www.zbrdazdola.com

EURO2004. - Tuga zbog Pletikose, nada zbog Severine

(Ako je suditi po sudbini, hrvatska bi nogometna vrsta uistinu moglo biti ugodno iznenađenje u Portugalu, a to nam jamči - vjerovali ili ne - Severina! Sjetite se, koja je pjevačica bila glavna tema u taboru reprezentacije u Francuskoj 1998. kad su Ćirini sinovi osvojili broncu? Da, upravo ona, "Djevojka sa sela". Ne vjerujem da je slučajnost što je Sevin CD i ovoj reprezentaciji najbliži. Sudbina nešto kao da želi reći!)

Mjesecima čekamo tu feštu od baluna. Europa je popaljena, ovlažila se kao mačkica Splićanke na jahti Hercegovačkog tajkuna. Ljudi moji, portugalski cirkus napokon se pokrenuo! I Hrvatska je unutra, spremna, nadam se da ostavi svoj pečat u tom velikom cirkusu, sajmu akrobata, stratega, filozofa i frajera što s balunom rade čuda... Ljudi hobotnice na vratima, gorostasi mitski u obrani, ringišpil na sredini terena, vezni red se dodaje na rollercoster, špice jure.. Sve je naprosto fantastično ove subote, danas kad je europsko nogometno prvenstvo u Portugalu, Euro 2004, započelo. Zapravo, gotovo sve... Tuga mi srce steže, i mada dani prolaze meni nikako nije lakše. Ni normabeli boje travnjaka na nogometnom stadionu, ne mogu me smiriti otkad je i službeno potvrđeno: Stipe Pletikosa neće čuvati hrvatska vrata. Amen. Ne znam što bi dao da mogu to promijeniti. Pratio sam u zadnje vrijeme Stipu po medijima, oduševljavalo me koliko je napaljen na Portugal, činilo mi se da kroz novinski papir mogu osjetiti njegovu spremnost, želju i kvalitetu. Kako glupo, groteskno...

Jedan od najboljih europskih golmana (a i dalje, bez preseravanja), čovjek čije ime na popisu najboljih može stajati uz jednog Buffona, Casilasa, Bartheza, Kahna, Tolda, Didu, bez imalo pretjerivanja, popušio je festival života. I to slučajno, bez veze... da se barem na tekmi ozlijedio, pa kvragu, znali bi da bio je tamo...a ovako... tuga, teška tuga. Sudbina ga ne miluje. Nakon sjajnog rada u Hajduku, umjesto u Premier ligu gdje mu je mjesto, završio je u hladnoj Ukrajini. OK, stisnuo je zube, lova je bila neloša i nadajući se da će se reprezentacija kvalificirati na Euro, rekao je vjerojatno sebi: Stipe, ovoga ljeta pokazati ćeš kontinentu kako se brani, i Engleska ti ne gine. A bio je spreman... Sranje, jebote, govorim kao da je čovjek umro. A sad, što se može. Svaka čast Butini, ali Butina nije Plete. Dobar je dečko, sjajan je, ali nije Plete jebiga. Didulica i Vasilj su tu, OK, ali Pletikosa je bio spreman. Uvjeren sam da je Euro u Portugalu trebao biti njegov festival života. Ne mogu vjerojatno ni zamisliti kako je tipu u glavi. Drž se stari, biti će još prilike. Njemačka te čeka, a vrime leti stari moj. Dok se to sranje na treningu nije dogodilo, a nakon one utakmice s Danskom, ja sam stvarno bio naglo postao veliki optimist. Nakratko. Do tada sam bio rezerviran, kao što sam i sada, otkako smo izgubili čuvara mreže. Mada ipak, nešto mi govori da možda i neće biti tako loše, a naučio sam vjerovati nekim svojim ekstra čulima. Mada je briga puno.

Ima još jedan momak kome će Euro uvelike utjecati na budućnost, ako uopće zaigra. Još jedan Dalmatinac, još jedan pehist, još jedan, na kraju krajeva, vrhunski talent - Igor Tudor. Kontraverzan, jedan od onih uz koje dolazi grafit: Čovjek kojeg ste voljeli mrziti. Na njegovoj poziciji na terenu boljeg nema, a sranje je u tome što je Tuši ovo što se Pleti sada dogodilo već dulje vrijeme svakodnevica. Bio je jedan od najvećih zvijezda Juventusa, po mnogima možda i najbolja akvizicija u tom klubu desetljeća. No, već neko vrijeme, sve mu ide nizbrdo, a kako stvari stoje, samo nebo zna hoće li injekcije s painkillerima i stisnuti zubi biti dovoljni u one dvije utakmice nakon Švicarske protiv koje ionako ne može igrati zbog kartona. Ostaje samo nada da Tudor i nije tako loše, odnosno da hrvatski stožer u Portugalu samo taktizira, da muljaju kako bi spizdili suparnike. I Tudoru je Euro bitan zbog transfera. Pun mu je. da ne kažem što, Juventusa i baš kao njegov prijo Plete, i on bi valjda na otok.

Danas je subota, sad je već nedjelja a kad vi budete čitali tekst, rezultati prvog ogleda naše reprezentacije biti će poznati. Jer sumnjam da će tekst prije nedjelje navečer na site. A ja ga moram poslati sad jer sutra ne stignem ništa. I zato neću ulaziti u duboke analize, očekivanja. - Čemu kriti - rekao bi stari moj Doktor s kojim cijeli tjedan nisam popio kavu... Čemu kriti da se nadam najboljemu. I to ne bez razloga, jer... Gledao sam maloprije Grčku koja je, ajde recimo, u našem rangu. Ali fantastičnu Grčku koja je zgazila domaćine, i to domaćine favorite, favorite s razlogom. Portugalci nisu mogli sebi doći. Španjolska - Rusija nije mi pružila nekakav veliki gušt, kao ta prva utakmica kojom je fantastično, na najbolji način otvorena velika smotra europskog napucavanja baluna. Kladili smo se na konkretne rezultate Stipe i ja. On je pogodio. Ja se kladio na 1 : 1. Veli da će sutra naši igrati 2: 0 protiv Švicaraca. Dabogda opet ja izgubio okladu, svega mi.

Jutros mi se Marko javio iz Lisabona. Oduševila ga ona birtija što je reklamiraju na televiziji, ona tamo di naši navijači imaju pive iz Karlovca u potocima. - Prijo, neću se trizniti 15 dana - veli Marko. Njih 9 uzeli u najam trosobni stan u Lisabonu na mjesec dana, busom otpilili do Italije pa u Portugal avionom. Imaju ulaznice za Švicarsku, Francusku i Englesku, a kasnije - kako bude. Biti će to sjajan provod. Uživajte dečki! Ima jedna fora što je označila proteklu nogometnu sezonu. Kad god sam kod Marka gledao utakmice subotom, najčešće talijanske klubove, moji bi favoriti popušili. Valjda je zato Juventus i imao ovako lošu sezonu. A kako je Marko čovjek čija je gajba najbolje mjesto u gradu za čoporativno gledanje nogometa, vjerojatno bi tamo gledao naše. I pazi sad nacijo; Marko je u Portugalu, na licu mjesta i nema šanse da moji favoriti popuše!

Oči mi se sklapaju, i jedva pišem ovaj tekst. Ima još toliko toga što vam moram napisati, ali ne mogu, a i ne smijem. Obećao sam ljudima da ću skratiti kolumne. Uistinu znaju biti preduge. No, zato možda dogovorim s izdavačem da češće objavljujemo XXX. On je zadnjih mjeseci imao frku, i jedva je stizao ažurirati site. Čini se da mu je sad nešto lakše, pa ćemo se dogovoriti. I za kraj, hvala na svim onim mailovima; doslovno ste me bombardirali. Zadnja priča "Mala je dala" vam se očito jako svidjela. 150 fantastičnih mailova u dva dana sam dobio. Hvala vam. Odužiti ću vam se vicem, jer tko bi sve odgovorio. Dakle, dođe "mala" u ispovjedaonicu i veli - Oče, griješila sam - a ovaj s druge strane će - znam kćeri, gledao sam... Ljudi moji, do čitanja! Navijajmo i nadajmo se da će naši dečki dobro proći. A da bi to uistinu moglo biti tako svjedoči upravo, vjerovali ili ne - Severina! Sjetite se, koja je pjevačica bila glavna tema u taboru reprezentacije u Francuskoj 1998. kad su Ćirini sinovi osvojili broncu? Da, upravo ona, "Djevojka sa sela". Ne vjerujem da je slučajnost što je Sevin CD i ovoj reprezentaciji najbliži. Sudbina nešto kao da želi reći!

Ante Pancirov

kolumna no. 39, 12.6. 2004.