www.zbrdazdola.com

Superman iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi mesari

Dobio sam dosta mailova nakon zadnje kolumne, mada me brinulo jesam li previše bio osoban. Ispada da se ljudima svidjelo. Nije im smetalo što sam pisao vlastita iskustva. Možda još koji put zaplovim u tom smjeru. Danas, danas ću se baviti raznim temama. Previše toga se dogodilo a imam želju komentirati. Strahovao sam naposljetku očito bez razloga iako mi uopće nije bilo lako u onolikoj mjeri personalizirati kolumnu, razgoliti se. Pisati analitički, relativno fiktivno i općenito, puno je lakše. No ponavljam, ako i nadalje budem osjećao potrebu da se razgolitim, učiniti ću to. Danas ću, ponavljam opet, težište staviti na neke općenite teme.

Jako mi se tako, primjerice, svidio i dojmio me se tekst Sale Dragaša u Jutarnjem listu, u Magazinu subota, 10. siječnja 2004. Nadnaslov je išao ovako: Postoje li kakve šanse da se ostvari nedavno objelodanjena ideja novog ministra kulture Bože Biškupića o stvaranju hrvatskog nacionalnog glazbenog proizvoda? Tekst je opremljen naslovom : ŤThompson, jedino po čemu nas prepoznajuť. Tema kojom se Sale bavio, dugo mi se motala po glavi, a da ne gnjavim, pisao je o šarolikosti domaće glazbene scene koja nikako da se izvuče iz nacionalnih okvira (uz sjajne i nešto manje sjajne iznimke). Dragaš hvali i podupire projekt starog novog ministra kulture Bože Biškupića o stvaranju nekakvog jedinstvenog hrvatskog glazbenog proizvoda koji bi se šibao vani. Trebalo bi, naime, kompilirati best of domaće glazbe svih žanrova, ali ne upasti zamku i ispaliti isključivo glazbene endeme koje slušaju hadezeovci na kakve smo navikli (onaj stari soj, kakvo je članstvo i danas bez obzira na Sanaderov zaokret) jer, kako tvrdi autor teksta, a ja ga pun gas podupirem, nisu samo klape, tamburice i slična ekskluzivno hrvatska glazba jedino što svijetu trebamo plasirati. Nekakvi Bambi Molesters, Hladno pivo, nacionalna Hip Hop scena, i mnogi drugi svakako su također zaslužili da budu na takvoj kompilaciji koja bi se dijelila u Ministarstvu vanjskih poslova, u diplomaciji, po cijelom planetu. Bez obzira što tip glazbe koji sviraju ne mora uvijek biti hrvatski izum, to ne znači da nisu na specifičan hrvatski način isto tako originalni, kao klape i tamburice. Oni su jednostavno, na naš način glazbeno obradili tu glazbu pa se kao takvi trebaju tretirati kao hrvatsko glazbeno blago, nešto kvalitetno što svakako trebamo odaslati u svijet. Neki od njih su nadalje, već prešli nacionalne i regionalne granice. O uspjehu Bambi Molestersa, koji su original i endem i za svjetske prilike ne treba puno pričati, a među glazbenicima koji iskaču iz uskih nacionalnih okvira je i moj sugrađanin Makso (Maksim Mrvica), ali i brojni drugi.

Hrvatski proračun ima ogromni interes financirati izvoz domaće glazbe svih vrsta i biti će zanimljivo kako će se (i hoće li se) Božo Biškupić snaći u toj situaciji. Priznajem, nemam velike vjere niti se puno nadam od tog starog konzervativca ali od ljudi koji se malo bolje kuže u taj fah čujem da stvari i nisu tako loše. Na kraju krajeva, Božo je već javno Tamaru Obrovac uvrstio u glazbenu baštinu, kvalitetan izvozni glazbeni proizvod što je s obzirom na nekadašnju hadezeovu retoriku velika stvar. No, s obzirom na sastav nove vlade, teško je biti optimist. Zar ministar kulture nije mogao biti neki mlađi tip, urbaniji i bliskiji modernim stilovima, modernoj kulturi... Toliko o tome. Još samo da napomenem da nisam bio oduševljen reizborom Bože na mjesto ministra, a tome se ne treba čuditi. Uz Hebranga i Kosorovicu u vladi koja je katastrofalna, Božo mi je bio treći minus. Trojka posebno loših među lošima. No, tek smo počeli. Biti će još tu svega...

Kad smo već kod HDZ-a, moram priznati da sam na neki način zatečen. Bacite oko na linkove ispod pa potražite predizborne i izborne XXX kolumne. Tresla se brda, rodio se miš. Dakle, Ivo Sanader, navodno tip s mudima, s gardom i dosta mozga. Otkako je zasjeo na tron, teško mu je naći zamjerke. Čak je i Vesna Pusić promijenila ploču, stala hvaliti Ivu dalmatinskoga. I sad bi ja bio prava pizda da mu zamjerim štogod. Ni sam, da sam kojim čudom predsjednik vlade, ne bi posao obavio bolje, no na sreću, nisam. To je doduše tek početak, ima vremena za zajeb. Sanader je dobro prošao i proteklih dana u inozemstvu a Irci na čelu Unije, navodno će nam pružiti ruku. Odlazak kod ŤSrbať na pravoslavni Božić bio je vrhunac. Prije dvije tri godine, imao sam priliku biti prisutan na božićnom domjenku u istoj prostoriji, u istom svojstvu. U ime vlade tamo je bio herflick Goran Granić, a ugođaj je bio bezvezan, kurtoazan. Ko je tad mogao zamisliti da će se HDZ vratiti na vlast i da će njihov premijer stati uz Milorada Pupovca i izreći magičnu rečenicu: ŤHristos se rodiť. Još ću postati optimist. A Ivo, prvi Dalmatinac na čelu Vlade, tih dana je još kazao kako su nam manjine bogatstvo, a ne problem, k tome još - blagdane je frajer proveo u Istri... Strašno. Sve Račanove fobije, ovaj je prihvatio kao dječju igru, čak je i opasnu Carlu (zasad) pripitomio. Pitam se, koliko će trajati optimizam? Možda sam pretjerano oprezan, ali za to imam puno razloga. Tko zna. Sad je dobro, a koliko će trajati, svejedno je. Sudbina je nepromjenjiva!

Sanader je jedan. Pojačao je maksimalno svoju moć, kancelarski, ali koliko god bio jak, oportunista ne manjka. Rano je da se bavim svim mogućim teorijama zavjere, kojih će biti u budućnosti, nedvojbeno, pa ću se koncentrirati na sranja koja su već među nama. Prvo je Andrija Hebrang, ministar čiju instituciju već sada nazivaju ministarstvom osvete. Taj lik, koji živi na slavi oca, djeluje mi najopasnije u sanaderovoj vladi. Imam osjećaj da je gadan tip, zloban do zlaboga, zadojen nacionalizmom, revanšista bez premca. Što je mandataru trebalo da baš njega imenuje ministrom zdravstva, meni jasno nije mada sigurno postoje ispodstolni razlozi za to. Gadan tip, zgazio je sve kodekse zdravstva, lagao godinama u brk naciji, da je stari zdrav ko dren, a stari je umirao od raka. Koji obraz, koji tip, koja faca, koji lik! Djeluje tako Geobelovski, imam osjećaj da je isfrustriran i osvetoljubiv, da vapi za moći. Vjerojatno su ga mlatili i šutali kad je bio klinac, vuče komplekse tko zna od kad i sad je opet na vrhu, spreman da se osveti svima, i onima kojima treba i kojima ne treba. Važno je da netko pati. A bolnice su idealne za to, tamo se pati, do bolaaaaaaaa.

Biser drugi, stavak peti: Jadranka Kosor. Partijska ptica kukavica. Super žena, zagrlila bi sve beskućnike ovoga svijeta (samo Hrvate molim lijepo), strpala narkomane u zatvor, zatukla kundakom klince koji puše travu, izolirala na goli otok sve ljubitelje duvana, uvela čistu državu Hrvatsku 2053. Ona je žena budućnosti, žena Brešanove Hrvatske iz 2053. To je ona tužnija, ružnija strana medalje Ive Sanadera, ali s obzirom na sve što smo iskusili, moglo je biti puno gore. Nova vlada javno je priznala da je stara vlada čak nešto i radila i zamislite, nastaviti će neke projekte prethodnika. Je li moguće da se i to dogodilo u Hrvatskoj, da su se strasti stišale do te mjere. Da se neke normalne stvari događaju, da je... kao nikad do sada. Sviđa mi se Božo Kalmeta mada iz striktno regionalno lokalpatriotskih razloga strahujem od njega. Kalmeta je danas ono što je Čačić bio jučer. Tip s mudima koji ima viziju, zna što hoće i kako do toga doći. Već mi se sviđa a nahvalila ga je i Marina, glasnogovornica u pomorstvu, prometu i vezama koja je ostala na svom radnom mjestu u kabinetu kojeg je Kalmeta preuzeo. A Marina ko Marina, pametna cura, jako je zadovoljna novim šefom. Osim toga, jedna je od dvije glasnogovornice koje su preživjele izbore. Ostala je na starom poslu. A to mi je jamstvo da će se u kabinetu ministra raditi. Marina zna! Kad sam već na glasnogovornicama, Zinka mi je poslala SMS s novim brojem moba. Kako i neće. Za nju definitivno nema mjesta u hadezeovoj policiji. Zinka je previše liberalna za njihov ukus a o njenom šefu sam na nekoj ustaškoj web stranici pronašao užasne stvari. (Ovaj dio kolumne, koji sad u nedjelju navečer čistim i uređujem, pisao sam prije nego što je ustaško sranje izišlo u eter) Anketa u stilu; Treba li ubiti Šimu Lučina??? Odgovori: a) Učinio bi to za pare, b) Učinio bi to i besplatno, c) Ne bi ubio Šimu. Pogađate, najviše glasova u anketi dobili su ovi pod b). Tragedija, ljudi. Kako je izbila cijela ta frka o mom omiljenom liku Thompsonu i javnom pjevanju ustaških pjesama, malo sam prekapao po internetu i našao gomilu sranja (sad su, hvala Bogu, skinuli te gadljive linkove). Skinuo sam s uredno Ťstabilnihť linkova nekoliko ustaških pjesama kojih ima na desetke i čuo Thompsona kako pjeva gadarije, pjesme pune mržnje, krvi do koljena, Srbima u Neretvi, leševima i mesarima. Pa se vratim na početak teksta i zapitam: Je li to nacionalni glazbeni proizvod par exellance?

Ante Pancirov

kolumna no. 25 (18.1. 2004.)