BALDEKIN

Bio je to uistinu dan za pamćenje, jedan od onih o kojima sutra pričaš unucima (valjda, hm. ...ako doživiš starost...). Nakon masu godina stagnacije, krpanja, drpanja, šlatanja, preseravanja, međusobnih frakcijskih ratova unutar sportskog saveza i svim mogućim svinjarijama kakve nalazimo samo na ovom šugavom području kojem ej Bog odavno rekao -pa,pa - pazi sad ovo! - u mom se gradu napokon dogodilo nešto značajno. Govorim naime o košarki, jedinom izvoznom proizvodu koji Šibenik trenutačno ima. Košarkaši legendarne Šibenke su na krcatom Baldekinu zgazili zagrebačku Hermes Analiticu i napokon napravili natjecateljski korak više i ufurali se u nacionalni playoff, a samim time i u regionalnu GoodYear ligu. Kažu ljudi da je ta utakmica (nedjelja, 23.5.), značajem i atmosferom, uz nekakav logični odmak u vremenu, perspektivi i što ja znam čemu, podsjećala na legendarne dane Šibenke iz vremena besmrtnog Dražena Petrovića, vječnog kapetana Šibenke komu je aktualni trener s Baldekina Anđelko Matov nakon utakmice s balkona, okružen igračima, s razglasa i posvetio pobjedu.

Nakon tekme, slavlje se nastavilo po cijelome gradu a kolovođe su bili sami igrači, koji su totalno neuobičajeno prava klapa, idu vani zajedno, stalno tulumare i baš su ekipa. STOP: Vi što me ponekad optužujete za lokalpatriotizam, evo vam forward: Kolumna xxx bavi se sa mnom, a ja se bavim pizdarijama oko sebe. Trenutno živim tu di živim, i to je sve. Da pišem iz Tunguske, bavio bi se Tunguskom i vi bi me štricali lokalpatriotizmom. patriofobičari, ne čitajte ako ne kužite. Nema demokracije u ovoj kolumni. Ja tu serem kako mi se prohtije, i nema komentara više. Pušači!

Nego, kako bi moj prijatelj Doktor rekao; čemu kriti! , vratimo se mi na pravi put, tamo gdje je sve počelo. Dakle(n) - Kad vam protuha poput mene ovako emotivno priča o sportu, onda znate koja je ura. Ne mogu se pohvaliti da sam sportski tip. Oni koji me znaju, to jako dobro znaju, a oni koji i inače čitaju ovu kolumnu, znaju zašto sam i kako, slučajno zagazio u sportske vode ni kriv ni dužan. Ali nije mi žao. Kao i uvijek u ovoj mojoj klaunskoj koži, kockice su se posložile i da bi sudbina dokazala da sve ima smisla i da se sve događa s razlogom, ispalo je da sam sportski novinar postao baš u sezoni velikog obrata u šibenskoj košarki koja se napokon vratila kući, vratila u Šibenik i doslovno digla ljude na noge. Tko god prati sport imalo površno, nije mogao zadnjih mjeseci ne zamijetiti s kakvim se respektom u medijima priča o KK Šibenki koja je ove sezone uistinu napravila čudo. Naime, prije nekih godinu dana, na Baldekinu je bio krizni stožer. Klub je trebao igrati u B ligi. Momčadi praktički nije ni bilo, a onda je krajem kolovoza aktualna uprava uzela stvari u svoje ruke i zacrtali su da će pokušati upasti u 1. ligu Ožujsko, među osam prvih nacionalnih klubova. Nitko se u gradu nije previše osvrtao na taj SF, ali uprava je očito dobro znala što radi pa su marketinškim štosevima digli rejting klubu i uspjeli skrpati nekakvu momčad. Glavni štos je bio dovođenje turskog centra Huseyna Besoka, vrijednog milijun i pol dolara koji nikad nije ni zaigrao za Šibenku. No, tip je uredno registriran kao igrač Šibenke i samim tim, klub s Baldekina imao je na svom popisu najskupljeg igrača u nacionalnoj ligi. Uskoro su stigla pojačanja Helbich, Toroman, Palada te David Dixon i David Bailey iz USA i mic po mic, publika se odjednom vratila u dvoranu na Baldekinu, a košarka postala jako posječena za razliku od drugih godina kad se uglavnom klub borio za ostanak, da bi prema Sportskim novostima Šibenka na kraju sezone bila najposjećenija momčad sezone. Kad su dva Davida, mali i veliki Afroamerikanci stigli u Šibenik, uprava je opet isfurala štos da će se klub boriti za playoff što automatski znači ulazak u regionalnu GoodYear ligu - čitaj: živu lovu, prave klubove i adrenalin do jaja.

Ha, Zvezda na Baldekinu??? Opet im nitko nije vjerovao, ali čudo se dogodilo i otud silna euforija, moje osobno subjektivno oduševljenje i zato pišem kolumnu o košarci o čemu prije godinu dana nisam mogao ni sanjati. Ha, da ću ikad pisati kolumnu o košarki? Nema šanse, rekao bi!

A taj klub me baš uveselio ove godine. Ne pamtim kad sam napetije pratio neki sport kojem ime nije nogomet, i to uživo. I ne samo ja. Cijeli grad se napalio, totalno. Zato nije ni čudno da je nakon pobjede na rivi organiziran tulum na kojem su "narančasti" dočekani kao Ivanišević u Splitu nakon Wimbeldona, kao "Vatreni" nakon SP-a 1998. Tko ne živi u Šibeniku i tko ne zna okolnosti, zakone fizike i apstrakcije što vladaju ovim prostorom, Baldekinom, teško može shvatiti koliko je to bitno gradu koji je do jučer bio socijalni nacionalni slučaj No.1.

Koja priča, a? Ništa nije slučajno, očito. Ugaziš u govno da bi mogao postati sportski novinar, a onda te posere sjajna sezona, košarkaška. Strava.

Ante Pancirov

(kolumna no. 37, 31.5. 2004.)


Kontradikcija, kolumna no. 36, (svibanj 2004.)

Auspuh moje duše, kolumna no. 35 (travanj 2004.)

Život kao film, kolumna no. 34 (24.3. 2004.)

Podzemlje, kolumna no. 32 (5.3. 2004.)

Ihthis i Sretno dijete u Šibeniku, kolumna no. 31 (29.2. 2004.)

Hrvatska u oblaku dima Marihuane, kolumna no. 30 (2. 2004.)

Filmska propaganda, kolumna no. 29 (17.2. 2004.)

Romeo is bleeding, kolumna no. 28 (10.2. 2004.)

Sretno dijete, kolumna no. 27 (29.1. 2004.)

Zrinka, Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples, kolumna no. 26 (25.1. 2004.)

Superman iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi mesari, kolumna no. 25 (18.1. 2004.)

Kolumna tijeka podsvijesti, kolumna no. 24 (18.1. 2004.)

ŠIBENIK – pribljezgavanje na ruševinama, kolumna no. 23 (8.1. 2004.)

Nova godina i ja, dani koje mrzim otkako sam rođen, kolumna no. 22 (5.1. 2004.)

Bankrot! Smijem li se nazvati piscem u osjetljivom trenutku smrti FAK-a i eksplozije afere Radaković - Rudan? XXX 21, (14.12. 2003.)

Opasnost od igranja nogometa na travi ili kako je Prgavi zbog Playstationa završio na psihijatriji, XXX 20, 8.12. 2003.

Kronologija pobjede i poraza, XXX 19, 26.11. 2003.

Roditi se na Baldekinu - blues ispjevan nakon pušione na Maksimiru, XXX 18 (16.11. 2003.)

Noć Vještica 2003. - početak predizborne kampanje, modernog lova na vještice, XXX 17 (31.10. 2003.)

Budućnost je stigla i pregazila nas, XXX 16, 19.10. 2003.

Dan Nezavisnosti, XXX 15, 13.10. 2003.

Od rođendana, do rođendana
…sretan mi rođendan, kad nisam ja…
XXX 14
, listopad 2003.

POVRATAK CIVILIZACIJI - HEMINGWAYEVO LJETO, XXX 13, 10.9.2003.

ANTIMONIJA, XXX 12., (5.5.2003.)

XXX 11 - SVI SMO MI MIRKO NORAC?, 28.4.2003.

XXX 10 - Kako je počeo rat na mom planetu, 20.3 2003.

XXX 9, 8.3. 2003.

XXX 8, 5.2. 2003.

XXX 7, 21.2. 2003.

XXX. 6 (MRTVA LJUBAV), 15.2. 2003.

XXX 5, 3.2. 2003.

XXX 4, 6.1.2003.

XXX 3, 23.12.2002.

XXX 2, 10.11.2002.

XXX 1, 3.11.2002.