(kolumna no. 95, 7.4.2007.) Uskršnja tri jaja na oko zapržena na slanini Jedan čovjek, zreo i ozbiljan, Hrvat k tome, noć provodi u kavezu na glavnom zagrebačkom trgu. Glumi kokoš. Svojim činom želi naciji i planetu ukazati na težak položaj hrvatskih kokoši koje žive u neljudskim uvjetima... nekokošjim uvjetima valjda... hm, zbunjuje me sve to, pa skužajte. Dakle, u ove uskršnje, blagdanske dane, Hrvati masovno kupuju jaja, a njihova djeca ih bojaju pa se kasnije tucaju s njima. To je tradicija, ritual koji Hrvati ponavljaju stoljećima u danima najvećeg kršćanskog blagdana, uskrsnuća Isusa Krista koji je mučen i ubijen, a potom i uskrsnuo treći dan. Dvije tisuće godina kasnije, Hrvati se prisjećaju tog čina mahom kurtoazno. Prije nešto manje od dvadeset godina tek su legalizirali slavljenje Kristova uskrsnuća pa je ono postalo važnom legitimacijom velikog hrvatstva. Do danas je evolucija učinila svoje pa Hrvati pred blagdan ulaze u skučene kaveze i glume kokoši. Poruka Uskrsa ne može biti jasnija: sačuvajmo hrvatske kokoši koje nam nesu uskršnja jaja. No, dobro. Ja te ljude nikako ne mogu razumjeti, ali tko sam uopće ja da im sudim. Otkad postojim, za mene je normalno da postoje tamo neke kokoši koje nesu jaja i koje jedemo. One služe toj svrsi i za mene tu nema ničega spornoga. OK, vjerojatno bi čak i meni bilo milije da te koke prije nego što im zavrnemo vrat ili ih sjekirom obezglavimo, slobodno šeću dvorištem i bezbrižno kokodaču. Samim tim bi valjda i kvalitetnija jaja nesle, ali jebiga, moramo biti realni. Ima nas previše i svi bi jeli, a onda je najlogičnije da koke idu u skučene kaveze. Pa nećemo valjda mi, svi kao onaj koji noćas glumi kokoš na Jelačićevom trgu u Zagrebu? Ako se nekome hoće, nek slobodno izvoli! Meni je večeras bolje doma, uz tri jaja na oko zapržena na slanini. Da mrzim blagdane i sve što uz njih ide, valjda sam najmanje stotinu puta napisao u XXX seriji. Pa nema razloga da ni ovoga puta ne bude tako. Kao pravi izdanak potrošačkog društva, Uskrs doživljavam kroz Konzumov bon od 500 kuna kojeg mi je jutros poslala tajnica iz centrale firme u Zagrebu. I par neradnih dana jer nam sutra izlazi trobroj pa do ponedjeljka ne moram raditi. Ne bi morao ni u ponedjeljak, ali sam se samoinicijativno javio za dežurstvo jer znam da će mi brzo dosaditi stati doma. Uostalom, moj sektor je crna kronika pa htio - ne htio, događaja iz mog faha mora biti. Priznajem, mora da je odvratno to što pričam i kako se osjećam. Nisam uvijek bio tako hladan i bezobziran, neosjetljiv na blagdane i religiju. Imao sam i ja svoje faze. U principu, sve do kraja prve polovine svojih dvadesetih godina, održavao sam nekakav link s nebom. Što sam bivao stariji, ta je veza bila sve slabija, do trenutka kad je pukla. Ali postojala je. Čak bih rekao da je na trenutke bila jaka. Danas možda i postoji nekakva wirelles veza. Znam da se sjećam kako ponekad vidim negdje nekakav tračak tog nebeskog svjetla. Osjećam da tamo negdje nešto postoji, i promatra me. Kao da čeka? Tko zna. Možda još ima nade za mene. Bog najviše voli zalutale ovčice, grešnike. On čuva svoje stado i podjednako voli sve svoje ovčice, ali kad se jedna izgubi, posebno je zabrinut za nju. Tuguje za njom dok je nema, priželjkuje da je pronađe, da mu se vrati. A kad se konačno pojavi, voli je više od ijedne druge. Mazi je i pazi, obožava sretan što ju je opet pronašao. Nisu fora oni koji vjeruju. Oni su tu, prisutni su i ne uzbuđuju. Izazov su grešnici, njih treba privoljeti da vjeruju, da se vrate na pravi put. Pitam se, kako danas pronaći pravi put u ovom odvratnom svijetu prepunom mržnje. Sve je na prodaju, svatko ima svoju cijenu, a što je najgore - ta cijena nikad nije bila manja. Život je postao prokleto jeftin. Ljubav je jadna i patetična, ostavljena da umre na cesti poput pregažene mačke. Da bi uspio, održao karijeru i probio se među vukovima, čovjek je prisiljen biti kurvin sin. Želiš li opstati moraš biti koncentriran 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. U suprotnom, nema te. Prevarit će te najbolji prijatelj, kolega s posla, supruga, djeca će ti završiti na junku, opljačkat će te na ulici... Čak i uz svu koncentraciju i konstantni oprez, neki rastrojeni i psihotični klinac probušit će ti sačmaricom mozak na ulici. Najebat ćeš u kLadionici, banci, trgovini, kafiću... Ako te ne sjebu oni, tu su još uvijek država i krupni kapital ujedinjenog globalnog biznisa da te očerupaju kao kokoš koju još uvijek dok ovo pišem glumi onaj naivni vjernik u kavezu nasred hladnog glavnog zagrebačkog trga. Dok tehnološki napredujemo brže nego ikad, intelektualno tonemo u moralnom blatu od govana koje smo sami posrali. Zemlja se raspada, a samozvani božji izaslanici na zemlji izgubljeni su u dogmi. Svjetski moćnici, lideri onoga što smo nekad nazivali slobodnim svijetom, pripremaju posljednji pohod na naftu, a iranski otac nacije smije im se u brk dok pušta zarobljene vojnike. Slomljene, ponižene kao nikad. I uz sve to, dok pušta djevojku u uniformi, daje im veliku pljusku uz prodiku, da kakvi su to ljudi koji jednu krhku ženu šalju da ratuje, ženu, to uzvišeno biće koje će jednom postati majka. O bože, koji vrhunski cinizam, kakva veličanstvena predstava. Bravo, bravo maestro! Sve je čudno, ludo i nenormalno uoči ovoga Uskrsa, A. D. 2007 , zar ne? I kako onda da budem ciničan i kurtoazno vam poželim sretan Uskrs? Ne. Možda nisam divan i krasan kao vaši sinovi, muževi, momci i prijatelji. Ali nisam ni licemjer. Zato, pustite me da dišem u ovom svom skučenom kavezu od današnjega svijeta. Ne trebam glumiti kokoš da bi dokazao koliko mi je, kao i svima vama gadno. Ali, ako ništa drugo, mogu barem pojesti ova tri jaja na oko zapržena na slanini.
Sanader i "Sam svoj majstor" opet ispočetka, sve u krug, baš kao i Steve Urkel (kolumna no. 94, 3.4.2007.) Svijet se raspada, a mi bi u svijet (kolumna no. 93, 20.3.2007.) Vratio sam se, oprosti mi pape što me nije bilo! (kolumna no. 92, 18.3.2007.) Kako sam s policajcima letio 200 po auto putu (kolumna no. 91, 31.1.2007.) Ne kupuje Dinamo zbog pojačanja, već zbog slabljenja! (kolumna no. 90, 11.1.2007.) Nova godina i stari fašizam (kolumna no. 89, 7.1.2007.) MOJA GODIŠNJA INVENTURA (kolumna no. 88, 31.12.2006.) Još uvijek mrzim blagdane (kolumna no. 87, 24.12.2006.) Vikend od one stvari (kolumna no. 86, 18.12.2006.) TV junkie (kolumna no. 85, 04.12.2006.) Pojebimo se masovno, prije nego što najebemo generalno! (kolumna no. 84, 26.11.2006.) Heroji i licemjeri (kolumna no. 83, 24.11.2006.) HEROJI (kolumna no. 82, 18.11.2006.) Orgazam nasilja, apsurda i sjebane klime (kolumna no. 81, 09.11.2006.) Antimonija (kolumna no. 80, 28.10.2006.) Važno je zvati se Ante, ne Pancirov, nego Rukavina, snajperist sa Šubičevca (kolumna no. 79, 24.10.2006.) Nema veze što nema veze (kolumna no. 78, 17.10.2006.) Hrvatski preporod, part 2, "vrijeme oprosta i lova na zločince" (kolumna no. 77, 16.10.2006.) HDZ prijedlogom zakona o drogama barem 50 posto mladih pretvara u potencijalne kriminalce (kolumna no. 76, 12.10.2006.) Kako sam proslavio rođendan s Carevićem, Munhozom, Zoranom Milanovićem i s predsjednikom Mesićem (kolumna no. 75, 02.10.2006.) Do kraja (kolumna no. 74, 01.10.2006.) Veliki, bijeli skandal u malome mistu (kolumna no. 73, 26.09.2006.) Ja, anonimus i diletant smijem trackati, oni koje ljudsko stado slijedi ne smiju (kolumna no. 72, 15.09.2006.) Ubojice idu u pakao, no, trebaju li Ana Magaš i Osama bin Laden dijeliti istu sudbinu? (kolumna no. 71, 12.09.2006.) Jebi ga! (kolumna no. 70, 10.09.2006.) Korupcija, istinski autohtoni hrvatski proizvod s certifikatom ISO 100? (kolumna no. 69, 29.08.2006.) Rocky, scijentologija i moj osobni dalmatinski pozitivizam (kolumna no. 68, 25.08.2006.) Bio sam na šibenskoj Šansoni (kolumna no. 67, 22.08.2006.) Ako ubrzo ne pronađemo nekakve neprijatelje u svemiru, pobit ćemo se međusobno! (kolumna no. 66, 13.08.2006.) Knin 11 godina poslije Oluje (kolumna no. 65, 05.08.2006.) VRIJEME JE DA SE SKRENE (kolumna no. 64, 02.08.2006.) Urbana legenda Stipe - Šibenčanin za kojim traga svaki hrvatski policajac (kolumna no. 63, 27.07.2006.) Ako ikad umrem... (kolumna no. 62, 25.07.2006.) ŠIBENSKE PIČKE - Kad gradonačelnica zapila, Mišo Kovač stvar spašava (kolumna no. 61, 23.07.2006.) Moje privatno šibensko ljeto (kolumna no. 60, 15.07.2006.) Zidane, Tesla i Talijanke (kolumna no. 59, 10.07.2006.) Vraćam se Zagrebe tebi!!! (ma da ne bi) (kolumna no. 58, 03.07.2006.) Devalvacija pameti (kolumna no. 57, 16.06.2006.) Nogomet iz mog dvosjeda (kolumna no. 56, 09.06.2006.) Što to bješe ljubav? (kolumna no. 55, 23.5.2006.) BALADA O UBOJITOM 14. SVIBNJU I MACI GARI (kolumna no. 54, 16.5.2006.) POKVAREN MI JE TELEFON, MIJENJAM OPERATERA (kolumna no. 53, 21.4. 2006.) NEDOSTAJE MI POEZIJA (kolumna no. 52, 4.4. 2006.) Kako mi je Škoro postao podnošljiv (kolumna no. 51, 25.02. 2006.) NEJEBICA JEDNAKO FRUSTRACIJA (kolumna no. 50, 14.02. 2006.) PUNK IS NOT DEAD (kolumna no. 49, 01.02. 2006.) DOSSIER ŠIBENIK, I USPUT NEŠTO MALO OSOBNOG DOŽIVLJAJA, (kolumna no. 48, 24.01. 2006.) Masturbatorski snovi, (kolumna no. 47, 17.11. 2004.) TITO, IRENA I JA, (kolumna no. 46, 27.10. 2004.) Hrvatska je veća Amerika od svake Amerike, (kolumna no. 45, 11.10. 2004.) Pjesnik, a ne zločinac!, kolumna no. 44, 26.8. 2004. Život mi ispunjava stvaranje novog tjednika (ŠIBENSKI LIST), kolumna no. 43, 6.8. 2004. Ljeto koje zaziva revoluciju , kolumna no. 42, srpanj. 2004. Euro 2004- Njemačka, mi stižemo! , kolumna no. 41, 5.7. 2004. Vodeća televizija u Hrvatskoj!!!!, kolumna no. 40, lipanj 2004. EURO2004. - Tuga zbog Pletikose, nada zbog Severine , kolumna no. 39, 12.6. 2004. Mala je dala, kolumna no. 38, 5.6. 2004. BALDEKIN, kolumna no. 37, 31.5. 2004. Kontradikcija, kolumna no. 36, (svibanj 2004.) Auspuh moje duše, kolumna no. 35 (travanj 2004.) Život kao film, kolumna no. 34 (24.3. 2004.) Podzemlje, kolumna no. 32 (5.3. 2004.) Ihthis i Sretno dijete u Šibeniku, kolumna no. 31 (29.2. 2004.) Hrvatska u oblaku dima Marihuane, kolumna no. 30 (2. 2004.) Filmska propaganda, kolumna no. 29 (17.2. 2004.) Romeo is bleeding, kolumna no. 28 (10.2. 2004.) Sretno dijete, kolumna no. 27 (29.1. 2004.) Zrinka, Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples, kolumna no. 26 (25.1. 2004.) Superman iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi mesari, kolumna no. 25 (18.1. 2004.) Kolumna tijeka podsvijesti, kolumna no. 24 (18.1. 2004.) ŠIBENIK pribljezgavanje na ruševinama, kolumna no. 23 (8.1. 2004.) Nova godina i ja, dani koje mrzim otkako sam rođen, kolumna no. 22 (5.1. 2004.) Bankrot! Smijem li se nazvati piscem u osjetljivom trenutku smrti FAK-a i eksplozije afere Radaković - Rudan? XXX 21, (14.12. 2003.) Opasnost od igranja nogometa na travi ili kako je Prgavi zbog Playstationa završio na psihijatriji, XXX 20, 8.12. 2003. Kronologija pobjede i poraza, XXX 19, 26.11. 2003. Roditi se na Baldekinu - blues ispjevan nakon pušione na Maksimiru, XXX 18 (16.11. 2003.) Noć Vještica 2003. - početak predizborne kampanje, modernog lova na vještice, XXX 17 (31.10. 2003.) Budućnost
je stigla i pregazila nas, XXX 16,
19.10. 2003. Od
rođendana, do rođendana POVRATAK
CIVILIZACIJI - HEMINGWAYEVO LJETO, XXX 13, 10.9.2003. XXX 11 - SVI SMO MI MIRKO NORAC?, 28.4.2003. XXX 10 - Kako je počeo rat na mom planetu, 20.3 2003. XXX 9, 8.3. 2003. XXX 8, 5.2. 2003. XXX 7, 21.2. 2003. XXX. 6 (MRTVA LJUBAV), 15.2. 2003. XXX 5, 3.2. 2003. XXX 4, 6.1.2003. XXX 3, 23.12.2002. XXX 2, 10.11.2002. XXX 1, 3.11.2002. |
