www.zbrdazdola.com

(kolumna no. 85, 04.12.2006.)

TV junkie

Skoknuo ja nekidan do maloga iz kvarta kojem povremeno zaplijenim filmove koje on i ekipa neumorno dan i noć downloadiraju, i zatekao tamo nevjerojatan prizor. Njih četvorica hipnotizirani sjede zbijeni na trosjedu i napušeni gledaju na MaxTV-u fitnes Barbare Radulović. Momci su se malo naduvali i totalno napalili na Barbaru. Krepavao sam od smijeha gledajući ih u tako komičnom stanju, s vilicama do poda.

- Ma gledaj je samo, jebo te koja ženska - komentirali su prekrasnu zvijezdu iz rafine generacije i netremice pratili svaki njezin pokret, uz glasno odobravanje svaki put kad bi se uslijed rastezanja ukazali njezini strateški ženski atributi.

Za one koji ne znaju, nakon pompozno marketinški isfuranog fitnesa Renate Sopek, snimljen je i serijal fitnesa Barbare Radulović. Razlika je kao nebo i zemlja, Barbari u korist, jasno. Zar to uopće treba naglašavati? Stvarno, imamo u Hrvatskoj više tih seksi TV starleta nego ikada. Baš sam danas čitao intervju s Tatjanom Jurić, po meni bez konkurencije najboljom mladom voditeljicom koja, siguran sam, može puno bolje od onoga što radi danas i siguran sam da će trajati jako dugo, za razliku od 90 posto svojih kolegica koje kao na traci, dolaze i odlaze. Za većinu od njih za koju godinu nećemo se ni sjećati da su postojale. Samo će nestati, munjevito kao što su i došle na scenu. Tako to ide. A samo najbolji opstaju. Mada su kriteriji zadnjih godina najblaže rečeno čudnovati. Pa je puno bezvezarije isplivalo na površinu. Kako bilo, muško gledateljstvo s guštom gleda televizijske emisije koje inače nikad ne bi. Evo, ja primjerice stvarno mrzim gledati vremensku prognozu, ali Mirna Maras uvijek me zadrži na tom programu, i čak ne skužim da je na programu prognoza. Više je to neka geografska emisija, o brdima, ravnicama, a mašta već tu može proizvesti i nekakve izvore....e, sad sam perverzan već, to moramo Samiru ispričati, oduševit će se. Ipak je on faca za te stvari, hehe. Kad već spominjem brda, ne mogu ne spomenuti Martu Žeguru koja se osim u sjajnom Navigatoru odnedavno pojavljuje i u Red Carpetu... Dobro, dobro, znam da sam kreten, da je nepristojno i politički nekorektno žene stavljati u kontekst mesa, stroja za ševu, ali ja tu nisam ni najmanje kriv. Mediji su tako postavili stvari i ja se ponašam shodno tome, potrošački. Kao najobičniji potrošač koji želi trošiti. Da ne kažem potrošiti, jer će zlobnici to drukčije protumačiti.

Pretjerao sam prošli put, cijeli mi je XXX bio kao pornić. Previše pretjerujem u zadnje vrijeme. Općenito. Predzadnja kolumna bila je politički to much... A što mogu kad mi je tako u glavi. To je valjda od sreće i zadovoljstva. Jer dobro mi je, pa onda paradiram i pričam (pišem) pizdarije. Moram priznati da dugo nisam bio ovako produktivan, i to na svim frontovima. Rasturam na sve strane. Večeras idem vani. Petak je i želim se totalno opustiti. I raspustiti. Raditi svašta, piti, zajebavati se. Zaslužio sam nakon gadnog tjedna i gomile crne kronike. Pisao sam u tih sedmicu dana o onoj stravičnoj nesreći u kojoj je poginuo strojovođa nagibnog vlaka, pa sam objavio onu priču o policijskoj torturi, o tipu i curi mu koji kažu da su dva inspektora za narkotike ubili boga u njima i pokazali modrice i friži po sebi. Na kraju, danas sam razgovarao s curicom, osamnaestogodišnjakinjom koju je u srijedu usred bijela dana, iz čistog mira napao manijak i škarama je posjekao iznad oka. Da ju je pogodio samo koji centimetar niže, ostala bi bez oka. Ka u tako kratkom vremenu vidiš toliko smrti, užasa, smrskanih vlakova i čuješ toliko potresnih priča, valjda je logično da nekako u petak moraš izbaciti iz sebe svu tu negativnu energiju i opustiti se. Nije ni čudo da su novinari masu poročna populacija. Jebiga, nakon tolike količine stresa moraš se nekako sjebati, ubiti koju moždanu vijugu, zabetonirati se. Bilo što, samo da ne misliš.

Ne smijem zaboraviti spomenuti da su mi konačno instalirali Max TV i stvarno sam zadovoljan. Nevjerojatno je gledati TV program digitalno. Kvaliteta slike je besprijekorna, a ono što me najviše oduševilo je zvuk. Sjajan je. Spojio sam kutijicu T - coma na svoje staro pojačalo, moćni Denon sa samo jednim jedinim volume potenciometrom i puno snage kojom pumpa moja dva midi Mission zvučnika. Kad sam kupovao mašine za zvuk, testirao sam ih na Coltraneu, a ova kombinacija je pobijedila zbog vrhunskog omjera zvuka basa i fuša. Duboki zvukovi rade potres u stanu, a visoki režu prostor kao najfiniji skalpel. To je prava fešta za uši. One dvije Heco mrcine od zvučnika nisam htio ni uključiti. Vjerojatno bi se raspao namještaj da pojačam na pola veliki volume krug. Ogromni su i vrhunski.

Kad sam planirao nabaviti sva ta pomagala za vrhunsko gledanje TV-a, u glavi mi je bila duga zima, a sada ispada grijeh gledati doma televiziju dok je vani ovako lijepo i sunčano. Jebote, prvi je dan prosinca, a ja se svako jutro kuham na štekatima dok pijem kavu. Vani je teško proljeće, toliko da mi sad već opasno nedostaje zima, da se mogu zavaliti pred TV ekran i uživati.

Hm... danas je već 4. prosinca. Nastavljam kolumnu, i namjeravam je dovršiti. Baš čitam zadnju rečenicu prethodnog odlomka i drago mi je što se vrijeme promijenilo pa sam ovaj vikend gledao TV u nešto televizičnijoj atmosferi. Ljepše je gledati TV ispod deke, dok je vani oblačno, a super je što se na MaxTV-u pojavio HBO, pa gledam puno dobrih filmova. Bez reklama. Jebote, bez reklama. Živim u paranoji, ono, da će se odjednom pojaviti, da ću vidjeti neku djecu kako skaču iznad Dubrovnika, ili neki drugi debilni jingl, ali na sreću, nema reklama, nema idiotskog spota kojim se u 3 ujutro reklamira prašak za pranje rublja, ili neki mr. proper.... nevjerojatne su te reklame, nevjerojatno da nam uvaljuju usred noći reklame za proizvode koje troše kućanice, proizvode koje sto posto ne zanimaju populaciju koja troši noćni program. Na HBO-u, fala bogu, takvih sranja nema. Zato uživm u tom poklonu djeda mraza telekoma. Nadam se da ga neće ukinuti nakon nove godine i tražiti da za HBO dam još 65 kuna. To mi se lani dogodilo, ili preklani, ne sjećam se više. Uglavnom, na lokalnoj kabelskoj u prosincu su dali HBO, i onda ga s prvim danima siječnja oduzeli. Nisam htio platiti za loš prijam puno para. Na sreću, dočekao sam Max TV. I za razliku od onoga što sam čuo, kod mene nema nikakvih problema, zamrznute slike itd. zasad šljaka kako treba. Super. Evo, primjerice, moram priznati da me oduševljava Bladeov auto. Od svih automobila super junaka, ovaj od Bladea mi je skoro najbolji. To mora da je neki nabrijani Mustang, je, definitivno je. Baš mi je dobro sjeo HBO. Televizija je zakon, i ja bi umro bez nje. Daljinski upravljač je vjerojatno jedini nezamjenjivi predmet u mom životu. Bez svega mogu, ali bez njega nikako. Jebiga. Ja sam TV junkie!

Ante Pancirov