DETOX ONLINE

 

39. tjedna kolumna by Max, Cro Cyber Junkie (1.1.2004.)

UVODNIK

NOVOGODIŠNJA KOLUMNA

30.12.2003.

Trideseti prosinac. Jeben datum. Ne mogu vjerovati da je već kraj, bolje rečeno, početak. Iako mi prvi dani nove godine neće biti baš bajni, svejedno se veselim novom početku. Najbolje mi je zatvoriti se u stan na jedno tjedan dana, a nakon toga duboko udahnuti zimski zrak i hrabro zakoračiti u bolje sutra. Nikad prije nisam imao tako jasan osjećaj svršetka jednog velikog perioda. Tabula rasa, to će biti moj život u zoru 01.01.2004.-te. Nemate pojma kako je prekrasno.
Dan je blago rečeno nikakav, vrijeme je negostoljubivo. Za blagdane je meteorološka slika uvijek usrana. Badnjak je bio stravično hladan, a Silvestrovo će biti kišovito i vlažno. Nemamo sreće, pa nikako. Koliko me sjećanje služi, ni zadnjih nekoliko godina nije bilo bolje. Ili je kiša ili je užasno hladno. Bljak.


31.12.2003.

Zar je stvarno došao taj dan? Ne znam čime ću se nakljukati za doček. Ranojutarnji dop spada u obavezne likove, a o kokainu ili exstasy-ju nisam razmišljao. Iživio sam se za Badnjak pa mi je želja za stimulansima splasnula. Alkohol? Hm, ne znam, ne znam jebemu. Malo me je strah. Alkohol mi ne čini dobro, samo me unezvjeri, a da ne spominjem jutarnji mamurluk i nogometnu utakmicu u mom želudcu. No, dok je dopa, mogu se bilo čime nabrijati bez straha od sutrašnjih mučnina. Zato, šta bude, bude. Što se tiče mjesta gdje ću se zabavljati, to će izgleda biti cijeli grad, koliko je dug i širok. Ovo je prva godina da nisam u nekakvom aranžmanu. Možda ostanem i u toplini svoga doma. Zadnji put sam doma slavio Novu godinu negdje prije 15 godina, dok sam još bio mladac nezreo i nespreman za samostalno ludiranje sa svojim vršnjacima. A sjećam se svog prvog dočeka izvan kuće. Bio sam s ekipom iz Ronove zgrade, jurcali smo po kvartu, bacali petarde i lokali Badelov Brandy. Ron se oblio ko svinja (mada, sumnjam da je popio više od tri deca) pa smo ga, onako polumrtvog odnijeli doma. Mi ostali, a bilo nas je desetak, sramežljivo ali i nadobudno, podijelili smo među sobom ostalih sedam decilitara tog užasnog pića. No nama je dovoljna droga bila konačna sloboda od roditeljskog nadzora.
I tako, od tog dočeka pa sve do danas Silvestrovo nisam doživio u svom matičnom stanu. Ovo pišem nekih pet sati do ponoći pa još imam šanse nešto promijeniti.
Vani se sve jače čuju eksplozije. Kažem eksplozije jer se radi o nimalo bezazlenim pirotehničkim sredstvima. Davno su prošli dani kad su najjače oružje bile legendarne žute i zelene petarde. Tko bi ih imao u većem broju taj je bio heroj ulice, gazda u ekipi, leader of the gang. A mi ostali smrtnici, pijuni i podanici, mi smo raspolagali sa sve ga par komada koje bi brižno čuvali za silvestarsku ponoć. Bili bi u velikim iskušenjima da ih potrošimo već prije, ali za ponoć si morao imati naoružanje jer bi u protivnom cijeli tulum bio uništen. I tako, dok bi ostali kresali petarde ti bi tužno gledao cijeli događaj. Iz ustiju bi ti visilo ono: Ťdaj i meni jednu da bacimť, ali dječji kodeks (koji je vrlo opak i strog) nije ti dopuštao da se sramotiš. Uostalom, tko ti je kriv kad si spržio svoje tri petarde prije vremena. A današnja djeca nemaju takvih problema. Nakon rata, pirotehnički arsenal se višestruko pojačao. Mnogi od njih nisu ni bili rođeni kad sam ja, kao petnaestogodišnjak, čučao u suterenu II moje zgrade i po prvi put čuo zvuk pravog pravcatog rata. Još mi se, k tome, počelo opasno srat, a nisam smio niti mogao nigdje mrdnuti. Možete zamisliti kakva je to jebena sila na WC kad u isto vrijeme slušaš zaglušujući trocjevac iz mitraljeskog gnijezda u neposrednoj blizini zgrade, a svud okolo padaju srbočetničke minobacačke granate i meci fijuču na sve strane. Još je, da nered bude veći, jedan mladi umorni MUP-ovac koji se odmarao u našem hodniku, onako u polusnu, ispalio rafal iz Kalaša, a mi smo pomislili da nam je netko ubacio kašikaru u zgradu. Koji je to košmar bio. Još i danas se mogu vidjeti rupe od metaka na stropu hodnika. Vjerojatno mi se tada zgadila sva novogodišnja pirotehnika. Da budem iskren, nemam pojma kako izgledaju današnje petarde, ali po njihovu paklenom zvuku mogu samo nagađati. Jedno je sigurno. To nema veze s onim petardama s kojima sam se ja igrao dok sam bio balavac.


PONOĆ

Koja ludnica. Sve gori. Imamo čak i nekoliko malih privatnih vatrometa na nebu. A da ne govorim o kanonadi ostalih oružja. Kasnije sam čak načuo da je netko ispalio zolju sa svog balkona. Da, baš vjerujem u to. A ako i jest, onda si je majstor fino opržio dupe, ili preuredio dnevni boravak u jednu finu, oku ugodnu, zagasito smeđu nijansu. A i pitam se gdje je završila ta raketa. Baš smo primitvci. Čovjek bi pomislio da će se kroz godine nešto promijeniti, ali ova se ponoć uopće ne razlikuje od onih ratnih (najžešće su bile '92. i '93.) kad nisi znao jel' to pucaju naši ili njihovi. Tako da je i dandanas opasno naći se na otvorenom u vrijeme između 23h-01h. To je moj grad.
Samu ponoć dočekao sam u jednom stanu na kraju grada gdje su me odvele Inge i Martina jer su njih dvije bile pozvane na tulum. Domaća ekipa je bila zdravo pijana dok smo nas troje sramežljivo pijuckali svoje pive, taman koliko je popodnevni dop dopuštao. Ostali, od pustog pijanstva, nisu primjetili da smo mi u nešto drukčijem raspoloženju. U ponoć smo se izljubili s tom gomilom nacvrcanih anonimusa i nakon pola sata uputili se u centar, u onaj isti dio grada gdje se slavi i Badnjak. Atmosfera je bila vidno umjerenija nego prije tjedan dana, ali to se i očekivalo. Čak mi je i pasao takav ugođaj. Bila je manja gužva, ljudi su bili manje divlji. Isčestitao sam se s desetak poznatih ljudi, popio još koju pivu i onda smo sjeli u auto i vozikali se po gradu i okolici. Negdje na osami smo se dodatno izdrogirali i tada nam je sve bilo ravno. Inge i Martina su kljucale, a ja sam, onako poluotvorenih očiju, polagano vozio. Jedino me glazba održavala budnim. Kad je kazaljka rezervoara pokazala rezervu odvezao sam njih dvije doma, a i ja sam se uputio svoj topli stan. Tamo sam još poduvao jedan dim dopa, ostavio nešto i za sutradan, i na kraju se bacio u krevet. Zaključak: ništa naročito, ali ipak neloše. Bolje od očekivanog jer apsolutno ništa nisam ni očekivao.


02.01.2004.

Danas je onaj zloglasni drugi prvoga. Što i kako dalje? Teško je početi od nule. No postoji neka bolesna ljepota u toj praznini. A k tome, dan je savršen. Sunce sija, nije hladno, nema vjetra. Prethodni dan sam većinom prespavao tako da se danas osjećam jebeno jak i odmoran. Nemam vam više ništa bitno za reći. Nikako da privedem ove kolumne svom kraju. Svaki tjedan imam nešto novo za napisati, nešto što se dogodilo u mom dosadnom životu. Ma koliko ja mislio da je tako, kolumne pokazuju da je moj život sve samo ne dosadan. Neki ljudi koji me poznaju i koji su čitali kolumne u mnogim stvarima se ne slažu samnom. Pritom, na primjer, mislim na onu moju davnu izjavu da sam neprimjetan u društvu i da kad bi ovaj tren umro da nikom ne bi falio. No dobro, možda sam malo pretjerao, ali tako sam se tada osjećao. Većina mojih osjećaja je za potrebe kolumne, u svrhu umjetničkog dojma, uveličana. Kao što je to jednom Gibonni rekao, čovjek (umjetnik) za sebe mora napraviti zaokret za 180 stupnjeva da bi se ostalim ljudima činilo da je napravljen zaokret tek za nekih 30 stupnjeva, da bi donekle osjetili željenu promjenu. Tako je i sa mojim pisanjem. Da bi vi osjetili što se stvarno događa u mojoj glavi i da bi dobili pravi dojam ja moram ići u ekstreme. A onda mi oni koji me poznaju spočitavaju da pretjerujem. No ja i ne pišem za njih već za vas i sa sebe. To smo odavno zaključili.

Jučer, kad sam se u kasno popodne pridigao iz kreveta, poduvao sam ono malo dopa što sam ostavio. Baš mi je dobro došlo, da ubijem ostatke neugode nakon naporne i besane noći. Sad namjeravam pauzirati barem mesec dana, da mi se organizam očisti i oporavi od toksina koje sam unio u svoje tijelo tijekom posljednjih desetak dana. A kad otpočne veljača, onda ću razmisliti o daljnjem djelovanju. Do tada će, nadam se, naše druženje već biti završeno pa nećete imati uvida u moje navike. Obećao sam si neke stvari i svoju ću riječ održati. Hm, stalno meljem o konačnom detoxu, a nikako da ga i ostvarim, ili barem da krenem u nepoznato. Evo obećavam, napisati ću još tri, možda četiri kolumne i onda... ćao drugari! A najljepše bi bilo da zadnju objavim 13.02. (što vuče za sobom još točno šest kolumni), točno na godišnjicu početka pisanja, da bude i nešto simbolike u svemu tome. Luda godina u životu jednog junkija. Gazda Ciglenečki, računaj na mene kad dođe taj petak 13.-ti. Vrlo simbolično.

Max, Cro Cyber Junkie, 1.1.2004.


ARHIVA KOLUMNI:

BOŽIĆNA KOLUMNA (nepodnošljiva lakoća postojanja), kolumna no. 38, 26.12.2003.

MALENA II (plus bonus track: dan poslije), kolumna no. 37, 13.12.2003.

SVEGA POMALO II, kolumna no. 36, 7.12.2003.

AL ALLELE, kolumna no. 35, 00.00.2003.

SANJIVA DOLINA (ili: kako postati trol) kolumna no. 34, 14.11.2003.

HORROR MJESECA STUDENOG, kolumna no. 33, 8.11.2003.

UMJETNOST PSOVANJA, kolumna no. 32, 31.10.2003.

JUNKYARD DOG, kolumna no. 31, 24.10.2003.

PLACEBO PODPITANJA, kolumna no. 30, 16.10.2003.

TOUR DE FOLIJA (bello imposibile), kolumna no. 29, 6.10.2003.

NEKI NOVI FILM, kolumna no. 28, 3.10.2003

IPAK SE MOŽE, kolumna no. 27, 26.9.2003.

LIJEPA F., kolumna no. 26, 19.9.2003.

ŠMRKANJE TRAVE U VENE, kolumna no. 25., 12.9.2003.

ŠTO AKO...? (Razum, Osjećaji i Ćevapi), kolumna no. 24., 30.8.2003.

VRUĆINA , kolumna no. 23., 21.8.2003.

MALENA , kolumna no. 22., 14.8.2003.

VEZE I VEZICE, kolumna no. 21., 8.8.2003.

SUPERNOVA PRIČA, kolumna no. 20., 1.8.2003.

X, kolumna no. 19, 25.7.2003.

NOVO DOBA, kolumna no. 18, 16.7.2003.

HIDDEN DRAGON, CROUCHING KING (Godine Zmaja), kolumna no. 17, 29.6.2003.

RONOV ODLAZAK, kolumna no. 16, 22.6.2003.

OMNIBUS , kolumna no. 15, 15.6.2003.

NEDJELJA, PONEDJELJAK, kolumna no. 14, 8.6.2003.

KEEP IT REAL, kolumna no. 13, 1.6.2003.

THE SPACE BETWEEN, kolumna no. 12, 22.05.2003.

KLASIKA II (Kuća Duhova) , kolumna no. 11, 16.5.2003.

NEUGODAN SUSRET , kolumna no. 10, 1.5.2003.

IDEMO DALJE, kolumna no. 9, 22.4.2003.

NAPOKON DETOX, kolumna no. 8, 7.4.2003.

SVEGA POMALO, kolumna no. 7, 28.3.2003.

BOXING HEPTANONI, kolumna no. 6,16.3.2003.

PROPOVJED, kolumna no. 5, 9.3.2003.

PLJUNI I ZAPJEVAJ, kolumna no. 4, 1.3.2003.

REZIME, kolumna no. 3, 25.2.2003.

SUSRET PRVI, kolumna no. 2, 20.2.2003. (postavljeno isti dan oko 18.30)
KLASIKA, kolumna no. 1, 13.2.2003. (postavljeno 17.2.2003.)