(kolumna no. 97, 21.04.2007.)

Glavaš - klaun koji je prkosio policiji

Zanemarimo na trenutak eventualne ratne zasluge Branimira Glavaša. Zanemarimo i njegovu možebitnu umiješanost u ratne zločine. Gledam na televiziji tog tipa kako se šepuri u generalskoj odori, kako s balkona nešto priča ljudima dolje... gledam i razmišljam kako svjedočim posljednjim trzajima jednog totalno promašenog filma. Ispod balkona poveća grupica građana. Poveća, ali ipak samo grupica. Pola od njih oko 28, tamo su službeno, bilo da su novinari, špijuni, Glavaševi jataci, murjaci, nešto treće... Nema više mase. Otrijeznili su se ljudi, moj Branimire.

Predstava. Cirkus. Bedastoća. Ponovit ću: ne zanimaju me sad ni ratne zasluge, ni ono za što ga terete. U ovom trenutku želim se koncentrirati na građanina RH po kojeg je došla policija. Nakon podizanja optužnice on je dakle, optužen za prilično jebena, teška kaznena djela. Policija dolazi po njega. Rade po zakonu, a pred zakonom smo svi jednaki. Ali to ne važi za Branimira, jebiga. Što bi on, frajer veliki, slušao policiju koju šalje nekakva tamo "izdajnička" Vlada, jel? Ona bivša, Račanova, bila je isto njemu loša; komunistička, izdajnička i srboljubiva, a ova je valjda isti kurac po njemu. On se zato bahato izdiže iznad svih i ne dopušta da ga se privodi po zakonu, onako kako nalaže pozitivni zakon ove zemlje. Što bi on bio uhićen kao sav drugi normalni svijet! On mora zato raditi predstavu. On je i uniformu obukao na se. Ljudi moji, uniformu je obukao kako bi prkosio drugoj uniformi, hrvatskoj uniformi, časnoj odori i nacionalnom znakovlju. Nije mu to omražena srpska, jugoslavenska milicija, kako je god hoće zvati... Čekaj Branimire, lolo slavonska; pa jesmo li se za to borili? Da neki među nama budu iznad zakona? Što poručuješ tom uniformom, da su generali iznad zakona? E, da znaš da nisu. Previše je ljudi krvarilo, poginulo, ostali su invalidi - za demokraciju. Za slobodu i demokraciju. I svaki put kad prkosiš, kad se izruguješ odorama, izruguješ se sa žrtvama, s veličinama koje su dale mnogo za hrvatsku slobodu i demokraciju. A to je stravično, to je odvratno i jadno. Samo kukavice i zločinci isprdavaju se takvim svetinjama!

Gledam one naivne ljude, ovce isprana mozga, gledam ih kako ga prate, viču, kliču mu... srećom, nema ih više puno kao nekada u vrijeme splitske rive i ranije, kad su ljudi isprana mozga bili spremni sukobit se i s policijom radi raznih Branimira. Tek šačica najtvrđih ovih dana još puši te repove loše politike, a rekao bih da su većina među njima zapravo šira rodbina i obitelj. Ma ljudima je sve jasnije što su tu zbiva. Previše se njih obogatilo u ratu. Profitiranjem od punih usta Hrvatske. Previše usta danas slabo jede da bi podržavali poraženu politiku.

Gledam ga kako se šepuri u uniformi, uzvikuje istrošene fraze o izdaji... on hladno, bezobzirno i jasno i dalje tvrdi da je napad na njega napad na domovinu, na sve građane. Ma da na bi. Nisam ja radio ono za što ga se tereti. Selotejp, čuvena garaža. Sjećam se i nekih njegovih zanimljivih izjava s početka devedesetih. Reći će netko, bila su takva vremena, drukčije okolnosti. Istina, ali i za druge su bila čudna vremena pa nisu osumnjičeni za teške ratne zločine. I boli me kurac što su i Srbi činili zločine, jebe mi se za njih. Neka gore u paklu, a tamo će sigurno dospjeti svi koji su klali, ubijali, palili i silovali! Živo me zabole za njih jer u ovom kontekstu, u ovoj priči, s njima se ne bavimo. I krajnje je glupo, idiotski i suludo, stalno ponavljati tu debilnu tezu, da su oni agresori, a mi da smo se branili. Jer to je svima jasno, to je nepobitna činjenica, nesporni fakat. Ne insistiramo na razrješenju zločina koje su počinili naši radi tamo neke EU. Ne radimo to ni radi koga! Radimo to zbog sebe, jer ne želimo da zločinci među nama nekažnjeno šeću gradom. Ma o kome god se radilo, ako postoji osnovana sumnja, sustav mora reagirati, procesuirati i na temelju dokaza osuditi ili osloboditi. Nemamo mi više vremena i ni volje za nedosljednostima i nedovršenostima. Ti beskrupulozni likovi koji su hladno i bez savjesti ubijali u ratu, u mirnodopskim su uvjetima tempirane bombe koje mogu eksplodirati bilo kad. Sutra će se na krivom mjestu i krivo vrijeme naći nečije dijete, supružnik, rođak... Kad jedan takav manijak pukne! Zato treba reagirati. Zbog nas, samo i isključivo zbog nas. Želimo biti pravna država zbog sebe, zbog sreće svoje i generacija koje dolaze. To je naše pravo, ali i obaveza, obaveza prema svim žrtvama rata u kojem smo se branili, u kojem smo pobijedili i konačno stekli slobodu i neovisnost. Moramo staviti točku na i u svim repovima rata. To smo dužni našim žrtvama, onima bez kojih danas ne bi uživali slobodu i demokraciju. A oni među nama, oni odgovorni, oni koji nose uniforme i svjetlucave činove na njima, oni prvi trebaju ustati u obranu zakona i pozitivnih propisa ove zemlje. Oni moraju biti prvi među jednakima. U konkretnom slučaju, Branimir Glavaš je svojim činom nekidan popljuvao Hrvatsku i sve njezine građane. Što god mislio o aktualnoj Vladi i stranci na vlasti, ona je izabrana legalno na demokratskim izborima od hrvatskih građana koji su im dali mandat od četiri godine da vode ovu zemlju. To treba poštivati. Glavaš se mirno trebao predati policiji, a kao hrvatski general i netko kome su puna usta Hrvatske, trebao je biti primjer drugima i potruditi se da se uhićenje obavi po zakonima, a ne raditi cirkus od policije i države. Srećom, sve je manje takvih slučajeva, a Glavaš je možda i posljednja velika riba. Da je tako, pokazali su i ljudi koji su u minimalnom broju prisustvovali tom cirkusu.

Svjestan sam toga da su Glavaša žrtvovali. Kao i većinu drugih. Žrtvovao ih je HDZ. Jer bolje da stradaju pojedinci nego da strada pokret, legenda i povijest. Samo, drugo je vrijeme. Ljudima je dosadilo nositi teške transparente i dotrčati na svaki mig tih likova što su iz rata izišli bogatiji u svakom pogledu. A to što ga je HDZ zajebao, ne da mu pravo da se izruguje s policijom. Jer policija nije ni HDZ-ova ni Kirinova. Srećom, nije ni Glavaševa. Policija je hrvatska i treba je poštivati! A onaj tko ne poštuje hrvatsku policiju, ne poštuje ni Hrvatsku. Glavašev je postupak licemjeran i ružan.

U neku je ruku bilo tužno gledati tog "moćnog" Glavaša, kako poput klauna trabunja istrošene fore dok ga groteskno malo ljudi prati do zgrade s rešetkama. Pametna policija mu je popustila. Nisu htjeli raditi sranje, vezati ga nasilno lisicama i utrpati u "maricu". Što ćeš od jadnog čovjeka. Ide u pritvor slomljen. Mora da gadno boli ego kad vidiš da pod prozorom stoji šačica ljudi, a većina među njima su novinari, špijuni i policajci.

Ne želim se iživljavati nad tim tipom koji mi, ruku na srce, nikad nije bio drag. Ali svakoj sili dođe kraj. Prema svemu sudeći, Glavaš je među posljednjima na popisu ultrapoznatih, razvikanih likova koje država lovi zbog ratnih zločina... Jedan je od zadnjih među onima koji su bili među najmoćnijima, i kao takvi uistinu mogli okupiti mase. Kao što smo vidjeli, čak i takvima se danas na ispraćaju pojavi jedva više od desetak ljudi. To se zove evolucija, bejbe. Odavno su prošla vremena masovki. Ko je jamio, jamio je. Evolucija bejbe, evolucija. Samo baci oko na Haag. Tri frajera iza rešetaka, ali dušo moja, neću ja gulit zbog tebe. Advokati opasno ratuju. A kako i ne bi, jebiga? Ovi što su poslali časnike tamo, danas se prave Englezi. Mislim na ove što su preživjeli. I što bi sad haški zatvorenici trebali? Možda braniti onu kretensku politiku, lošu i promašenu? Ma da ne bi sjebali svoj život zbog onih koji JESU zajebali. I ratno profitirali još k tome.

Zašto bi general Gotovina sjebao svoj život da obrani one koji su ga tamo strpali zbog zločina koji su se događali nakon Oluje, u vrijeme kad je general sa suprugom boravio na medenom mjesecu ili kasnije dok je bio u Bosni? Pa nije lud. On je heroj, po svemu sudeći je i nevin, i što god napravio na sudu, to njegovom herojstvu tu neće nauditi. A nek naudi onima koji su to zaslužili. I na kraju krajeva, zašto bi Gotovinu bilo briga hoće li to nauditi njegovoj vojnoj karizmi i percepciji javnosti o njemu. Čovjek je u penziji, zna znanje i ima puno utakmica u nogama. Čim ga oslobode, brzo će se on snaći i srediti život. Taj čovjek ima milijun posto više razloga od nekog tamo Glavaša da se buni i radi svinjarije, ali Gotovina ipak nije radio cirkus od uhićenja, izručenja i na pojavljivanju pred sudom. A istinska je žrtva politike, školski primjer za to. Pa zaboga, politika je dopustila da se godinama Gotovinu stavlja u isti koš sa Karadžićem i Mladićem, najvećim zločincima poslije 2WW! Nisu mu dali čak ni da svojedobno razgovara s haškim istražiteljima, a sad bi htjeli da pred sudom na svoju štetu brani idiotsku politiku čiji su kreatori mrtvi i sam dočeka smrt iza rešetaka. Pa nije lud! Ima puno pravo, moralno i svako drugo, tu idiotsku politiku inkriminirati poput predsjednika Mesića svojedobno, i slavodobitno se nasmijati na čitanju oslobađajuće presude što mu iz dubine duše i srca želim.

Ljudi su skužili ko je ko i što je što, koja je primjerice razlika između Glavaša, Gotovine, Tuđmana, "Kuprešića", Miloševića, Karađića, Mladića, ili pak nekidan u Kninu privedenog notornog zatvorskog čuvara Sašu Počuću... . Pa ne možeš ti prodavati narodu stalno muda pod bubrege. Jednom to mora stati, a kod nas je konačno stalo, ili barem se zaustavlja.... Čekaj pajdo. Pa borili smo se za pravnu državu, slobodnu i demokratsku Hrvatsku, a ti sad hrvatskoj policiji ne daš da ureduje i stavljaš se iznad toga. Zamisli kako je tim policajcima u tom trenutku, pogotovo ako su još uz to i sami bili u ratu, a mnogi vjerojatno jesu. Kako je bilo tim ljudima? Dosta je nama tih što se folklorno šepire u uniformi, ovisno o potrebi. Dosta nam je uniformi. Maršala i generala što se uzdižu iznad naroda i institucija narodnih. Molim lijepo! Ta glupa spika, kao" ja sam radio zločine pod egidom Hrvatske, pa sam onda ja Hrvatska, a vi morate obraniti sad Hrvatsku, odnosno mene" ma daj... pajdo, jebote... , pa ko je ovdje lud??

Meni se sviđa uredna, mirna, pravna, građanska Hrvatska. Mirna, pravna i demokratska. Odjebite vi zločinci, vadite se sami zbog svojih sranja. Meni ne trebate. Ma jebe mi se za vama. Svima. Preko 90 posto branitelja ratovali su časno, koliko se časno ratovati uopće može, jer rat je nečasan sam po sebi. Ma jasno je što želim reći. I uostalom, ko ti je kriv što su te ulovili. Kao da te tjeralo da na TV-u pričaš ovo ili ono... E, i najveća sila padne, kad-tad. Jebiga. Jučer šef života i smrti cijele regije, danas klaun iza rešetaka. Jebiga.

Lako za sve to. Tužno je što se, konkretno u slučaju Glavaš, ništa nikad ne bi ni dogodilo da se slizao u datom trenutku sa Sanaderom, da je držao njegovu stranu. Ali nije. Nekima nikad nije dosta i ne podnose mogućnost da je netko iznad njih. A i od najjačega postoji jači. Koji tlači. No taj faktor, ta perspektiva ove sage je za neku drugu priliku. I ovako sam pretjerao i raspisao se samo tako. Ima barem pet kartica u ovom tekstu! Dosta. Finito. Kraj!

Ante Pancirov


Sunday, bloody sunday (kolumna no. 96, 15.04.2007.)

Uskršnja tri jaja na oko zapržena na slanini (kolumna no. 95, 7.4.2007.)

Sanader i "Sam svoj majstor" opet ispočetka, sve u krug, baš kao i Steve Urkel (kolumna no. 94, 3.4.2007.)

Svijet se raspada, a mi bi u svijet (kolumna no. 93, 20.3.2007.)

Vratio sam se, oprosti mi pape što me nije bilo! (kolumna no. 92, 18.3.2007.)

Kako sam s policajcima letio 200 po auto putu (kolumna no. 91, 31.1.2007.)

Ne kupuje Dinamo zbog pojačanja, već zbog slabljenja! (kolumna no. 90, 11.1.2007.)

Nova godina i stari fašizam (kolumna no. 89, 7.1.2007.)

MOJA GODIŠNJA INVENTURA (kolumna no. 88, 31.12.2006.)

Još uvijek mrzim blagdane (kolumna no. 87, 24.12.2006.)

Vikend od one stvari (kolumna no. 86, 18.12.2006.)

TV junkie (kolumna no. 85, 04.12.2006.)

Pojebimo se masovno, prije nego što najebemo generalno! (kolumna no. 84, 26.11.2006.)

Heroji i licemjeri (kolumna no. 83, 24.11.2006.)

HEROJI (kolumna no. 82, 18.11.2006.)

Orgazam nasilja, apsurda i sjebane klime (kolumna no. 81, 09.11.2006.)

Antimonija (kolumna no. 80, 28.10.2006.)

Važno je zvati se Ante, ne Pancirov, nego Rukavina, snajperist sa Šubičevca (kolumna no. 79, 24.10.2006.)

Nema veze što nema veze (kolumna no. 78, 17.10.2006.)

Hrvatski preporod, part 2, "vrijeme oprosta i lova na zločince" (kolumna no. 77, 16.10.2006.)

HDZ prijedlogom zakona o drogama barem 50 posto mladih pretvara u potencijalne kriminalce (kolumna no. 76, 12.10.2006.)

Kako sam proslavio rođendan s Carevićem, Munhozom, Zoranom Milanovićem i s predsjednikom Mesićem (kolumna no. 75, 02.10.2006.)

Do kraja (kolumna no. 74, 01.10.2006.)

Veliki, bijeli skandal u malome mistu (kolumna no. 73, 26.09.2006.)

Ja, anonimus i diletant smijem trackati, oni koje ljudsko stado slijedi ne smiju (kolumna no. 72, 15.09.2006.)

Ubojice idu u pakao, no, trebaju li Ana Magaš i Osama bin Laden dijeliti istu sudbinu? (kolumna no. 71, 12.09.2006.)

Jebi ga! (kolumna no. 70, 10.09.2006.)

Korupcija, istinski autohtoni hrvatski proizvod s certifikatom ISO 100? (kolumna no. 69, 29.08.2006.)

Rocky, scijentologija i moj osobni dalmatinski pozitivizam (kolumna no. 68, 25.08.2006.)

Bio sam na šibenskoj Šansoni (kolumna no. 67, 22.08.2006.)

Ako ubrzo ne pronađemo nekakve neprijatelje u svemiru, pobit ćemo se međusobno! (kolumna no. 66, 13.08.2006.)

Knin 11 godina poslije Oluje (kolumna no. 65, 05.08.2006.)

VRIJEME JE DA SE SKRENE (kolumna no. 64, 02.08.2006.)

Urbana legenda Stipe - Šibenčanin za kojim traga svaki hrvatski policajac (kolumna no. 63, 27.07.2006.)

Ako ikad umrem... (kolumna no. 62, 25.07.2006.)

ŠIBENSKE PIČKE - Kad gradonačelnica zapila, Mišo Kovač stvar spašava (kolumna no. 61, 23.07.2006.)

Moje privatno šibensko ljeto (kolumna no. 60, 15.07.2006.)

Zidane, Tesla i Talijanke (kolumna no. 59, 10.07.2006.)

Vraćam se Zagrebe tebi!!! (ma da ne bi) (kolumna no. 58, 03.07.2006.)

Devalvacija pameti (kolumna no. 57, 16.06.2006.)

Nogomet iz mog dvosjeda (kolumna no. 56, 09.06.2006.)

Što to bješe ljubav? (kolumna no. 55, 23.5.2006.)

BALADA O UBOJITOM 14. SVIBNJU I MACI GARI (kolumna no. 54, 16.5.2006.)

POKVAREN MI JE TELEFON, MIJENJAM OPERATERA (kolumna no. 53, 21.4. 2006.)

NEDOSTAJE MI POEZIJA (kolumna no. 52, 4.4. 2006.)

Kako mi je Škoro postao podnošljiv (kolumna no. 51, 25.02. 2006.)

NEJEBICA JEDNAKO FRUSTRACIJA (kolumna no. 50, 14.02. 2006.)

PUNK IS NOT DEAD (kolumna no. 49, 01.02. 2006.)

DOSSIER ŠIBENIK, I USPUT NEŠTO MALO OSOBNOG DOŽIVLJAJA, (kolumna no. 48, 24.01. 2006.)

Masturbatorski snovi, (kolumna no. 47, 17.11. 2004.)

TITO, IRENA I JA, (kolumna no. 46, 27.10. 2004.)

Hrvatska je veća Amerika od svake Amerike, (kolumna no. 45, 11.10. 2004.)

Pjesnik, a ne zločinac!, kolumna no. 44, 26.8. 2004.

Život mi ispunjava stvaranje novog tjednika (ŠIBENSKI LIST), kolumna no. 43, 6.8. 2004.

Ljeto koje zaziva revoluciju , kolumna no. 42, srpanj. 2004.

Euro 2004- Njemačka, mi stižemo! , kolumna no. 41, 5.7. 2004.

Vodeća televizija u Hrvatskoj!!!!, kolumna no. 40, lipanj 2004.

EURO2004. - Tuga zbog Pletikose, nada zbog Severine , kolumna no. 39, 12.6. 2004.

Mala je dala, kolumna no. 38, 5.6. 2004.

BALDEKIN, kolumna no. 37, 31.5. 2004.

Kontradikcija, kolumna no. 36, (svibanj 2004.)

Auspuh moje duše, kolumna no. 35 (travanj 2004.)

Život kao film, kolumna no. 34 (24.3. 2004.)

Podzemlje, kolumna no. 32 (5.3. 2004.)

Ihthis i Sretno dijete u Šibeniku, kolumna no. 31 (29.2. 2004.)

Hrvatska u oblaku dima Marihuane, kolumna no. 30 (2. 2004.)

Filmska propaganda, kolumna no. 29 (17.2. 2004.)

Romeo is bleeding, kolumna no. 28 (10.2. 2004.)

Sretno dijete, kolumna no. 27 (29.1. 2004.)

Zrinka, Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples, kolumna no. 26 (25.1. 2004.)

Superman iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi mesari, kolumna no. 25 (18.1. 2004.)

Kolumna tijeka podsvijesti, kolumna no. 24 (18.1. 2004.)

ŠIBENIK – pribljezgavanje na ruševinama, kolumna no. 23 (8.1. 2004.)

Nova godina i ja, dani koje mrzim otkako sam rođen, kolumna no. 22 (5.1. 2004.)

Bankrot! Smijem li se nazvati piscem u osjetljivom trenutku smrti FAK-a i eksplozije afere Radaković - Rudan? XXX 21, (14.12. 2003.)

Opasnost od igranja nogometa na travi ili kako je Prgavi zbog Playstationa završio na psihijatriji, XXX 20, 8.12. 2003.

Kronologija pobjede i poraza, XXX 19, 26.11. 2003.

Roditi se na Baldekinu - blues ispjevan nakon pušione na Maksimiru, XXX 18 (16.11. 2003.)

Noć Vještica 2003. - početak predizborne kampanje, modernog lova na vještice, XXX 17 (31.10. 2003.)

Budućnost je stigla i pregazila nas, XXX 16, 19.10. 2003.

Dan Nezavisnosti, XXX 15, 13.10. 2003.

Od rođendana, do rođendana
"sretan mi rođendan, kad nisam ja"
XXX 14
, listopad 2003.

POVRATAK CIVILIZACIJI - HEMINGWAYEVO LJETO, XXX 13, 10.9.2003.

ANTIMONIJA, XXX 12., (5.5.2003.)

XXX 11 - SVI SMO MI MIRKO NORAC?, 28.4.2003.

XXX 10 - Kako je počeo rat na mom planetu, 20.3 2003.

XXX 9, 8.3. 2003.

XXX 8, 5.2. 2003.

XXX 7, 21.2. 2003.

XXX. 6 (MRTVA LJUBAV), 15.2. 2003.

XXX 5, 3.2. 2003.

XXX 4, 6.1.2003.

XXX 3, 23.12.2002.

XXX 2, 10.11.2002.

XXX 1, 3.11.2002.