DNEVNIK NARKOMANA

(DETOX ONLINE)

16. (dvo)tjedna kolumna by Max, Cro Cyber Junkie (22.6.2003.)

UVODNIK

RONOV ODLAZAK

Ron je otišao iz ovog usranog grada u jedan puno veći, mogućnostima prenatrpan grad daleko izvan granica Hrvatske, a bogme i Evrope. Odselio je na neodređeno vrijeme Down Under, u daleku nam Australiju. Njegov ujak s obitelji živi u Sidneyu već nekih 30-tak godina. Pobjegao je još tamo davnih i uzburkanih sedamdesetih, baš u vrijeme hrvatskog proljeća. Dobro se snašao, pokrenuo i razvio dobar biznis, kao i većina naših ljudi koji su silom prilika morali napustiti svoju domovinu. Često je zvao Rona da dođe, makar u posjetu. Taj se njegov odlazak dugo, a posljednjih godina i ozbiljnije kuhao, ali tek je nedavno sazrelo vrijeme za ostvarenje planova i zasigurno, odlazak u bolji život. Za početak, raditi će u ujakovoj firmi koja se bavi izradom malih plovila, plastičnih čamaca, gumenjaka i skutera. Super posao, kažem mu ja. A k tome, Ron jako voli brodove i more i napokon će mu se ostvariti želja da živi u gradu koji je na obali oceana. Njegov ostanak u Sidneyu je izvjestan, čak na neko dulje vrijeme, za početak, na nekoliko godina. A poslije, tko zna. Nijedan scenario nije isključen. Uz dobre uvjete i upornost, u tako ekonomski i na ostale načine naprednoj zemlji, čovjek kroz par godina sebi može stvoriti sasvim ugodan i interesantan život.

Eto, rastajem se s najboljim prijateljem i jedina stvar koja me u cijeloj priči veseli je ta što mi se pruža prilika da moj detox bude dodatno zapečaćen odsustvom osobe koja me je na neki način vukla prema daljnjem drogiranju. Ne želim reći da je on kriv što se ja drogiram, ali ima i tu malo istine. Jer, u nekoliko navrata, kad bi se ja želio bar na neko vrijeme ostaviti dopa, Ron bi me nagovorio da se opet puknemo, i to samo zato jer je njemu bio bed samome se dopati. Isto vrijedi i za obrnutu situaciju. Nekad bi i ja njemu pokvario detox. To znači, bar što se tiče heroinskog problema, njegov odlazak je pozitivna stvar. I tek će se sad vidjeti tko je kome više smetao prilikom pokušaja apstiniranja. Ali to je sasvim nevažno. Najbitnije je da obojica uspijemo u detoxu, a i u životu uopće.

Naše posljednje druženje začinili smo jednom dobrom posljednjom večerom. Na meniju je, naravno, bio heroin. Uzeli smo gram popola i razbili se k'o što davno nismo. Očito da je dop bio iznimno dobar. Bilo smo kod njega u stanu. Njegovi su roditelji otišli u vikendicu tako da smo imali cijelu večer i noć na raspolaganju, da nam nitko ne smeta. Na miru smo pušili dop, bez prestanka, sve dok nismo sve poduvali. Gledali smo TV, razgovarali o budućem životu, ganjali zmaja, čak malo kljucali. Negdje pred zoru smo se pozdravili jer je on kretao rano ujutro, a i njegovi starci su bili na povratku iz vikendice pa ne bi bilo zgodno da me vide tako urokanog. Čvrst stisak ruke i prijateljski zagrljaj (uz moj savjet da se čuva opakog australskog sunca i morskih pasa) bili su jamstvo da ćemo i dalje ostati najbolji prijatelji i da ćemo biti u čestom kontaktu, u prvom redu dopisivati se preko E-mail-a. Hvala Bogu, tehnologija je omogućila da ni Australija više nije tako daleka. A i tko zna, možda i ja kroz neko vrijeme zapalim prema južnoj polutci. Nikad ne znaš. Prateći TV prijenose sa posljednje Olimpijade, Australija mi se jako svidjela. Možda se kroz koju godinu i ja okupam na plaži Bondy. Samo da me pritom koji morski pas ne gricne za nogu.

Ron je u tajnom pretincu svog kofera spremio još jedan putni gram dopa, a nabavio je tablu heptanona, bočicu Lumidola i određenu količinu sedativa. Vrijeme mu se isklizalo, a nije imao dovoljno volje da odradi detox dok je još ovdje (iako je već par mjeseci znao da je put siguran) tako da će njegov posljedni pogled na hrvatsko tlo biti sa uskim zjenicama. Plan mu je, kad stigne u obećanu zemlju, da taj gram podijeli na desetak pizeva i da svaki sljedeći bude manji od prethodnog. Na taj način će bar malo skinuti toleranciju koja je u nebeskim visinama, a nakon toga će isto napraviti sa dozama heptanona. Lumidoli i sedativi će mu biti neophodni za posljednju fazu, kad navali kriza. Ron se toplo nada da će uspjeti u detoxu i da će uspješno ubiti krizu sa tabletama. Ne bi bilo lijepo da se odmah po dolasku u Australiju raspadne k'o stara kanta i da ujak ili netko do njegovih shvati o čemu se radi. No kad prve krize prođu i kad se nakon par tjedana stvari uhodaju, svjestan je opasnosti da tijekom noćnih provoda u Sidneyu lako može nabasati na nekog dilera. Možda mu čak neki trgovac heroinom i sam priđe jer, ipak, Ron ne izgleda baš kao oličenje zdravog života. Oštro dilersko oko zasigurno će prepoznati pogodnog domaćina za svoje proizvode. Ako se to dogodi, Ron bi se opet mogao pokloniti caru među drogama, a još ako bude imao pristojnu plaću, onda je sve jasno. Zato, najbolje bi bilo da mu ono što nosi sa sobom budu i posljednji narko obroci ako ne zauvijek, onda barem za neko dugo vrijeme. Šansa da sa tom drogom bez problema pređe sve te granice i carinske kontrole vrlo je velika. Štoviše, uopće se ne bi trebao nepotrebno brinuti. Nema nekog razloga da ga na aerodromima provjeravaju više nego što je uobičajeno.

Nadam se da njegov put neće završiti prije no što je i počeo. U protivnom, to bi bio jasan znak da mu je Bog okrenuo leđa i da mu stvarno nije suđeno da se skine sa heroina, a ne želim ni misliti što bi bilo nakon što bi ga vratili natrag, u kazneni proces. Dobio bi par mjeseci robije, ili bar uvjetnu kaznu i obavezno liječenje od ovisnosti. Bio bi definitivno javno obilježen i osramoćen, a cijeli život mu ne bi više imao nikakve perspektive. Heroin i životarenje u vječnoj sjeni, u zoni sumraka, bili bi mu jedina perspektiva (ako se taj izraz uopće može spojiti sa pojmom droge). No, budući da ovo pišem dobrih desetak sati nakon njegova polijetanja znači da je zasad sve dobro prošlo. Još par tranzitnih prolazaka, stanovit broj sati u zraku i naći će se na kraju svijeta, ali na početku novog života. Moram priznati da mu malo zavidim. Volio bih da sam i ja dobio takvu priliku otići negdje daleko od ovog grada u kojem me sve podsjeća na heroin, gdje me sve vuče i gura k njemu. Ali ja svoje šanse moram tražiti upravo ovdje, u mojoj zoni sumraka, s nadom da će i meni jednom svanuti.

Max, Cro Cyber Junkie, 22.6.2003.



ARHIVA KOLUMNI:

OMNIBUS , kolumna no. 15, 15.6.2003.

NEDJELJA, PONEDJELJAK, kolumna no. 14, 8.6.2003.

KEEP IT REAL, kolumna no. 13, 1.6.2003.

THE SPACE BETWEEN, kolumna no. 12, 22.05.2003.

KLASIKA II (Kuća Duhova) , kolumna no. 11, 16.5.2003.

NEUGODAN SUSRET , kolumna no. 10, 1.5.2003.

IDEMO DALJE, kolumna no. 9, 22.4.2003.

NAPOKON DETOX, kolumna no. 8, 7.4.2003.

SVEGA POMALO, kolumna no. 7, 28.3.2003.

BOXING HEPTANONI, kolumna no. 6,16.3.2003.

PROPOVJED, kolumna no. 5, 9.3.2003.

PLJUNI I ZAPJEVAJ, kolumna no. 4, 1.3.2003.

REZIME, kolumna no. 3, 25.2.2003.

SUSRET PRVI, kolumna no. 2, 20.2.2003. (postavljeno isti dan oko 18.30)
KLASIKA, kolumna no. 1, 13.2.2003. (postavljeno 17.2.2003.)