www.zbrdazdola.com

(kolumna no. 82, 18.11.2006.)

HEROJI

Stripovi su imali veliki utjecaj na mene kroz djetinjstvo i gutao sam ih bjesomučno. Nema djeteta koje ne puši heroje, besprijekorno hrabre i moralne likove koji uvijek na kraju pobjeđuju, s kakvim god se sranjima hvatali u koštac. Ne mogu popušiti. I danas, u ranim tridesetima, povremeno si nabavim nekakav strip i konzumiram ga na zahodu najčešće. Jasno, Zagor me ne fascinira ni približno kao nekada, bilo bi opasno da je drukčije, ali još uvijek s guštom ubijem vrijeme stripovima. Dylan Dog i Alan Ford su među najdražima, a sjećam se i likova poput Mandraka, Modesti Blaze i cijele čete drugih. Prvi je ipak Corto Maltese jer taj strip je puno više od stripa.

Jednako kao i stripove, s guštom ću pogledati filmove na tu temu, a fala bogu, ima ih na tržištu koliko hoćeš. Od novog Supermana, do X - Mena, sjajnog zadnjeg Batmana, ali i genijalnog animiranog francuskog Corto Maltesea... No, povod za tekst o herojima iz stripa mi je Spiderman, preciznije dvica koju sam pogledao tek nekidan iako mi na hard disku stoji već tjednima. Nikako da ga stignem vidjeti. Izludio me! Ubio me, satrao me, sjebao me, uništio sve u meni. Jest da su se na kraju izvukli, ali ona nemoć Petera Parkera koji tijekom čitavog filma nema prebijene pare, jebe ga gazda stana, baba mu mora iseliti jer ne može plaćati banci, spičkan je i sav nikakav, a istodobno može jebati mater cijelom svijetu. Ta naivnost lika Spidermana, i taj bolesni moral, tako nerealan i nepostojeći u ovom svijetu naprosto je odvratan. Spiderman je obična pičkica, glupko i tupko koji ne zna živjeti, i bilo bi bolje da ga nema, mislio sam gledajući film. OK, shvaćam da je on oličenje pravednosti i svih ostalih sranja koja u današnjem svijetu realno ne mogu opstati kao bilo čiji karakter, ali ako već ne želi nagrade, neće koji put iz čisto praktičnih razloga iskoristiti sposobnosti da dođe do nekakve love, pa što ne skokne bar do Kolumbije, recimo, i sjebe neki narko kartel i pokupi nekom Pablu Escobaru bar onoliko koliko mu treba za skromni život. Učinio bi uslugu društvu, uništio brdo droge i uzeo sebi tek toliko da preživi. Ali ne, nema šanse da će naš dragi dobri, divni i krasni gospodin debil Spiderman takvo što napraviti. Budala glupa. To samo idioti Amerikanci mogu smisliti i pušiti. Što meni nisu dali nekakve moći. Uh. Kako bi ja to iskoristio lijepo, pojma nemate. Ali jebiga, ja sam kurac od ovce, a ne super heroj.

Spomenuo sam maloprije Supermana. Nedavno sam pogledao najnoviji film o tom vanzemaljcu i svidio mi se, ponajviše zbog specijalnih efekata jer Superman leti puno bolje nego davnih osamdesetih kad je snimljen serijal koji smo kao klinci gledali za Novu godinu i bili cijelu noć budni kako bi konačno pogledali pravi blockbuster. Blago klincima danas, odu ne Internet i skinu film prije nego što je došao u kina. A mi smo samo jednom na godinu mogli uživati u hitovima. Doduše, zabavno je bilo samo prvi put jer su svake iduće godine opet reprizirali Supermana. Sic!
Vezano uz heroje, jučer sam pogledao prvih sedam epizoda nove američke serije Heroes koja se tek emitira s druge strane oceana, i još bar godinu dana neće doći na naše televizije. Moram priznati da sam jako zadovoljan, gotovo oduševljen, jer je serija bolja od već ogledanih serijala tipa Prizon Break i CSI. Među ostalim, Heroes ima stalno nekakav uvod naratora, s misaonim spikama. Evo, izvukao sam iz jedne, mislim da je peta ili šesta spiku, pa evo vam:
... evolucija je nesavršen, često nasilan proces. Borba između postojećeg i još nerođenog. Tokom tih porođajnih muka, moral gubi svoj smisao. Pitanje dobra i zla svodi se na prost izbor: preživi ili iščezni. Evolucija je nesavršen, često nasilan proces. Moral gubi svoj smisao. Pitanje dobra i zla svodi se na prost izbor: preživi ili iščezni...

Ludilo, zar ne? Da... po starom običaju, opet pišem kolumnu iz 28 dijelova... sada je subota popodne, a ja nastavljam na tekst od početka tjedna. Nema veze, imao sam stvarno puno posla. Baš skidam 8. epizodu Heroes, i paralelno pišem tekst za novine o informatičkom kriminalu. Povod je, jasno, napad na bankomat Jadranske banke, jedine hrvatske banke koja je još uvijek 100 % u rukama hrvatskog kapitala. Centrala joj je u Šibeniku i banka je na neki način temelj šibenskog gospodarstva. Kako je riječ o maloj banci, bankomati joj i nisu baš savršeni, ni približno slični kvalitetnim uređajima kakve posjeduju banke a la Zaba ili PBZ, pa sam uvjeren da su zbog toga i popušili preko 2 milje kuna, koliko je skinuto s računa jadnika čije su kartice u paketu s pinovima lopine pokrali. Mada su ćopili nekog lika u Bugarskoj, sve se bojim da će raskrinkati lopove s bankomata malo sutra. Nadzorne kamere nisu uhvatile ništa sumnjivo, a i da jesu, nikakve od njih koristi kad se kasete brišu svakih osam dana. Mislim da su frajeri mirno pili kavu na osunčanom štekatu lokala na trgu ispred Šibenskog kazališta, drkali po laptopu, možda čak snimali s kamere ugrađene u onu prečku gore na monitoru laptopa. Ma kvragu sve, svaka im čast. Građani nisu popušili jer su pare osigurane i svi će dobiti lovu natrag, banka će se također izvući i naplatiti od drugih, a netko će naglo preći na Marlboro, hehe. A da nisam baš prije par mjeseci, sasvim slučajno, s ekipom u jednoj birtiji razgovarao o (ne)sigurnosti bankomata i baš smo spominjali kako Jadranska banka ima starinske uređaje, s bezveznim menijem, lošim i grafički grezim softverom i na kraju - bankomati su im masu spori. Ja sam davno, još na studiju, kada bankomati još nisu ni postojali kod nas, prestao koristiti usluge te banke i prešao na Zabu. Neko vrijeme bio sam u PBZ-u, ali danas plaću i honorare primam preko Zagrebačke banke. Kredit plaćam Novoj banci, i tako u novčaniku imam preko nekoliko kartica. Kad ga otvorim, to izgleda stvarno jebeno, samo što na svim tim karticama, isključimo Zabu, nema ništa! Ili još gore, ima minusa. Ma lako za to, važno da sam se riješio American kartice. To je bilo sranje teško, ubila me ta zelena plastika, kurvina kći. Jebiga, navede te da peglaš, a ja sam peglao i peglao, bjesomučno i agresivno. Ne želim se ni sjećati. Bljaaak. Katastrofično!

Nekidan... mislim da je to bilo jučer, viče netko s druge strane ulice - hej, CRO CYBER, CRO CYBER!!!! - ugledam poznatu lik, frajera iz kvarta i simpatičnu trafikanticu kod koje svakodnevno kupujem novine i tobaco otrove. Vele, skužili smo te, pronašli smo te na netu. Ha, zar opet, pomislih! Koji peh, zaboga. Stalno, ali fakat svako malo, netko pomisli da sam ja Max - Cro cyber junkie. Jebiga, mršav, ispijen, ovakav i onakav, stil je sličan.... - Što ne pišeš više, daj nastavi, ludilo je - uzalud sam objašnjavao da nisam taj, da sam ja onaj ispod, ili iznad, onaj s narančastim bannerom.... Daj Max, jebote, počni opet pisati. Kolumne su ti mrak, ljudi to vole, i stvarno ne kužim koji ti je kurac. I ako počneš pisati, obavezno napiši pobogu - DA TI NISI JA, DA SAM JA - JA, I DA NISAM TI, DA JA NISAM CRO CYBER JUNKIE!!!!
Uh. Odo sad dalje. Imam masu posla, moram napisati par tekstova. Idem raditi, da bi se poslije mogao zajebavati. Ipak je subota, a čeka me nešto vlažno, mlado i raskalašeno. Viva Šibenik! Viva ja! Viva piva! I riva. Spiderman je pičkica, ali zato ja sam pravi heroj. He

I ps. Da, moram dodati ovo. Opet sam gledao TV dvoboj na Nova TV, i opet me onaj Tihomir Dujmović užasnuo. Taj je tip toliko opterećen komunistima i Srbima da mi je nevjerojatan. Pjeni se, drhti, uzbuđuje se, luduje. Točno vidiš mržnju, ksenofobiju, nacionalizam, šovinizam.... Kako vrijeđa... strava. A onaj kraj njega, što bi ukinuo stranke, valjda htio vojnu huntu, da čizma zavlada Hrvatskom... E moj Mišetiću, neće moći, zaboravi friku. Fakat, neki mir ne podnose, ne žele živjeti normalno, žele biti disidenti pod svaku cijenu. Valjda mogu funkcionirati samo u agresiji, stalno izvlačiti teorije zavjere, unutarnje i vanjske neprijatelje... Ali odjebite frajeri. Hrvatska je slobodna, neovisna i faca u regiji. Faca zato što nije krenula vašim putem, nego putem demokracije i EU. Odjebite konačno s pozornice, ne sramotite heroje, istinske branitelje, prave vojnike, časne ljude. Ovih dana sjećamo se Vukovara. Poklonite se žrtvama, žrtvama užasne politike kojoj su kumovali i kurvini sinovi s naše strane. Taj grad je žrtvovan. Gledao sam danas uživo na televiziji sve ono, sinoć dokumentarac o Blagi Zadri.... A onda neke idiote u dvoboju koji pojma nemaju gdje su ni što su, ni što bi, ni kako bi. Užas. Užas. Užas.
Poklonimo se žrtvama Vukovara, i krenimo zajedno u bolju budućnost. Jer ovo je zemlja mogućnosti, bogatstva i sigurnosti. Nećete nam uzeti slobodu i demokraciju, vaše floskule više nitko ne puši.

Ante Pancirov