DNEVNIK NARKOMANA

(DETOX ONLINE)

18. (dvo)tjedna kolumna by Max, Cro Cyber Junkie (16.7.2003.)

UVODNIK

NOVO DOBA

Ne znam što mi je, ali posljednjih se tjedana osjećam življi nego ikada…no, ne baš bolje no ikada, ali sigurno najbolje u zadnjih par godina. I nije da imam novaca, niti mi je društveni život na nekom zavidnom nivou, nemam ni ljubavno-seksualnu vezu. Ali imam sebe. Napokon imam sebe, jebote! Jutra su mi ponovo vedra, dani sunčani, večeri tople. Dani mi više nisu bolno spori i dosadni. Tek sad uviđam da je sve vodilo ka ovome, otkako sam skoro pa nesvjesno odlučio promijeniti način življenja, otkad sam odlučio ponovo biti sretan. Iako su mi mnogi govorili da je potrebno načiniti oštar rez, da bez njega nikad neću uspjeti, ja sam uspio, ali na svoj način. Dovoljno se poznajem da znam da kod mene ne pale nagle promjene. Dapače, one su kontraproduktivne.

Isto kao što sam se postepeno navlačio na dop, tako ću se i pomalo skinuti sa njega. Moja misija još nije gotova, ali daleko sam dogurao. To se mora priznati. Što ti vrijedi fizički se skinuti i očistiti ako si psihički i dalje ovisan, ako i dalje samo mozgaš o heroinu, ako se i nakon dužeg vremena i dalje osjećaš kao govno. A ja sam uspio pronaći optimizam, čak sam i iznenađen sa razinom zadovoljstva koju svaki dan pronalazim u sebi. Ovo ljeto godine gospodnje 2003.-će stvarno je posebno.

Prijašnjih ljeta, čak i dok nisam bio na dopu, konstantno bi bio u bedu, nezadovoljan, slab i bez razloga umoran. Trenutno mi je malo toga jasno, ali dovoljno mi je da i bez tog saznanja uživam u novoj snazi. Ne znam gdje idem i kad ću tamo stići. Nije ni važno.

Ron mi se javio iz Sidneya. Već je prošlo više od tri tjedna otkad je otišao. Kaže da se osjeća dobro. Hm, naravno, kad je još na heptanonima. Iskreno vjerujem da će se skinuti. Već punom parom radi u ujakovoj firmi, a posla ima preko glave. Samo naprijed, prijatelju moj stari.
Kad se samo prisjetim protekle zime. Krpao me totalni crnjak. Nisam vidio izlaz iz heroinskog vihora. Živio sam dan za danom, misleći samo kako se puknuti i spasiti dan, kako ubiti prokletu krizu koja je započimala prvim minutama surovog buđenja. Kad samo pročitam neke retke iz tadašnjih kolumni, muka me uhvati, ali i nevjerica da sam se uspio isčupati iz tog oblaka užasa. Moram priznati, imao sam i sreće. To je očito neka meni nedokučiva sreća. Vjerojatno je stvar u mom organizmu koji se relativno bezbolno odlijepio od ovisnosti. Samo je trebalo progurati onu najgoru krizu, a sve nakon toga bilo je lakše iako sam se i dalje drogirao. Kad sam prekinuo crni niz svakodnevnog dopanja i pronašao način da budem zadovoljan i sa povremenim konzumiranjima, tada se sve promijenilo. I krize, ako ih uopće mogu tako nazvati, bile su obična pizdarija. I što je jako važno, odlijepio sam se i od svih mogućih tableta. Ako mi i uleti neka jača nervoza ili neugoda, triput promislim, pričekam sat, dva, pa ako me i dalje krpa, tek onda uzmem jedan painkiller. Ali to se dogodi prosječno jednom tjedno. Nije vrijedno spomena.

Poznanike iz starog narko društva skoro ni ne viđam. Ljeto je, vjerojatno su se raspršili na sve strane u potrazi za morem. Meni more ne treba, nikad nisam previše patio za njim. Ali bilo bi lijepo ovaj optimizam začiniti sa desetak dana ljetovanja. Mislim da bi nakon toga bio novi čovjek. Možda sljedeće godine, ako budem bio pri novcima jer to će značiti da pare više neću trošiti na dop. Ali prerano je za takve planove. Predamnom je cijela godina. Iz iskustva znam da se sve ovo u trenutku može preokrenuti nagore. Proći će još mjeseci i mjeseci dok opet počnem vjerovati sebi.

Imam jedan problem. Taj problem upravo visi pred vašim očima. Naime, ova kolumna će biti najkraća dosad jer jednostavno nemam inspiracije. Nemam o čemu pisati. I to se događa upravo sad, jer mi je dobro, jer me ništa ne mori niti boli. Jednostavno, ako se osjećam zadovoljno ne mogu napisati dobru kolumnu pristojne duljine. No to je problem većine nas, nihilsta. Inspiracija i dobri tekstovi iz mene izviru sam kad sam u kurcu. A sad se doslovce prisiljavam na pisanje. Već danima se borim sa ovom kolumnom, prežvakavam tekst (zapravo, on mene žvače), napišem jednu zadovoljavajuću rečenicu dnevno, što je jedini i osnovni razlog mog višetjednog nejavljanja internetskom pučanstvu. Evo, ovaj zadnji pasus sam rađao punih pola sata. Trenutno se malo češkam ispod pazuha, malo po bradi, jedan poveći komarac uporno oblijeće oko mojeg golog torza ne bi li se omastio, tri su sata ujutro, a u glavi mi svira poznata ustaška budnica koja počinje sa tekstom: "Istrčale, istrčale zagrebačke frajle". Češkanje, komarac kapitalac, ultra gluhi sat, stara borbena pjesma. Kakva li je to samo ubojita kombinacija, moj kume. Da, da, boj se bije, bije. Samo, pitam se pitam. Iz koje mi je povijesne ladice u mozgu pobjegla ta pjesma? Sigurno iz mračnog doba sa samog krvavog praskozorja devedesetih, dok sam kao šesnaestogodišnjak ponosno služio u postrojbama crnih košulja, u HOS-u. Izgledao sam savršeno u toj uniformi, naočito nadasve. Ovakvom priznanju se sigurno niste nadali, ha? Nisam ni ja. Jednostavno mi je izletjelo. Ali to je gola istina, moje bespuće povijesne zbiljnosti. Ne ponosim se tim periodom svog života. Nisam ustaša, nisam desničar, nisam čak niti konzervativan. Prije desetak godina sam bio samo bezglav. A u ušima mi i dalje svira "…kooorak iiiide zaaa korakom, mlaaad ustaaaša poood barjakom….". To je znak da sam malko prolupao. Kao što je svojedobno rekao Ante Prkačin: "Moji vojnici nisu prolupali, ali svi pomalo zveckaju." I ja, i ja! Sve je oko mene pomalo puklo. Pazi, pazi! Vani čujem ptice kako pjevaju. A tri sata su ujutro!? Gdje to ide ovaj svijet? Pored ustašije, čujem i neke zvukove koji ne postoje. Stalno mi nešto šuška, kao da se netko šulja po stanu, možda Beli Orlovi. Morati ću promijeniti glazbu u glavi ili uzet' bejzbolsku palicu pa se obračunati sa sablastima prošlosti. Ili da nabavim dopa?…..neee, neee! Čvrsto i odlučno NE! Ma nek' svira i ustaška! Samo nek' zamre ona opijumska.

Max, Cro Cyber Junkie, 16.7.2003.



ARHIVA KOLUMNI:

HIDDEN DRAGON, CROUCHING KING (Godine Zmaja), kolumna no. 17, 29.6.2003.

RONOV ODLAZAK, kolumna no. 16, 22.6.2003.

OMNIBUS , kolumna no. 15, 15.6.2003.

NEDJELJA, PONEDJELJAK, kolumna no. 14, 8.6.2003.

KEEP IT REAL, kolumna no. 13, 1.6.2003.

THE SPACE BETWEEN, kolumna no. 12, 22.05.2003.

KLASIKA II (Kuća Duhova) , kolumna no. 11, 16.5.2003.

NEUGODAN SUSRET , kolumna no. 10, 1.5.2003.

IDEMO DALJE, kolumna no. 9, 22.4.2003.

NAPOKON DETOX, kolumna no. 8, 7.4.2003.

SVEGA POMALO, kolumna no. 7, 28.3.2003.

BOXING HEPTANONI, kolumna no. 6,16.3.2003.

PROPOVJED, kolumna no. 5, 9.3.2003.

PLJUNI I ZAPJEVAJ, kolumna no. 4, 1.3.2003.

REZIME, kolumna no. 3, 25.2.2003.

SUSRET PRVI, kolumna no. 2, 20.2.2003. (postavljeno isti dan oko 18.30)
KLASIKA, kolumna no. 1, 13.2.2003. (postavljeno 17.2.2003.)