www.zbrdazdola.com

(kolumna no. 57, 16.06.2006.)

Devalvacija pameti

Nekidan čitam u lokalnom tjedniku redovno religijsku kolumnu dečka koji je glasnogovornik šibenskog biskupa. Naslov teksta je "Devalvacija hrvatskog domoljublja", a tip u uvodu iznosi tezu kako liberalizacija društva želi sve učiniti relativnim i ravnodušnim zbog čega je najviše stradalo domoljublje. I onda, klasična doktrina u stilu kako je biti Hrvat out, kako gazimo svoje i sramimo se sebe, svoje nacije i gomila sličnih idiotarija. Frajer melje ta sranja dok istodobno cijela država, svi ko jedan kliču samo jedno HRVATSKA, HRVATSKa, jebeno ponosno da ponosnije ne može biti. Veli tip, citiram ga: ako kažeš (javno) da si domoljub, okarakteriziran si kao ruralac, dečko iz zaostale sredine u kojoj žena ustaje kad muškarac prolazi...

Svima je jasno otkud dolazi ideja o kojoj lik piše. Doktrina je poznata, ali ovo je dobar primjer apsurda. Koliko čovjek može biti zadojen, da totalno izgubio objektivnost, podilazi gluposti do granica bizarnosti. Napisati nekoliko kartica teksta o devalvaciji domoljublja u trenutku kad cijela nacija živi jedino i samo od domoljublja i nacionalnog ponosa idiotizam je neviđenih razmjera. Na žalost, ta bolest još je duboko ukorijenjena u hrvatskom nacionalnom biću. Lik koji potpisuje navedeni tekst je, da stvar bude gora, glasnogovornik šibenskog biskupa, osvjedočenog desničara. Dakako, bilo čije političko i ino koje drugo opredjeljenje je legitimno, ali legitimno je i komentirati glupost. Legitimno bi se bilo i smijati nad njom, mada bi ja prije zaplakao. Osobno sam puno puta bio na udaru određenih krugova i pojedinaca zbog navodno nedovoljnog, ili još gore negativnog poimanja rodoljublja i domoljublja. Jer ne možeš ti ljubiti svoje onako kako želiš nego onako kako oni kažu da treba. I nema tu nijansi. Domovina, to sam ja, Hrvatska, to sam ja, govorili su mnogi, od Tuđmana do Strize. I ako nisi s nama, protiv nas si, a onda automatski i protiv Hrvatske. Razmišljajući o tome, često se nađem u pomalo apsurdnoj situaciji jer primjerice, po načelima i temeljnim odrednicama, ja sam u duši tipični pravaš. S narodnjačkim pogledima na svijet, liberalnog svjetonazora, socijaldemokratskih načela i demokršćanskog odgoja. Tko sam ja? Kopile izbačeno u svijet kroz guzicu hrvatske ludosti? Volim svoju domovinu i ponosim se njezinom kulturom, nadasve prekrasnim jezikom, nedvojbenom čistoćom i ljepotom praktički svakog pedlja domovine. Ne smetaju mi drugi, živciram se kad sudac krade Srbe na utakmici u korist Nizozemaca od kojih niti jednog ne poznajem. Ne smetaju mi pederi, mada mi je drago što nitko od mojih peder nije, koliko god to bilo politički nepopularno priznati. Jesam li zato manji liberal? Jesam li jako naivan što uopće pišem sad o ovome? Vjerojatno jesam. A što bi se trebao stidjeti kako me veliki pisci, nadri - književnici ne bi popljuvali? Ha, jebe se meni za sve uzuse dobrog ponašanja. Bit ću ono što želim biti, i želudac me boli od svrstavanja. Nisam bezbožnik samo zato što ne prihvaćam institucionalizaciju Boga i vjere pod svaku cijenu. Ja sam čovjek rođen u Dalmaciji, odrastao na Baldekinu i sazrio u novozagrebačkim naseljima. Hrvat ponosno odjeven u dres s kockicama, kršćanin kojeg fascinira Muhamedovo učenje, debeli lik Bude i fascinantno vječno misteriozni Judaizam. Jedan od onih koji vjeruju Stephen Hawkingu kada kaže da narednih desetljeća moramo početi razmišljati o alternativnom planetu želimo li preživjeti. U ovom sustavu nećemo naći ovako ugodno mjesto za življenje, ali tko kaže da ne možemo opstati? Robotizirani, usavršeni, tko zna kakva je budućnost pred nama. I kako će smiješne biti naše današnje dvojbe.

Život je fascinantan. Upravo je savršen taj trenutačni mačizam i samoljublje u odnosu na vječnost. Koliko su apsurdni, do ludila smiješni svi naši trenutačni, pojedinačni problemi u odnosu na vječnost. Koliko će biti važna utakmica finala svjetskog nogometnog prvenstva za samo 500 godina? A što je 500 godina, niti prdac stogodišnjaka ispaljen u dobi kad je imao 8 mjeseci u odnosu na njegov život samo. A što je to u odnosu na stoljeće jedne cijele civilizacije. Umišljeni vjerujemo da sunce sja zbog nas, a sunce i ne zna da sja. Plamti zbog čiste kemije, zvijezde sjaje samo zato što vidimo daleko prošlost. Opijeni snovima promatramo bespuća neba zavaljeni na plaži živeći za trenutak ljubavi, romantike. Zurimo prema gore, i tražimo smisao u nečemu čega nema. Mi smo uvjerljivo najsmješnija karika aktualne kombinacije sraza fizike i kemije u ovom dijelu svemira. A i dalje smo uvjereni da je samo naš Bog pravi Bog, jedva čekamo odrubiti glavu onima u pustinjama istoka gdje još ima nafte. Koga će boljeti ona stvar za naftu već za 150 godina, pitam se dok tuckam po tipkovnici laptopa koji će biti antikvitet već za koju godinu. A tko će se već tada sjećati da sam jutros umalo zviznuo tipa u Zagrebačkoj banci jer je pokušao na šalter preko reda.

Zato, u svemu tome, u tom cirkusu apsurda i prolaznosti, stvarno mi ne treba još i tolika, zapanjujuća doza gluposti. Jasno mi je da su neki među nama skloniji idolopoklonstvu i pušenju izlizane retorike, ali brate, ne možeš pisati o devalvaciji domoljublja u tjednu kada na najradikalnijem srpskom forumu navijači Zvezde i Partizana pišu o herojskoj Hrvatskoj, najboljim navijačima na svijetu, srcu koje gine za domovinu. Nemoj da se stvarno počnem sramiti svoje domovine, a zbog par idiota stvarno se sramim. Kad jedan idiot usred Dalmacije natrpa na ulicu megavate zvučnika kako bi provocirao one koji organiziraju humanitarni koncert, meni se dođe srati. Jer on kaže da to radi u moje ime. Ma njega bi trebalo zabraniti. Ma ko je taj opskurni lik, što si on umišlja? Ko se to usuđuje govoriti u moje ime? Čak i oni koji imaju legitimitet da govore u moje ime, jer su demokratski izabrani za to, znaju gdje su granice. Smatram da je namjerno provociranje i onemogućavanje rada u zakonito otvorenom kafiću, u najmanju ruku prekršaj. Nisam pravnik, ali miriše mi to na ometanje javnog reda i mira. Tip je javno priznao da je organizirao skup kako bi onemogućio održavanje javnog nastupa u jednom kafiću. To mu je trebalo zabraniti jer ovako je dobio krila da drugi put napravi još veće sranje. Hoće li sutra namlatiti nekoga jer na majici nosi natpis koji se ovom idiotu ne sviđa, ili jer sluša na discmanu krivu glazbu?

Što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote, tko to živi u prošlosti mojoj, a još nije umro od sramote... Rekao sam u vjetar sam prič'o , nikog nije bilo da me čuje, lijepu pjesmu ne voli baš svatko, neko baca kamen na slavuje....

Ovih je dana sjajno biti Hrvat i gledati nogomet. Gotovo sve reprezentacije su sastavljene od igrača različitih nacionalnosti i nikoga normalnoga ne boli ona stvar za tim. Osim francuskih i njemačkih nacista, šačice bolesnika kakvih će uvijek biti, na žalost, jebiga, ali tako je kako je. Petnaest godina nakon što je počelo sranje na ovim prostorima, Srbin u dresu sa šahovnicom zabija najbolje golove, a njegovo prezime na leđima ponosno nosi nacija. Puna su nam usta hrvatskih sinova, od Nikole Tesle do Arsena Dedića ili Dade Prše. Ma zajebem ja ove prkane koji kurca ne kuže, jer nacija je ozdravila, ova zemlja ide naprijed svidjelo se to lokalnim Strizama i pizdama. Boljitak se osjeća, čak i u provinciji. Žao mi je što moj Šibenik još nije na razini nacije gdje se jednako kao i ovdje vladajući HDZ pregrupirao. Recimo, Sanader i njegova ekipa odavno ne briju s onim debilnim i izlizanim tezama koje još uvijek debelo puše političari u Šibeniku, ali vjerujem da će se i to vrlo brzo promijeniti. Jebiga, moja gradonačelnica još uvijek kad iziđe govoriti na nekom revijalnom događaju, obavezno se uhvati jednu 20 minuta svega onoga od stoljeća sedmog, do bla bla bla, doktora Tuđmana spasitelja. Ne mogu joj zamjeriti jer ona naprosto ne može shvatiti koliko je patetična. No, nadam se da će se i ovdje ljudi početi baviti konkretnim problemima, i da neće tražiti stalno alibi u našoj borbi. Da će se opustiti i uhvatiti posla. To nam treba, treba nam da se opustimo malo, da skinemo te grozne utege prošlosti. Ne zaboraviti, poštivati, ali ne tlačiti. Ljude koji su stradali u zadnjem ratu treba držati kao malo vode na dlanu u pustinji. Treba im omogućiti sve, pomoći im i podržati ih, ali ne treba im sarkazam, licemjerje i idiotizam političara. Šef šibenskog HDZ- a naljutio se kad sam mu rekao da ta retorika prolazi samo još u Šibeniku, eventualno u Gospiću. On veli da to kuži, da se slaže sa mnom, ali ono što govori za kavom, i ono za govornicom, razlika je kao nebo i zemlja. Kad se ta razlika smanji na podnošljivo, tek onda će se steći preduvjeti da bude bolje. I on to zna, samo ne znam ima li mota da sprovede to u djelo. No, ako neće on, onda će oni koji dolaze, a nitko nije vječan, koliko imao para, moći ili sljedbenika. To je prirodni tijek i prirodni razlog za zadovoljstvo. Jer neuništivu glupost samo vrijeme može sjebati, a vrijeme je katkad ipak na našoj strani, dragi moji. Jel tako Majo, ha?

Ljeto je konačno pokazalo svoje pravo lice, a ja ovih dana imam puno razloga za veselje. Zato, ljudi moji, ajmo za promjenu malo uživati. A sve što se ima dogoditi loše, ionako će se dogoditi. Nas sigurno ništa neće nitko pitati. U to budite sigurni. Astalavista!

Ante Pancirov