www.zbrdazdola.com

(kolumna no. 48, 24.01. 2006.)

DOSSIER ŠIBENIK, I USPUT NEŠTO MALO OSOBNOG DOŽIVLJAJA

Jednostavno nije bilo prilike, nije bilo vremena, praznog hoda... prošlo je za tren, valjda više od godine dana, ali ja ni slova nisam stigao napisati za "Zbrdazdola". OK, znam, naravno da se uvijek može naći vrijeme za skucati par kartica teksta, ali jebiga, to je začaran krug. Kad ne ide, ne ide, i sad se više ništa tu ne može napraviti. Vrijeme je bespovratno prošlo, svi smo malo stariji, netko možda i zreliji, netko gluplji. Ja? Pojma nemam. Je li drugačije? Je. U svakom slučaju je. Puno se toga dogodilo. Usudio bi se reći da mi je vrijeme učinilo uslugu, jer, postao sam odgovorniji, možda čak i bolji, iskreniji i zadovoljniji sigurno, i to vam kažem ozbiljno.

Još uvijek živim u provinciji, iako je moj grad Šibenik u međuvremenu stekao status velikog grada, pa sad i službeno nosi taj epitet. Više od godinu i pol dana pisao sam u jedinom lokalnom tjedniku, a to je bilo jebeno iskustvo. Novinu koja se prodavala u par stotina primjeraka i preživljavala na proračunskim jaslama, bio je kupio jedan prilično kontroverzni lik, podigao nakladu, obojio ga, povećao obilno broj stranica. A onda je tip umro i praktički povukao za sobom novinu. Sve je počelo propadati, pitanje vlasnika ostalo je nesređeno, a da stvar bude gora, nekih mjesec dana prije smrti vlasnika ambiciozno sam uzeo kormilo lista u svoje ruke... danas, iz ove trijezne perspektive, pojma nemam što mi bi kad sam prihvatio mjesto glavnog urednika, jer bilo je to šest mjeseci teške katastrofe. Iskreno, brzo sam digao ruke, a kako i ne bi kad su svi moji novinari to učinili davno prije mene. Nekako sam iz broja u broj krpao se, tekstovi koje sam dobivao bili su uglavnom morbidno loši, i da ne duljim, prije mjesec dana dao sam otkaz i prešao u novu novinu, novi privatni lokalni tjednik koji bi se trebao naći na kioscima oko Valentinova. I nabrijan sam jako, onako kako i treba. Ovoga puta oko mene su ljudi na mjestu, svi su prilično mladi, pametni i puni dobrih ideja. Imam dobar filing vezano uz ovo i mislim da ćemo uskoro izbaciti na tržište dobru novinu. Vlasnik veli da ne očekuje previše u prve tri godine, što je zrelo i logično, a nakon tog vremena želi se širiti na susjedna tržišta. Sviđa mi se ta ideja, i mislim da ova ekipa to može.

Inače, u Šibeniku stvari po prvi put nakon rata kreću nabolje, i to nije moj subjektivni sud. To je nešto što se događa i ima puno argumenata kojima se to može dokazati. Gospodarstvo se mrdnulo, turistička sezona bila je najbolja do sada, u povijesti - ne nakon rata, i općenito, stječe se dojam da se neki kurac mrda u tom krepanom gradu. Pa i kroz medije se to vidi jer osim dva tjednika, otvara se i TV studio, rade tri radio postaje, a Pukanić je počeo ubacivati ljudima u poštanske sandučiće i svoj besplatni NCL News. Sve se to događa više po nekoj inerciji, nacionalno poguranoj, a manje zahvaljujući lokalnim mudrim i sijedim glavama u politici. Oni su i dalje uglavnom "niškorist", a koliko je politička situacija sjebana valjda najbolje govori činjenica da se mjesecima nije dogodila niti jedna presica političke stranke, posebno oporbenih jer oporba je davno zaspala. No, zato je otvoreno nekoliko noćnih klubova, barova i diskoteka. Klinci se dobro zabavljaju, u grad dolaze najbolji nacionalni bendovi pa djeca konačno odrastaju na dobrom mjuzu. I imaju napokon gdje izići, što ranije nije bilo pravilo. Sad je najnormalnije otići na koncert i gledati i slušati LET 3 primjerice, i to je sjajno. Otvorili su nedavno najbolju i jako suvremenu knjižnicu u centru grada, a ustanova je stalno krcata. Ljudi čitaju, surfaju po netu, obrazuju se na sve načine. Visoko školstvo doživljava renesansu i svake godine sve je više studenata pa gradski oci ( i majke) naveliko govore o otvaranju sveučilišnog kampusa sa svim potrebnim sadržajima. Prostora ima kao u priči jer trenutačno desetak nekadašnjih vojarni čeka na prenamjenu. Ti su prostori ogromni, a nalaze se na najboljim lokacijama. Komentar je suvišan.

U svakom slučaju, super mi je u Šibeniku. Osjećam se urbano i sretno. Tehnologije mi jamče svijet na dlanu, sve informacije su mi pri ruci - umrežili smo se nas par bežično pa s laptopom imam pristup informacijama bilo otkud. Uz sve to, imam i sunca kojeg u Zagrebu primjerice, nikad nisam imao. I onda sjednem na neki ostakljeni štekat na rivi i crpim energiju odozgo, a iz zraka bez žice informacije. Javim se mobitelom u redakciju da sam živ, ako nešto ulovim, slikam, napišem i pošaljem. Ipak, svaki slobodan vikend koristim da šmugnem u Zagreb jer je tamo jedna prekrasna apsolventica na ekonomiji kojoj nikako ne mogu odoljeti. Žena je ostvarenje svih snova, naprosto je prekrasna i s njom ova priča dobiva uistinu prekrasan epilog. Život i nije tako loš, ako zanemarimo sva sranja o kojima mi se večeras ne piše. Naravno da ima još ovoliko ružnoga u Šibeniku i oko mene, ali to uopće nije u ovom trenutku bitno. Eto, nakon puno vremena, jedna subjektivna kolumna, i moj osobni doprinos vječnosti. Potruditi ću se barem jednom - dva puta mjesečno slati kolumnu jer sada imam vremena za to. Nadam se da su moji stari čitatelji još tu negdje, ako jeste - pozdrav ekipi! A webmasteru, ti si faca, to se odavno zna. Svaka čast na portalu koji šljaka na sto posto entuzijazma. Živjeli!

Ante Pancirov