www.zbrdazdola.com

Zrinka, Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples

Prije dva tjedna kolega Samir iz Slobodne Dalmacije na kavi u kafiću pokraj staroga parka, stao se raspitivati o projektu Zbrdazdola. Impresionirala ga ta gomila informacija na jednome mjestu, a posebno su ga se dojmile kolumne, fantastični i fantomski Max, CyberJunkie, te moja malenkost u obliku XXX-a. I zato je Sammy, kako ga od milja zovemo, odlučio raspaliti u Slobodnoj tekst o našem domicilnom web siteu, što će gazde svakako oduševiti. Kad smo zadnji put bili u novinama, a bilo je to prije nekih godinu dana, o zbrdazdola pisalo se u nastavcima nekoliko dana. Povod je bio fenomen Maxa, tipa koji se već godinu dana (ne)uspješno skida s dopa, uživo, za cijelu naciju. Zbrdazdola je pokrenuo prvi web reallity show u Hrvata. Tek da se zna! A sudbina je čudna i vragolasta, jer, baš toga dana kad sam popio kavu sa Samirom, stupio sam u kontakt s jednom fantastičnom ženom. Prešla tridesetu, zaposlena u uglednoj tvrtki, pametnija od većine ženskih koje znam, upitala me što treba učiniti da se pojavi na zbrdazdola. - Daj mi vrhunski tekst, i jamčim ti da će te gazda sitea uzeti na promatranje - rekoh onako umjereno, bez velikih očekivanja. Prođu dva dana, i frajerica mi donese plavu disketu. Prvo sam se oduševio ja, onda i naš webmaster. Dogovorili smo tehničke detalje i odlučili na site staviti novu kolumnu - SEKS i PROVINCIJA. Da, nešto kao Seks i grad, samo na domaći način. I usudio bi se reći, originalan način. Točno godinu dana nakon Maxa, zbrdazdola ima novu uzdanicu, a ja vam jamčim dragi čitatelji, biti ćete oduševljeni. Toliko o tome.

U petak sam bio na tradicionalnom Novinarskom balu šibenskih dopisnika, reportera, fotića, i ostalih piskarala svih vrsta. Bilo je sjajno. Čak sam na lutriji dobio nagradu! Glazba je bila uživo a imali smo i DJ-a, Nikolu iz moje firme, Radio Šibenika. Političarima na tulumu nije bilo lako. Baš nedavno pukla je vladajuća koalicija u gradu pa su svadljivi političari morali na silu držati osmjeh na faci. Bilo mi je žao Milana, gradonačelnika kojeg su šutnuli jer je tip definitivno bio najbolji šibenski gradonačelnik otkako pratim politiku. Neko vrijeme je proveo za mojim stolom, očito mu nije odgovarala ekipa u kantunu gdje su sjedili uglavnom političari. Inače, svi su se nešto previše gurali oko mog stola. Naime, kako sam debelo zakasnio na tulum, za stolom kolega s radija nije bilo mjesta pa sam sjeo do njih, za stol mog bivšeg poslodavca EPH. A tamo su bile i dvije vrlo mlade i vruće kolegice koje su peckale na vatri inače vrlo popaljene lokalne političare. Cure su naviše zanimale poznatog SDP-ovca Ivana Ninića koji je zaboravio da sam ga već upoznao s mlađahnom Jelenom prije koju godinu u zagrebačkom Palaceu. Ninić, za one koji ne znaju, nosi titulu pravog starfuckera, a čarima manekenki Nine Pavića nisu odoljeli ni ostali.

Zajebana je to ekipa, ti šibenski političari. I kad ih vidim onako sve za stolom, kako taraše po dalmatinskim delicijama i lošem sjevernjačkom vinu (vino je tradicionalno uvijek katastrofalno na ovakvim feštama), normalno je da se zapitam - zašto u gradu trenutno nema vlasti? I što imaju protiv ex. gradonačelnika Milana. Jučer je u Šibeniku bila Vesna Pusić koju sam pozvao u prošloj kolumni da napravi reda u ogranku. Nije me poslušala ali je zato popušila spiku lokalnih HNS-ovaca čija politika nema baš nikakve veze s onim što Vesna propagira. Tako da je sad i ona kontra gradonačelnika Milana. Glupo. Minus Vesna, veliki minus. Jadni Milan, ni lutrija ga nije išla te noći na balu. Potapšao sam ga po ramenu i rekao - bit će bolje - što sam drugo mogao. A Milan je zakon. Nadam se da će opet doći njegovo vrijeme, da ga nisu sasjekli, da mu nisu oduzeli samopoštovanje...

I još da spomenem koju s bala: Samir je dobio tri puta za redom na lutriji kišobran, župan Duje dobio je čak tri aranžmana večera za dvoje (svake godine trijumfira s tim nagradama), a suspendirani predsjednik NK Šibenika Miho Mioč, koji je lani takao u osinje gnijezdo nacionalne fudbalerske lige jer se usudio progovoriti o namještanju utakmica i mitu i korupciji, dobio je na lutriji Rječnik stranih riječi kojeg je poklonio šarmeru Ivanu Niniću. Znakovito. Davorka Blažević, ugledna kolumnistica Slobodne Dalmacije koju bi dalmatinski desničari najradije vidjeli kako visi na nekoj vrbi, kupila je deset lutrija i ništa joj nije dolazilo. - Da sam ih sve kupila, nekim čudom opet ne bi ništa dobila - jadala se Davorka. A tako je željela 4 dana na karnevalu u Veneciji. Bio je to jackpot te noći. I na kraju, gle vraga, Billy Bob Thorton, kolega Nikola koji užasno nalikuje na tog glumca i koji je vodio lutriju, pročita Davorkin broj i ona dobije Veneciju. - Milane, vodim te sa sobom - puna sreće zavikala je Davorka ex. gradonačelniku. I tako su svi bili happy.

A mene je ovih dana napao Stipe, moj stari frend koji živi od svirke. Ne ide mu u glavu koga vraga sam na banner za kolumnu stavio Corto Maltesea. Kaže da to nema nikakvog smisla jer mi kolumne nisu pustolovne, nisu to reportaže, putopisi, veli Stipe. Ništa mu nisam rekao, što sam mogao? Meni je Corto zakon i baš se uklopio u banner. Toliko o stripu i Stipi.

Kuriozitet ovog tjedna po meni je bio susret sa Zrinkom. Dogodilo se to slučajno, na večeri u restoranu srednje kvalitete. Ona se trebala naći s nekim frajerom ali je to iz nekog razloga kasnilo, a ja sam s šanka špijunirao neke face za lovu. Očito sam jako bahat kad sam joj nakon svega prišao, sjeo za stol i užasnuo je tako da se totalno zbunila. Uvijek smo u presudnim trenucima nas dvoje imali čudne ulete. Za jednom večerom kod mene doma tako, prije puno godina, neočekivano i bez najave - polizao sam je od uha do uha, iznenada. Prihvatila je igru, bila je luđa od mene. Te večeri smo se bili upoznali malo dublje, dublje nego što to obični prijatelji rade. Zrinka i ja smo se voljeli godinama a onda je prije dva, tri ljeta ljubav pukla. A pukla je ko bomba u Hirošimi pa se Zrinka i ja nismo baš viđali, niti se voljeli. Bila je to čudna ljubav dok je trajala. Nismo mi bili ono, momak i cura. Ta je veza bila puno dublja. Bili smo, recimo, kao zločesti brat i sestra. Rušili smo brakove, ljudima veze, bili zločesti i uživali. Imali smo slične strasti, do zadnjeg atoma se gušili u hedonizmu i radili svašta. A sad smo se prvi put vidjeli nakon krvavog rata. I pričali smo dugo, manipulirali, furali spiku po nekom filmskom scenariju, kao da smo glumci koji tu sjede i rade po zamišljenom scenariju. Oboje smo valjda preveliki oriđinali, sposobni na pakosti svake vrste, dvije zmije i dvije plahe dobroćudne životinjice u jednom tijelu. Vrag i anđeo. Tako da je taj susret bio jako zanimljiv. Koliko god se mrzili, a za to oboje imamo razloga na bacanje, nismo mogli odoljeti verbalnom vatrometu taštine. Otvarali smo karte, jednu po jednu, postupno se ogolili onoliko koliko je to dopušteno. Razbacivali smo se kurtoazijom i lažnim emocijama. Takve situacije najbolje su za auto - psihoanalizu, iz takvih verbalnih utakmica najbolje čovjek može vidjeti kakav je, koliko peška, koliko daleko može ići s egom. I moram priznati da sam jako zadovoljan. Iako sam odavno prestao biti lik kakav sam bio u to doba. A zadovoljan sam i s njom.

Postala je vrhunska kuja, u pozitivnom smislu jer kuje ja iznimno poštujem. Ugurala se na najviše položaje, vrti oko malog prsta velike face i ukratko, gazi sve ispred sebe. I koliko god me mrzila, ipak je priznala; - Postala sam vrhunska kuja, ali baš ti u to nisi ni trebao sumnjati jer nabolje znaš da... učila sam od najboljih. Ponekad me jeza prođe kad se sjetim kakav sam kujin sin bio. Učenici često nadmaše učitelje. Ja sam sad pristojni dečko, plaćam porez i maza sam svoje zajednice. A za jučer, koga je briga što je bilo jučer? Ljudi zaboravljaju. Mislim da je Zrinka zadnja karika iz mog prošlog života, posljednja loša priča. Sad sam i tu rekao što sam imao. Ne očekujem od nje ništa, niti ona što treba očekivati od mene. Sad smo stranci, obični stranci, samo što smo oboje pročitali dosje onog drugoga. I to je to. Ista smo vrsta životinja i važno je samo da se jedno drugome ne nađemo na putu. Jer tad su samo dvije opcije moguće pobit ćemo se kao u Kill Billu ili se vatreno izje...ti. Takav je to soj. Ja je ne mrzim. Cijepljen sam protiv mržnje. Ja svoje neprijatelje poštujem.

Imao sam u planu pisati još o mnogo čemu ali prostor sam potrošio pa ću teme ostaviti za drugi tjedan. Osim toga, od večeras možete čitati i Anu Lajavu, pa uživajte. Ja odoh izmoliti pokoru za grijehe iz prošlog života. Očito ni ove noći neću spavati.

Ante Pancirov

kolumna no. 26 (25.1. 2004.)