(kolumna no. 53, 21.4. 2006.)

POKVAREN MI JE TELEFON, MIJENJAM OPERATERA

Razjeban sam. baš sam razjeban ovih dana, totalno sjeban i jebo te, baš mi je jebeno. Nemam pojma kako se sve to sjebalo i spičkalo, ali me totalno spizdilo i jebo ja mater sudbini ako neću popizditi skroz naskroz. E, toliko sam sjeban. I jebe mi se za sve jer ne jebem dva posto sad vjeru u bolje, kad boljega nema. I bolje da nema, jer da mislim da ima, ne bi se usudio ovako razjebati sve, pa nek sve ode u tri pičke materine. Tolko sam u kurcu. Da je to milina. A koji mi je kurac sve to trebalo? To je ko da pitam koju sam se pizdu materinu trebao roditi. Baš tako.
I pitaš se koji kurac psujem ovako sve u 16? E pa, jebi ga, psujem baš zato jer se ne usuđujem javno raspizditi, a s ovim kurčevim tekstom ubit ću dvije muhe. Zadovoljiti bijes kroz tekst, i zadovoljiti formu web sitea na koji moram poslati kolumnu.

A znaš šta... ja sam ti zapravo samo tužan, jebeno sam ti tužan i dođe mi da žalim samoga sebe, ali nemam muda za to. na taj bi način potvrdio sebi da me ma smisla žaliti, da sam vrijedan žala, a nisam. Ja nisam. I neću. I ne mogu. I da mogu ne bi mogao jer nije moglo. Znam, ništa nije konačno i svašta se može dogoditi već sutra, ali zar to ne bi bilo samo razvlačenje mrtve kokoši po seoskom dvorištu neke selendre kraj Knina? Što će mi sutra, ako sam još jučer znao sve? Ako sam znao i prekjučer, i lani, i početkom dvije tisućitih? Koga da optužim, principe možda?
Do pobjede se rijetko kad dolazi bez revolucije, o revolucijo, kako to gordo zvuči. Revolucijo, ti zajebana stvari, majko i sudbino, kćeri i ljubavnice, kučko i svetice... Kako te volim, pa mi je mrsko što te volim, pa me sloboda boli, što je nemam, pa je imam, pa je nemam da je imam, i nemam, pa ne želim da imam išta s tobom jer u rat ću ženo, u rat ću, a časti nemam ja za boj, nemam se boriti za što, ništavan sam i sjeban u lažnom kozmopolitizmu, tradiciju žvačem, a pojma nemam zašto, ubijam u ime, pojma nemam čije, a ubijam, i dalje ubijam. Borim se za sebe a ni imena si ne znam...

O jebote, koji sam ja kurac, koji ja kurac nisam radio dovoljno s kurcom pa sad njišem praznim udom naokolo. O jebalo te proljeće, jebalo te da te jebalo, da te izjebalo ko što je mene izjebalo ovo proljeće. A pojebalo se s mojim mozgom, pojebalo i razjebalo me, da pojma nemaš kako boli, a to je samo prvi rez, onaj tanki što peče, samo peče, a nije to prave boli vidjelo još, ni blizu... ali predstoji prava, prava bol dolazi, nadire, ja je čujem, kako plazi, kako urla od zadovoljstva, urla jer će me sjebati, oboljeti i razguziti ko lokomotiva, ferata kurvanjska...
Kako je došlo do ovdje, kako je dospjelo??? Tko je uzgajao tog crva sumnje gnusnoga, tko ga je ubacio da šeće, plazi i puzi, da me samo sedam dana nakon velike predstave zbliži s ludilom? Kako? Zašto ne čujem? Tu - tu tu - tu - tu tu - tu - tu tu tu tu tu tu tu t t u t t t.. t. t: vxmynbdhs ...a.a       uhhh. ajoj, joj...joj joj joj.
jebiga.

Najviše me brine što nema u meni bijesa. Što ne divljam, ne prostačim tamo gdje bi trebao. Ne vičem i ne vrijeđam tamo gdje bi trebao.

Najviše me boli što nisam kriv, a volio bi da jesam. Jer interpretacija je da jesam, da sam ja kriv, a ja sam samo htio zvati policiju jer me bilo strah. O kako sam se bojao. Umalo sam zaplakao. Onako bespomoćan, sjeban. Sve to za vrijeme velike predstave. U kojoj su se ljudi smijali, smijali se i pili, gledali se ...  A onda je linija pukla. I tako cijelu noć. Oni isti ljudi, tamo negdje, u zabavi. Ja čekam , ali nema, nema, nema ničega. Netko je upalio mrak, i samo sam vidio mjesec. A ne spavam dobro kad je vani on, kad me zrači, podiže plimu, podiže plimu mojih voda na revoluciju i one ga slušaju. Što da radim nego da pritom ludim. Jer ne mogu ništa drugo. ja se samo snom branim od demona, a mjesec mi ne da da legnem, ili mi da, pa ležim, da bi plafon promatrao iz ležeće perspektive. Odvratno.

Zašto telefon ne radi? Zvoni, samo zvoni, a onda ništa. A onda više ne zvoni. Predstava se nastavlja, a ja mislim koliko je glupo bilo zvati policiju. Oni bi mi se sigurno dobro smijali, skužili bi. Je li to naivno? Ha, koja ironija, kad cijeli život pišem jebenu crnu kroniku, a onda postanem sarkazam crne kronike i neki smiješni lik. I ne zvoni danima telefon, opet ironija, jer sto put sam poželio da nemam mobitela i da oba dva bacim u more... oba dva, oba su pala. Što da radim? Gdje su novci, buzdovani, Afganistan i princeze. Tisuću i poneka noć usnule u dvjetisućitima. Ugušile se u smogu sjete. I neki pišulinac, knjiški crv, filmofilski skandal, spržen na lošem CD-u. Uprizorenje tanga, nakon asfalta. Ambicije, buka, Zagreb.

Ha, u jednoj ulici svi su neparni brojevi spojeni s parnima, a kuće se dijele po slovima. Tamo ide 1, 4, 7, 8, 21, 34, 90. pa onda 55, 89, 423.... Koji je tvoj broj telefona? Jel znaš moj? Jel znaš? Jel znaš? Koji kurac VIP ne radi!!!! Moram promijeniti besplatni broj. Prije nego me bude stajao glave. A ja bi umro ako treba, za taj rat, sjebo bi sve, umro odmah, istog trena... Ali, ispada da bi to bilo jako glupo, naivno, jer je bilo glupo zvati policiju... Plače mi se zbog osvojenog jack pota. Jebe mi se. S druge strane ulice svi mašu, bacaju cvijeće. Valjda ne možeš biti najbolji na svim frontovima. Uzmi to što se nudi, ostalo zajebi. Jer ako ne ide, ne ide. Ali....

Ipak... Razjeban sam. Baš sam razjeban ovih dana, totalno sjeban i jebo te, baš mi je jebeno. Nemam pojma kako se sve to sjebalo i spičkalo, ali me totalno spizdilo i jebo ja mater sudbini ako neću popizditi skroz naskroz. E, toliko sam sjeban. I jebe mi se za sve jer ne jebem dva posto sad vjeru u bolje, kad boljega nema. I bolje da nema, jer da mislim da ima, ne bi se usudio ovako razjebati sve, pa nek sve ode u tri pičke materine. Toliko sam u kurcu. Da je to milina. A koji mi je kurac sve to trebalo? To je ko da pitam koju sam se pizdu materinu trebao roditi. Baš tako....

Ili ne? Ma znaš šta, jebe mi se. Ako proradi, proradi, ja više neću zvati službu za korisnike da ne ispadnem idiot. A vi ako želite, prijeđite na drugog operatera. Dobit ćete sjajni aparat. Dok se ne sjebe. Kao svi Korejanci. No, to više nije moj problem. ćaoćao.

Ante Pancirov

NEDOSTAJE MI POEZIJA (kolumna no. 52, 4.4. 2006.)

Kako mi je Škoro postao podnošljiv (kolumna no. 51, 25.02. 2006.)

NEJEBICA JEDNAKO FRUSTRACIJA (kolumna no. 50, 14.02. 2006.)

PUNK IS NOT DEAD (kolumna no. 49, 01.02. 2006.)

DOSSIER ŠIBENIK, I USPUT NEŠTO MALO OSOBNOG DOŽIVLJAJA, (kolumna no. 48, 24.01. 2006.)

Masturbatorski snovi, (kolumna no. 47, 17.11. 2004.)

TITO, IRENA I JA, (kolumna no. 46, 27.10. 2004.)

Hrvatska je veća Amerika od svake Amerike, (kolumna no. 45, 11.10. 2004.)

Pjesnik, a ne zločinac!, kolumna no. 44, 26.8. 2004.

Život mi ispunjava stvaranje novog tjednika (ŠIBENSKI LIST), kolumna no. 43, 6.8. 2004.

Ljeto koje zaziva revoluciju , kolumna no. 42, srpanj. 2004.

Euro 2004- Njemačka, mi stižemo! , kolumna no. 41, 5.7. 2004.

Vodeća televizija u Hrvatskoj!!!!, kolumna no. 40, lipanj 2004.

EURO2004. - Tuga zbog Pletikose, nada zbog Severine , kolumna no. 39, 12.6. 2004.

Mala je dala, kolumna no. 38, 5.6. 2004.

BALDEKIN, kolumna no. 37, 31.5. 2004.

Kontradikcija, kolumna no. 36, (svibanj 2004.)

Auspuh moje duše, kolumna no. 35 (travanj 2004.)

Život kao film, kolumna no. 34 (24.3. 2004.)

Podzemlje, kolumna no. 32 (5.3. 2004.)

Ihthis i Sretno dijete u Šibeniku, kolumna no. 31 (29.2. 2004.)

Hrvatska u oblaku dima Marihuane, kolumna no. 30 (2. 2004.)

Filmska propaganda, kolumna no. 29 (17.2. 2004.)

Romeo is bleeding, kolumna no. 28 (10.2. 2004.)

Sretno dijete, kolumna no. 27 (29.1. 2004.)

Zrinka, Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples, kolumna no. 26 (25.1. 2004.)

Superman iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi mesari, kolumna no. 25 (18.1. 2004.)

Kolumna tijeka podsvijesti, kolumna no. 24 (18.1. 2004.)

ŠIBENIK – pribljezgavanje na ruševinama, kolumna no. 23 (8.1. 2004.)

Nova godina i ja, dani koje mrzim otkako sam rođen, kolumna no. 22 (5.1. 2004.)

Bankrot! Smijem li se nazvati piscem u osjetljivom trenutku smrti FAK-a i eksplozije afere Radaković - Rudan? XXX 21, (14.12. 2003.)

Opasnost od igranja nogometa na travi ili kako je Prgavi zbog Playstationa završio na psihijatriji, XXX 20, 8.12. 2003.

Kronologija pobjede i poraza, XXX 19, 26.11. 2003.

Roditi se na Baldekinu - blues ispjevan nakon pušione na Maksimiru, XXX 18 (16.11. 2003.)

Noć Vještica 2003. - početak predizborne kampanje, modernog lova na vještice, XXX 17 (31.10. 2003.)

Budućnost je stigla i pregazila nas, XXX 16, 19.10. 2003.

Dan Nezavisnosti, XXX 15, 13.10. 2003.

Od rođendana, do rođendana
…sretan mi rođendan, kad nisam ja… XXX 14, listopad 2003.

POVRATAK CIVILIZACIJI - HEMINGWAYEVO LJETO, XXX 13, 10.9.2003.

ANTIMONIJA, XXX 12., (5.5.2003.)

XXX 11 - SVI SMO MI MIRKO NORAC?, 28.4.2003.

XXX 10 - Kako je počeo rat na mom planetu, 20.3 2003.

XXX 9, 8.3. 2003.

XXX 8, 5.2. 2003.

XXX 7, 21.2. 2003.

XXX. 6 (MRTVA LJUBAV), 15.2. 2003.

XXX 5, 3.2. 2003.

XXX 4, 6.1.2003.

XXX 3, 23.12.2002.

XXX 2, 10.11.2002.

XXX 1, 3.11.2002.