kolumna no. 7, by: Ante Pancirov

Moram priznati da sam pomalo zbunjen! Obično kad krenem pisati, čeka me prazni bijeli prostor na monitoru, i eventualno neka početna misao u glavi, nakon čega, tijekom kratkog vremena, nastane još jedna XXX kolumna. No, danas nije ni približno tako. Ideje iz glave samo vrcaju, i pojma nemam o čemu bi prije pisao. No, da olakšam sebi i čitačima, nabrojati ću ukratko što me sve motivira za novu kolumnu:
- Rat u Iraku, američki atak za naftu
- Priča kako me jedan javni državni dužnosnik verbalno( skoro fizički) napao u holu sudske zgrade
- Pozadina e-maila što mi ga je jučer uputila bivša i rekla da sam đubre i smeće, nakon što sam zaboravio da uopće postoji
- Kolumna o narkomanu koji se skida na netu, o čemu sam, doduše, već pisao u dnevnim novinama od čijeg honorara živim.

I odakle sad početi? Možda bi jednostavno trebao napisati pasus o svakoj od ovih tema za sebe, jer do naredne kolumne izgubiti ću inspiraciju, ili će teme prestati biti aktualne.
Usput, na bolovanju sam jer sam popušio upalu pluća i nije mi baš milo pisati jer sam strašno umoran i sve me boli. No, kad se sjetim kako je Maxu, brzo me prođe bol. Dok se frajer nije pojavio, moju su kolumnu držali za hit hitova, a sada živim u njegovoj sjeni, hehehe. Šalim se dakako, nemam ništa protiv kolumne, čak mi je i drago zbog nje, a najviše zbog toga što je zbrdazdola zaradio s razlogom dobru reklamu, pa će mi i webmaster vjerojatno podignuti honorar sa, sada već jadnih 700 eura po kolumni. S obzirom da sad dnevno bilježi na tisuće posjeta pa se sponzori natječu tko će prvi objaviti banner na sajtu, red bi bio da mi se honorar poveća, zar ne. No, jebeš pare, Jutarnji mi je ionako za senzaciju isplatio soma eura. Tako ti je to u mojoj firmi, jebiga! No, jebeš pare zaista jer, ionako bi mogli svi zajedno uskoro najebati kao žuti, pa nam lova neće baš biti nešto previše bitna, barem ne koliko sada. Ako na planeti izraste kakva gljiva, odosmo svi u P.M.
Onaj ultra idiot Bush, a nakon Hitlera veće pizde na planeti dugo nije bilo, zbog texaškog kompleksa jebača krave , odlučio je napraviti veliko sranje i radi nafte spizditi ovo naše malo globalno selo što je više moguće. Kad mu pogledaš u oči, sve ti je jasno. Ako postoji sotona, Astaroth, proročanstva Nostradamusa ili neki gadljivi i užasni lik iz nimalo optimistična biblijskog otkrivenja Ivanova, Bush bi se tu negdje svakako mogao uklopiti. Tip je jeziv, jeziviji od samog Sadama koji je uz njega toliko bezopasan da se s njim i u crtićima kao što je South park, isprdavaju kao s nekom lokalnom ludom. Ipak, pomalo me lovi paranoja, što su sve u stanju napraviti ta dva kretena, ali i onaj Bushov plačenik Bin Laden, koji je prema svemu sudeći i dalje sin velikog brata. Možda će ispasti da se pravim pametan, da me puca ego i da sam general nakon bitke, ali ono što govori novinar Thierry Meyssan, a tip tvrdi da su ameri sami srušili nebodere i napali Pentagon, meni se vrzma po glavi još od dana kad se to dogodilo( taman prije nego što sam upalio CNN 11. rujna, u oko mi je uletjela mušica, i jedva sam je nakon sat vremena izvadio - pomislio sam, ovo je djelo amera!). S obzirom tko je u SAD-i na vlasti, takvo što ne samo da je logično, već je prilično evidentno. Siguran sam da je Bush na svojoj inauguraciji u džepu imao izdanje Lovca u žitu, a Amerikancima nije prvi put da ubijaju svoje radi viših ( u ovom slučaju naftnih) interesa. Pa zar nisu koknuli i Kennedya, Janis Joplin, Morrisona, Hendrixa??? OK, vjerujem da potonji ne bi ni prirodno živjeli dulje, ali činjenica je da su ih koknuli službenici zloglasnih (po amerikanski čitaj: štovanih) agencija. Prije nekoliko godina objavljeni su na netu stari izvještaji FBI-a, a i danas se može naći na netu hrpa dokumenata koji su bili TOP SECRET i iz kojih se fino vidi koga je sve pratio američki špijunski stroj, a podaci su za pošiziti. Među spomenutim, zaboravio sam, usput spomenuti i Lenona, koji je također bio prijetnja, a njegov ubojica, imao je svezak Lovca u žitu, isti onaj koji sad u predsjedničkoj odori nosi Bush. Nema smisla sada zamarati javnost s konotacijama rata vezano uz Hrvatsku i sitnim lokalnim prepucavanjima tko je za irački rat, a tko protiv jer je sasvim svejedno što misle naši jadni šefovi države, iako je SAD potrošila mnogo sredstava na uništenje pokojne Jugoslavije i stvaranje nekoliko odvojenih poslušnika, pogotovo tu mislim na našu zemlju, idealnu za tranzit nafte prema sjeveru.

Lokalni moćnici svakim danom uistinu uzimaju sebi previše toga za pravo. Tako je jedan kreten, inače vlastodržac jedne male općine kojega sam nekoliko puta zasluženo oprao u novinama ( usput, pljuju ga u svim novinama jer je totalni idiot), odlučio jednoga jutra trenirati svoju moć na meni, pa me usred sudske zgrade gdje sam pratio slučaj Lozina, napao i poslao u kurac: - Marš u kurac, pizda li ti materina, da se nisi usudio ni pojaviti blizu mene, a kamoli pisati o meni - reče tip koji je nedavno malodobnika nasred ulice prebio nunchaku palicama, a u policiji sam doznao kako imaju podeblji dosje o njemu. Tip se efikasno rješava svih koji mu smetaju, i koji se ne slažu njegovom fašističkom politikom, a nedavno je ukinuo podružnicu Matice Hrvatske u mjestu kojim vlada jer se nisu slagali s njegovim boljševičkim metodama. O njegovoj biografiji puno su pisali mediji, a prljavštine ima na pretek. Neću se time ovdje baviti, ali epilog priče je da ga je pravosudni policajac istjerao iz zgrade suda prije nego što je nastala opća tučnjava. Siguran sam da bi me fizički napao, a ja mu ne bi ostao dužan, jer mi je u svom rasističkom monologu napsovao još štošta, ali nema smisla prljati tekst takvim jadnim budalaštinama jednog manijaka. Tip je patologija, pa sam ga prijavio policiji, kako me savjetovao šef policije, inače sjajan čovjek. Eto, u kakvoj sjebanoj državi živimo. Lokalni pas, idiot koji umišlja da je velika faca samo zato što je na čelu jednog gradića, umišlja da može raditi što ga je volja, a državne instance ne reagiraju. Tako to ide. No, ko ga jebe, kretena, ionako mu rok trajanja ističe. Pojesti će ga oni koji su ga doveli na vlast, a navodno su glasovali za njega za sto kuna po osobi. Da , da, da, i to se događa…

Najavio sam da ću piskarati i o bivšoj, koja me kontaktirala ovih dana iako sam zaboravio da uopće postoji, jer mi je složila toliko sranja u životu, koliko samo jedna femme fatale može. Vjerojatno osobne ljubavne priče ne interesiraju nikoga, pa ću slučaj pojasniti tako da svi iz njega izvuku pouku, a vjerujte, neće biti dosadno! Frajerica je iz tko zna kojeg razloga, imala valjda snažnu želju da mi strese sve što me pripada i što me ne pripada. Nakon dvije godine suživota s tom, dopuštam si izostaviti izraz radi poštovanja ženskom rodu koji iznimno cijenim, cura je jednoga dana kad je zagustilo, pokupila prnje i nestala. Svakome se katkad desi da mu brodovi počnu tonuti, a one drage i mnoge prave žene, obično ostaju na palubi uz svoga dragoga, spasiti što se spasiti da. No, neke žene, a mnogo je i takvih, nisu baš spremne trpjeti konzekvence zle sudbine, pa zajedno sa štakorima, prve napuštaju brod koji tone. Takva bijaše i moja negdašnja draga, a navodno tih dana, i nije baš uvijek bila samo moja draga, jebiga. Kad bi sad rekao da mi je služila samo kao muza, jer sam iz njezine ljepote stvorio brdo poezije, proze i nešto slikarija, lagao bi, jer mi je bila draga, ali činjenica je, da je njezina uloga u mom životu bila ponajviše vezana uz umjetnost i da je to odradila prvoklasno. Na kraju krajeva, to je jedino što je ostalo iz naše veze, pa k vragu, možda jednom i zaradim na nekoj bestseler zbirci ljubavne poezije, he he!!! Kad se već ovako otvaram, moram kazati da je mačka bila vruća kao sunce i da je imala doktorat iz kamasutre. Nema toga što ta nije znala, a kad bi meni ponekad i dosadilo, a rijetko mi dosadi, mala bi se bez problema do zore znala igrati sama. Prava cura. To ti je tip žene kakvu bi poželio svaki muškarac. Zvijer u krevetu, vrhunska domaćica, u društvu dama bez premca, ali, na žalost, od takvih komada ne možeš očekivati ni trunke odanosti i dostojanstva. One su prava bajka, i odlikašima se valjda dogode jednom u životu. Ali nisu to žene za ljubav, one su tu samo zbog iskustva, da naučimo kakav je svijet uistinu. Kad je otišla, jasno je dala do znanja tko je i što je, a ja se nisam puno iznenadio. Mislim da je otpočetka sve bilo jasno. Takve žene postoje samo u bajkama i previše savršene su da bi bile istinite. Tko zna kome danas jetru kljuca , ali znam jedno sigurno - ispod tog raskošnog lavovskog tijela i božanstvene ljepote, krije se jako uplašena djevojčica, sklona suicidu i tko zna čemu sve ne. Htio sam joj ostati u blizini, da joj pomognem katkad, da nemam grižnju savjesti ili, da budem pravi romantični kreten, osjećaj da sam profućkao nekoliko godina života na ništa, ali ona to nije htjela. Nakon godinu dana, šalje mi taj famozni e- mail, prepun suludih optužbi na kakve sam doduše navikao, i dakako, da mi kaže koliko sam đubre! Pa eto, hvala ti dušo. Ja sam danas sretan čovjek a ova moja mala me voli i kad me život ne mazi. To ti je ljubav, a ne šestosatno orgijanje uz Bolero i prolijevanje hektolitara skupoga vina, po kavijaru i drugim delicijama. Molim te, ne šalji mi više mailove i ne zovi me. Postaješ zamorna!

A šećer ovog mog XXX izdanja, ostavio sam, dakako, za kraj ove vrlo iscrpne kolumne. Naciji se dogodio Max, a ja nisam mogao odoljeti da priču ne ubacim hitno u novinu za koju pišem. Stvar je tako moćna, prava novinarska senzacija, a Jutarnji list za razliku od lošeg dnevnika gdje sam radio donedavno, puno kvalitetnije i promptnije hvata prave priče, tako da se od detoxa online napravila odlična priča u nastavcima. Sumnjam da bi moji bivši šefovi, pogotovo danas u novom, iznimno šugavom izdanju, prokužili senzaciju. Oni malo sporije kopčaju, ali nema veze, važno da su fer prema svojim suradnicima, pa im u otkaznom roku nabrzake skinu 6 000 kuna s honorara, onako iz pizdarije. No, jebeš prljavu lovu. Sad se ionako prže u paklu lošeg poslovanja a ljudi me zovu i tepaju - otišao si u pravi trenutak, kao prorok, pokaži nam put prema svjetlu!!!! Toliko o bivšoj firmi, odnosno njihovu vodstvu, jer 90 posto kolega iznimno cijenim. Oni se za razliku od friških upravitelja sjećaju opasnih terena koje sam im odradio i konflikata zbog kojih noćima nisam spavao. No, to je sad prošlost na koju se neću obazirati. Oni koji znaju, znaju, a za ove me se autsajdere živo jebe!!

Vratio bi se ja Maxu kojem zahvaljujem na e - mailu što mi ga je jučer poslao. Posebno mi je drago čuti da te je moja kolumna XXX ponukala da se obratiš javnosti. - Uistinu sam počašćen Max, i vjerujem da češ. uspjeti nekako pobjeći od tog zla. Bila bi najobičnija floskula da ti kažem kako znam kako ti je, jer vjerojatno to nije ni blizu onim bolima kakve su prikazali u Trainspottingu, ali poznajem (poznavao sam) nekoliko ljudi koji su se sjebali dopom, i vidio sam koliko je teško živjeti s tim užasom. Vjerujem da češ. detoxom online, barem na neki način nametnuti sebi obvezu da se skineš zauvijek, jer cijela nacija sada zuri u tebe i očekuju da se spasiš! A to nije mala stvar majstore! . Ustraj čovječe, ima na svijetu puno boljih stvari od dopa. Jebiga, znam da je fino, svi smo mi eksperimentirali na faksu, ali ta je stvar očito stvorena samo za Bogove, jer čovjek nije zaslužio takvo blagostanje, barem ne u ovom obliku i na ovom planetu. Zato, budi opet smrtnik, i divi se proljeću. Ne znam gdje se nalaziš, ali proljeće ovdje u Dalmaciji nešto je najljepše što na planeti postoji. Probaj otići na neki otok, izoliraj se, lovi ribu i pričaj sa starim ljudima. Mislim da ti u komunama nitko neće pomoći a ni metadonska terapija nema smisla. Bavim se profesionalno po novinama drogama godinama, i ako sam dobro shvatio, sve je to sranje. Uspjeti ćeš, samo ako budeš sam to htio.
Inače, tvoja kolumna ima veliki nacionalni značaj i zato je dobro što ima odjeka jer je vrijeme da se nacija malo bolje informira o ovisnosti, ionako političari pojma o tome nemaju, kao ni o mnogo čemu drugome, usput rečeno. Droge nikada neće biti istrebljenje iz društva jer o njima ovise vlade i svjetska ekonomija. Uz naftu i oružje, droga je najprofitabilniji biznis na svijetu a naša država premalo educira ljude o tom zlu. U gradu Dražena Petrovića, gdje primjerice živim, toliko je malo javnih besplatnih sportskih sadržaja da je to teška tuga. I kako se onda klinci neće drogirati, kad posla nemaju, slobodne aktivnosti ne postoje, a život u cijeloj naciji je u totalnom kurcu.
Samo naprijed Max, čeka te predivno proljeće. Neka Bog te čuva, mada ne znam koliko je to danas In, kad i na novčanici dolara stoji "In God we trust", a vidimo gdje to vodi. No, to je sad drugi par opanaka…

Dragi Max, skini se s tog otrova pred svima, ogoli se do kože njima u inat, pred očima mafije, vlade i jadnih supatnika, pa nek ljudi vide da se može!
Bog te čuvao, gdje god bio!

(21.2.2003.)

xxx_kolumna@hotmail.com

XXX. 6 (MRTVA LJUBAV), 3.2. 2003.

XXX 5, 3.2. 2003.

XXX 4, 6.1.2003.

XXX 3, 23.12.2002.

XXX 2, 10.11.2002.

XXX 1, 3.11.2002.