI MIRKO NORAC?, 28.4.2003. XXX 10 - Kako je počeo rat na mom planetu, 20.3 2003. XXX 9, 8.3. 2003. XXX 8, 5.2. 2003. XXX 7, 21.2. 2003. XXX. 6 (MRTVA LJUBAV), 15.2. 2003. XXX 5, 3.2. 2003. XXX 4, 6.1.2003. XXX 3, 23.12.2002. XXX 2, 10.11.2002. XXX 1, 3.11.2002. |
