(kolumna no. 94, 3.4.2007.)
Sanader i "Sam svoj majstor" opet ispočetka, sve u krug, baš kao i Steve Urkel
Noćas u Malnarovoj Noćnoj mori javlja se neka zrelija ženska (po glasu) i pita gosta, umirovljenog generala Domazeta - Lošu, da kako je to voljeti državu koju mrzi 50 posto njezina stanovništva?! I sad staneš i razmišljaš, o silnoj zadojenosti naroda. Jer, pitanju je prethodilo komplimentiranje Loši i onome što zastupa, a ženska pod ovih 50 posto smatra sve one koji nisu desno usmjereni. A Tuđman je davno postavo tezu da oni koji nisu za njega, nisu ni za Hrvatsku, štoviše, oni su protiv nje, izdajnici i neprijatelji.
Lošo je pokušao ugasiti vatru, objasniti gospođi, ali to i nije bitno za ovu temu. Ljudi su glupi, zadojena masa, i ponekad stvarno čovjeku dođe rigati kad čuje sve to.
Bliže se parlamentarni izbori, a ja sam sve bliži uvjerenju da promjene vlasti neće biti. Sve mi se nekako čini da će Sanader ponovno sastavljati Vladu i dogodine započeti svoj drugi mandat. Gledao sam ga nedavno na varaždinskoj televiziji, MaxTV-u hvala na tome, u nekakvoj vjerojatno plaćenoj propagandnoj emisiji o 17. rođendanu varaždinskog HDZ-a. Nakon masu govorancije, dakle, nakon monologa svih tih tamošnjih, lokalnih faca, a onda i nacionalnih partijaša kao što je primjerice Luka Bebić, na pozornicu je stigao tata mata Sanader. E, ljudi moji, koja spika, koja moćna samouvjerenost, koja muda, bahatost... Impresionirao me je, zadivio svojom političkom zrelosti i sposobnošću da se nametne, da kaže ono što raja želi čuti. Stvarno je odradio domaću zadaću, besprijekorno uvježbao PR i ne znam stvarno tko u današnjoj Hrvatskoj može parirati tom bahatom i po defaultu vrlo nesimpatičnom tipu. Ivica Račan razbolio se u najgorem mogućem trenutku za Hrvatsku, i za opoziciju općenito. Željka Antunović ga ne može zamijeniti. A o drugima neću ni govoriti. Čačić? Da, uvijek, on ima muda, spiku, zna znanje, igrač je i mogao bih do sutra pričati zašto Čačić da, ali ne znam kako. Ne biramo imena. Da se glasa za imena, Čačić bi možda čak i pomeo ostale, ali ovako, bit će to "big pushing" . Najebasmo, braćo i sestre, hrvatska djeco...
A kako to znači da izbora nemamo, i da u politici više ne možemo ništa promijeniti, odlučio sam se prebaciti na jednu drugu temu, na televiziju mi milu i dragu, štivo moje najdraže. Dakle, nakon četiri sezone emitiranja u Bushlandu, kultna serija Nip Tuck iliti Reži me, kako su je preveli naši, počinje se emitirati i u Hrvatskoj. Serija se bavi bogatašima, perverzijama, a kako se i iz naziva serije može zaključiti, dominantna tema je plastična kirurgija i moderni stil života u kojem velika masa ljudi prelazi sve granice logike kako bi ljepše izgledali. Danas ljudi čine sve za ljepotu i bog zna koliko su daleko spremni otići i pritom otrpjeti neviđenu bol, samo da bi bili ljepši, mlađi, neprirodniji.
Ja osobno to nikako ne mogu skužiti. Ja sam, usput, upravo kontra tom modernom čovjeku jer primjerice, izbjegavam odlazak zubaru tako predugo, da ugrožavam i zdravlje i izgled jer imam u ustima groblje koje se počinje nazirati i izvana. Znam, odvratno je, ali stvarno ne znam što bi mi se trebalo dogoditi u glavi da popizdim zbog vanjskog izgleda i počnem bacati lovu i trpjeti neviđenu bol na kirurškom stolu zbog ljepote. E, znaš kako mi se živo jebe kako izgledam. Tako me boli kurac za to da je to milina. Najsretniji sam u svojoj, za mene tipičnoj obleki, jednoličnoj i nepromjenjivoj jer ja obično kupim po nekoliko pari istih hlača, košulja i majici i to onda stalno nosim. Dok mi ne dopizdi. Onda promijenim totalno stil pa nosim stalno to drugo. Ove zime sam tako nosio crne Gas hlače od nekakvog blagog samta, crnu dolečevitu u dvije debljine, ovisno o vremenu, ali istog kroja i dizajna, te Mustangovu crvenu, blago kao kariranu, ali ne baš kariranu košulju. I ovisno o vremenu, kožnjak iz 60 - ih, tešku i masivnu za sva vremena, jer taj komad odjeće nijedna moda ne može izbaciti iz mode, ili crnu jaknu s kapuljačom protiv kiše. A sad, kako dolaze vrući dani, furam sako, i razmišljam kako bi se iz dominantno tamnog mogao prebaciti u svijetle tonove, tanke Benneton trapez hlače i Camel kaki košulju. Možda i crno odijelo DiCaprio, povremeno. E, i da cipele spomenem, zimi sam kombinirao uglavnom bakandže i kožne crne ili tamno smeđe cipele. A sad ću počet nositi krem lagane sa špigetama.
Eto, da i ja jednom napišem nešto o modi, za koju mi se živo jebe. Ubio bi se da se još i s tim sranjem moram svakodnevno baviti. Kako se svijet ubija nepotrebnim stvarima, pa djeca, ali i odrasli nabijaju komplekse zbog pizdarija! Ja, da se mene pita, ne bi se ni brijao stalno, boli me ona stvar! Uh, kako je glup svijet. Treba održavati higijenu, i tu je točka, a sve ovo drugo je preseravanje. A sve se vrti oko tog preseravanja. No, ipak, stvari idu meni u korist. Sad, za par godina, a možda i mjeseci, kad se zaoštri u Iranu i Siriji, pa kad prorade malo prvo klasične, a onda i nuklearne bombice, meni moda i sva ta sranja neće nimalo nedostajati, a ove sve ovce koje ovise o tim sranjima, imat će frku više u glavi. A ja ću fino puštati bradu i bolit će me kurac što nema kremica i ostalog mirišljavog smeća.
Eh, i još bi nešto o televiziji rekao. Pa jesu oni na RTL-u normalni? U popodnevnim satima emitiraju one prastare serije, reći će mnogi, priglupe serije. I ne samo da ih emitiraju, nego čim serijal završi, ovi njemački pederi puštaju seriju isponova, bez ikakvog obrazloženja. Koja marva. Kontaju valjda, kao, mi Nijemci možemo puštati toj slavenskoj marvi što hoćemo jer oni su željni bilo kakvog programa pa nek se nagledaju. Ma nemoj! Taj RTL uvjerljivo je najdebilnija hrvatska televizija što mi nikako ne ide u glavu s obzirom da po svoj logici mogu najviše jer imaju para ko blata. Ali ne, baš suprotno. Mislim da je mentalitet tih "švajn" zemalja jako čudan, sudeći po emisijama koje u Hrvatskoj rade po njihovim licencama, kao primjerice - Mijenjam ženu i slično. Jako jadno. Jedva čekam da završi Steve Urkel, pa da pogledam koju godinu mlađega, kad je prvi put ko klinjo mali ušao na ona vrata. Jedino što se nije promijenilo je njegov kreštav nemutirani glas. Podsjećam, prije emitiranja ovoga što sad ide, već smo jednom odgledali sve epizode, na isti način kao što sada gledamo "Sam svoj majstor". To je nevjerojatno. To nam rade tako hladno, kao da je to nešto najnormalnije na svijetu. Da nema splitskih policajaca nedjeljom, ne znam bi li ikad prebacio na RTL. Ante
Pancirov
Svijet se raspada, a mi bi u svijet (kolumna no. 93, 20.3.2007.)
Vratio sam se, oprosti mi pape što me nije bilo! (kolumna no. 92, 18.3.2007.)
Kako sam s policajcima letio 200 po auto putu (kolumna no. 91, 31.1.2007.)
Ne kupuje Dinamo zbog pojačanja, već zbog slabljenja! (kolumna no. 90, 11.1.2007.)
Nova godina i stari fašizam (kolumna no. 89, 7.1.2007.)
MOJA GODIŠNJA INVENTURA (kolumna no. 88, 31.12.2006.)
Još uvijek mrzim blagdane (kolumna no. 87, 24.12.2006.)
Vikend od one stvari (kolumna no. 86, 18.12.2006.)
TV junkie (kolumna no. 85, 04.12.2006.)
Pojebimo se masovno, prije nego što najebemo generalno! (kolumna no. 84, 26.11.2006.)
Heroji i licemjeri (kolumna no. 83, 24.11.2006.)
HEROJI (kolumna no. 82, 18.11.2006.)
Orgazam nasilja, apsurda i sjebane klime (kolumna no. 81, 09.11.2006.)
Antimonija (kolumna no. 80, 28.10.2006.)
Važno je zvati se Ante, ne Pancirov, nego Rukavina, snajperist sa Šubičevca (kolumna no. 79, 24.10.2006.)
Nema veze što nema veze (kolumna no. 78, 17.10.2006.)
Hrvatski preporod, part 2, "vrijeme oprosta i lova na zločince" (kolumna no. 77, 16.10.2006.)
HDZ prijedlogom zakona o drogama barem 50 posto mladih pretvara u potencijalne kriminalce (kolumna no. 76, 12.10.2006.)
Kako sam proslavio rođendan s Carevićem, Munhozom, Zoranom Milanovićem i s predsjednikom Mesićem (kolumna no. 75, 02.10.2006.)
Do kraja (kolumna no. 74, 01.10.2006.)
Veliki, bijeli skandal u malome mistu (kolumna no. 73, 26.09.2006.)
Ja, anonimus i diletant smijem trackati, oni koje ljudsko stado slijedi ne smiju (kolumna no. 72, 15.09.2006.)
Ubojice idu u pakao, no, trebaju li Ana Magaš i Osama bin Laden dijeliti istu sudbinu? (kolumna no. 71, 12.09.2006.)
Jebi ga! (kolumna no. 70, 10.09.2006.)
Korupcija, istinski autohtoni hrvatski proizvod s certifikatom ISO 100? (kolumna no. 69, 29.08.2006.)
Rocky, scijentologija i moj osobni dalmatinski pozitivizam (kolumna no. 68, 25.08.2006.)
Bio sam na šibenskoj Šansoni (kolumna no. 67, 22.08.2006.)
Ako ubrzo ne pronađemo nekakve neprijatelje u svemiru, pobit ćemo se međusobno! (kolumna no. 66, 13.08.2006.)
Knin 11 godina poslije Oluje (kolumna no. 65, 05.08.2006.)
VRIJEME JE DA SE SKRENE (kolumna no. 64, 02.08.2006.)
Urbana legenda Stipe - Šibenčanin za kojim traga svaki hrvatski policajac (kolumna no. 63, 27.07.2006.)
Ako ikad umrem... (kolumna no. 62, 25.07.2006.)
ŠIBENSKE PIČKE - Kad gradonačelnica zapila, Mišo Kovač stvar spašava (kolumna no. 61, 23.07.2006.)
Moje privatno šibensko ljeto (kolumna no. 60, 15.07.2006.)
Zidane, Tesla i Talijanke (kolumna
no. 59, 10.07.2006.)
Vraćam se Zagrebe tebi!!! (ma da ne bi) (kolumna no.
58, 03.07.2006.)
Devalvacija pameti (kolumna no. 57, 16.06.2006.)
Nogomet iz mog dvosjeda (kolumna
no. 56, 09.06.2006.)
Što to bješe ljubav? (kolumna no. 55, 23.5.2006.)
BALADA O UBOJITOM 14. SVIBNJU I MACI
GARI (kolumna
no. 54, 16.5.2006.)
POKVAREN MI JE TELEFON, MIJENJAM OPERATERA (kolumna
no. 53, 21.4. 2006.)
NEDOSTAJE MI POEZIJA (kolumna no.
52, 4.4. 2006.)
Kako mi je Škoro postao podnošljiv (kolumna
no. 51, 25.02. 2006.)
NEJEBICA JEDNAKO FRUSTRACIJA
(kolumna no. 50, 14.02. 2006.)
PUNK IS NOT DEAD (kolumna
no. 49, 01.02. 2006.)
DOSSIER ŠIBENIK, I USPUT NEŠTO
MALO OSOBNOG DOŽIVLJAJA, (kolumna no. 48, 24.01.
2006.)
Masturbatorski snovi,
(kolumna no. 47, 17.11. 2004.)
TITO, IRENA I JA, (kolumna
no. 46, 27.10. 2004.)
Hrvatska je veća Amerika od svake Amerike, (kolumna no. 45, 11.10. 2004.)
Pjesnik, a ne zločinac!, kolumna no. 44, 26.8. 2004.
Život mi ispunjava
stvaranje novog tjednika (ŠIBENSKI
LIST), kolumna
no. 43, 6.8. 2004.
Ljeto koje zaziva
revoluciju , kolumna
no. 42, srpanj. 2004.
Euro 2004- Njemačka, mi stižemo! , kolumna no. 41, 5.7. 2004.
Vodeća televizija
u Hrvatskoj!!!!, kolumna
no. 40, lipanj 2004.
EURO2004.
- Tuga zbog Pletikose, nada zbog Severine , kolumna no. 39,
12.6. 2004.
Mala je dala, kolumna no. 38, 5.6. 2004.
BALDEKIN, kolumna no. 37, 31.5. 2004.
Kontradikcija,
kolumna no. 36, (svibanj
2004.)
Auspuh moje duše, kolumna no. 35 (travanj 2004.)
Život
kao film,
kolumna no. 34 (24.3. 2004.)
Podzemlje,
kolumna no. 32 (5.3. 2004.)
Ihthis
i Sretno dijete u Šibeniku, kolumna
no. 31 (29.2. 2004.)
Hrvatska
u oblaku dima Marihuane, kolumna
no. 30 (2. 2004.)
Filmska
propaganda,
kolumna no. 29 (17.2. 2004.)
Romeo
is bleeding, kolumna
no. 28 (10.2. 2004.)
Sretno
dijete, kolumna
no. 27 (29.1. 2004.)
Zrinka,
Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples, kolumna
no. 26 (25.1. 2004.)
Superman
iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi
mesari, kolumna
no. 25 (18.1. 2004.)
Kolumna
tijeka podsvijesti, kolumna
no. 24 (18.1. 2004.)
ŠIBENIK
pribljezgavanje na ruševinama, kolumna
no. 23 (8.1. 2004.)
Nova
godina i ja, dani koje mrzim otkako sam rođen, kolumna
no. 22 (5.1. 2004.)
Bankrot!
Smijem li se nazvati piscem u osjetljivom trenutku smrti FAK-a i
eksplozije afere Radaković - Rudan? XXX 21, (14.12. 2003.)
Opasnost
od igranja nogometa na travi ili kako je Prgavi zbog Playstationa
završio na psihijatriji,
XXX 20, 8.12. 2003.
Kronologija
pobjede i poraza,
XXX 19, 26.11. 2003.
Roditi
se na Baldekinu - blues ispjevan nakon pušione na Maksimiru,
XXX
18 (16.11. 2003.)
Noć
Vještica 2003.
- početak predizborne kampanje, modernog lova na vještice,
XXX
17 (31.10. 2003.)
Budućnost
je stigla i pregazila nas, XXX 16,
19.10. 2003.
Dan
Nezavisnosti, XXX 15, 13.10. 2003.
Od
rođendana, do rođendana
"sretan mi rođendan, kad nisam ja" XXX 14, listopad
2003.
POVRATAK
CIVILIZACIJI - HEMINGWAYEVO LJETO, XXX 13, 10.9.2003.
ANTIMONIJA,
XXX 12., (5.5.2003.)
XXX
11 - SVI SMO MI MIRKO NORAC?,
28.4.2003.
XXX
10 - Kako je počeo rat na mom planetu, 20.3 2003.
XXX
9, 8.3. 2003.
XXX
8, 5.2. 2003.
XXX
7, 21.2. 2003.
XXX.
6 (MRTVA LJUBAV), 15.2. 2003.
XXX
5, 3.2. 2003.
XXX
4, 6.1.2003.
XXX
3, 23.12.2002.
XXX
2, 10.11.2002.
XXX
1, 3.11.2002. |