DNEVNIK NARKOMANA

(DETOX ONLINE)

20. (dvo)tjedna kolumna by Max, Cro Cyber Junkie (1.8.2003.)

UVODNIK


SUPERNOVA PRIČA

Pakleno je vruće. Može li se preživjeti? Biometeorološka slika ne obećava, čak ni nama najotpornijima. Svi umiremo isplaženog lezika, tražimo dašak osvježavajućeg povjetarca. Njega nigdje, ni za lijek. No postoji lijek i za vrućinu. Kažu da heroin snižava tjelesnu temperaturu. I istina je. Sjećam se prošlog ljeta. Iako je bilo isto ovako prevrućih dana, ja nisam ništa od toga osjetio. A čak i da osjetiš, svejedno ti je jer heroin poništava svaku pomisao na negodovanje zbog vrućine ili pak hladnoće. Znojiš se k'o prase, ali nemaš beda. Češkaš se, kljucaš pomalo, pijuckaš neko osvježavajuće piće, život je lijep. Dop je stvarno lijek za sve bolesti ovog svijeta. Kad bi, nedaj Bože, obolio od neke smrtonosne bolesti, ne bi se skidao sa dopa, sve do posljednjeg daha. Bar da mi posljednji mjeseci budu podnošljivi i dostojni života kakvog sam živio dok je bilo zdravlja. Ali ne valja razmišljati o lošim stvarima. Samo sam htio naglasiti da dop nije najgora stvar na svijetu.

Kopao sam po starim bilježnicama koje sam punio crticama iz svog života, dok još nisu izmislili kompjutere. Šalim se. Nije to bilo tako davno kad mi je računalo bila totalna nepoznanica. Ali mlad i spreman na usvajanje novih znanja, brzo sam se brzo sprijateljio sa tipkovnicom. Sad mi pisanje rukom dođe kao neugodna nužda ako mi već neko računalo nije pri ruci. Čak bih volio da one birokratske potpise u poštama i bankama ne moram obavljati sa kemijskom olovkom. Cijeli se spetljam i potpis mi ne liči ninašta. Valjda će doći i doba kad ćemo svoj identitet dokazivati na neki elektronički način, skeniranjem otisaka ili zjenice oka. Tehnologija divljački juri prema naprijed tako da je čak i meni teško sve to pratiti. Nepojmljivo mi je da neki ljudi čak imaju problema sa upoznavanjem mogućnosti vlastitog mobitela, da recimo ne znaju napisati SMS poruku ili ne znaju vidjeti tko ih je zvao ako se ne stignu javiti dok mali mobitel uporno zvoni. Takvima je kompjuter dio znanstvene fantasike, boje ga se, zaziru od njega. I nisu to samo neki stariji ljudi koje je pregazilo vrijeme Ima tu i mlađih, koji imaju još godina i godina života pred sobom, a uporno izbjegavaju konačno naučiti koristiti se tehnologijom izmišljajući razne razloge ili opravdavajući se da ih to jednostavno ne zanima. Pa jebemu, nije to više u domeni zabave i izbora. To je realnost kojoj više ne možeš pobjeći. Uskoro će shvatiti da im nema života bez tih osnovnih znanja. Ili se nauči osnovama PC-a ili umri od gladi. Trećeg nema. Dobro, preseli se na pusti otok, lovi ribu, pij vodu iz obližnjeg izvora (ako ga na tom otoku uopće ima) i zaboravi na civilizaciju.

Ali da se ja vratim na moje davne bilješke pisane užasnim švrakopisom, što zbog nikad potpuno razvijene tehnike lijepog pisanja, što zbog grozničave brzine kojom bi prosipao misli na papir. Mislim da osim mene, nitko živ ne bi mogao razabrati što piše tamo. Kao da se radi o kombinaciji klinastog pisma, sanskrta i nekih čudnih simbola i znakova. A ima se tu za pročitati dosta ineresantnih i sočnih stvari. Tada još nisam bio na dopu, ali brijao sam po svim ostalim drogama, bjesomučno tulumario, seksa je bilo napretek, pogotovo onog nad kojim bi se svaki pošteni građanin triput prekrižio. U tim zapisima ima i depresije u enormnim količinama, problema svim mogućih vrsta, čak sam pisao i poeziju. Da se u tada ukazala prilika da pišem kolumnu mislim da bi polučio izuzetan uspjeh, ali bi me mnogi bili voljni razapeti na križ ili barem zavezati za stup srama na glavnom gradskom trgu. Ali najvjerojatnije da mi nitko ne bi ni želio objavljivati kolumne. U to vrijeme sam znao poprilično snebivati okolinu raznim ispadima, bilo ponašanjem ili izgledom. Oblačio sam neke lude kreacije, bojao kosu u neponovljive boje, čak se i šminkao, ludovao po gradu, oblokavao se pa radio nerede, tukao se, skrivio sam i par prometnih nesreća, vrijeđao policajce, skoro završio u zatvoru. Jadni roditelji. Sad mi ti dani izgledaju sasvim simpatično. Potpuno sam se smirio, kao da mi je netko okrenuo prekidač u glavi. Sve te ludosti sam zamijenio samo jednom super glupošću. I kad na kraju sve izvažem, opet ova priča sa heroinom nadjača i pritegne sve ono na drugoj strano vage, gledano na način da je sve to loše. I bez obzira koliko te prijašnje stvari bile negativne, za njih barem mogu reći da su imale života, bilo je gušta. Stvarno sam se iživio. A kad si na heroinu sam sebi si dovoljan i ne trebaju ti ni izlasci, ni društvo, ni žene, ni ludovanja, ni seks. Ostaje ti samo gola pustopoljina koju moraš ispuniti kratkim užicima dok ganjaš zmaja, u predasima između dvije krize. A to ne ide.

Povremeno gledam onaj show (ipak prejaka riječ za tu emisiju) na Nova TV u kojem traže nove pjevačke zvijezde. I što reći? Neću ulaziti u bit emisije već u ono što me strašno smeta, a to je ponašanje ona dva jarca u komisiji. Mislim na Miroslava Škoru i Đorđa Novkovića. Njihov način ophođenja sa onim više-manje ustrtarenim mladim ljudima koji su stegli muda i došli javno pokazati svoje pjevačke sposobnosti na granici je dobrog ukusa. Štoviše, prečesto prelaze prag kulturne komunikacije, pogotovo cijenjeni Miroslav Š. Iskreno, do sad sam mislio da je on jedan sasvim ugodan čovjek kojeg sam poistovjećivao s njegovim sasvim dobrim pjesmama (naravno, tko voli taj izričaj). A kad ono, ispostavilo se da je on jedno sarkastično biće sa vrlo malo takta. Nemam je ništa protiv sarkazma, dapače, i ja naginjem ruganju i volim dobro podjebavanje, ali kad si na televiziji onda moraš i malo paziti što govoriš i kome to govoriš. Da mene priupita jesam li možda bio u Vrapču, ja bi ga odmah poslao u kurac. Mogu ja biti sto puta lud, ali on to javno ne smije reći. Možda su njegove objekcije na prvu loptu zanimljive i smiješne, ali kad se malo zamisliš shvatiš da on konstantno vrijeđa ljude. A Novković zna biti toliko grub da u trenutku pokopa čak i ono malo talenta i volje koje nesretni pojedinac ima. I k tome, ekipa u montaži počesto izreže ljude koji stvarno znaju pjevati, ali iz tko zna kojih razloga nisu prošli u drugi krug. To znam iz pouzdanih izvora. Kriterij im je jako čudan. Obično od petnaestak ljudi koji prođu dalje, njih trinaest su OK, a ono dvoje su obično neki lokalni bolesnici i klauni koji nemaju veze sa pjevanjem, ali njihov osebujan nastup služi isključivo da se ova otužna nacija malo nasmije. Ma cijeli taj Story Super Nova Music Talents Show je jedna obična sprdačina. Isto kao i njihov prethodni projekt na kojem se zbio skandal sa Marinom Tironijem. Na kraju je ispalo da je dobri i pošteni Marin zapravo jedan običan narkoman i muljator. Dobro, možda ovo drugo i jest, ali izvući iz povijesti podatak da je pao sa nekoliko grama marice, to je već super nisko. Nećeš mi ti prijestupa. Trava ionako nije droga. Trava je trava, biljka. Kao salata. Marine, odjebi ti njih i njihove podvale. Sad samo ti fino vodi Upitnik, a siguran sam da prije emisije i potegneš koji dim u HRT-ovom zahodu. Zato i djeluješ tako cool i smireno, pače uspavano. Tvoje oči kao dvije netom odleđene sarme odaju istinskog uživatelja dobrog dima. Prav za prav, na natjecanju za voditelja Red Carpet-a pobijedila je trava, a ne Marin Tironi. On je bio samo medij kroz kojeg je progovarala sveta ganja. To smo mogli odmah primjetiti. Draga dječica i njihove mame bili su zaljubljeni u lik i djelo šaljivog Marina. Vjerojatno im je oduševljenje splasnulo nakon saznanja da se mladić igrao zabranjenim supstancama, a k tome i otvoreno priznao zlodjelo. Eto vam sad vašeg Tironija. On je običan narkoman koji je obmanjivao svu onu pačurliju koja je složno skandirala njegovo ime i smijala se njegovom šegačenju. A tko ne bi pod takvim pritiskom posegnuo za dopingom? Ja bi, da se moram prenemagati pred svom tom publikom cijelo vrijeme bio na horsu. I vjerojatno pobijedio. Konj Koji Ganja Zmaja je govorio. Howgh!

Max, Cro Cyber Junkie, 1.8.2003.



ARHIVA KOLUMNI:

X, kolumna no. 19, 25.7.2003.

NOVO DOBA, kolumna no. 18, 16.7.2003.

HIDDEN DRAGON, CROUCHING KING (Godine Zmaja), kolumna no. 17, 29.6.2003.

RONOV ODLAZAK, kolumna no. 16, 22.6.2003.

OMNIBUS , kolumna no. 15, 15.6.2003.

NEDJELJA, PONEDJELJAK, kolumna no. 14, 8.6.2003.

KEEP IT REAL, kolumna no. 13, 1.6.2003.

THE SPACE BETWEEN, kolumna no. 12, 22.05.2003.

KLASIKA II (Kuća Duhova) , kolumna no. 11, 16.5.2003.

NEUGODAN SUSRET , kolumna no. 10, 1.5.2003.

IDEMO DALJE, kolumna no. 9, 22.4.2003.

NAPOKON DETOX, kolumna no. 8, 7.4.2003.

SVEGA POMALO, kolumna no. 7, 28.3.2003.

BOXING HEPTANONI, kolumna no. 6,16.3.2003.

PROPOVJED, kolumna no. 5, 9.3.2003.

PLJUNI I ZAPJEVAJ, kolumna no. 4, 1.3.2003.

REZIME, kolumna no. 3, 25.2.2003.

SUSRET PRVI, kolumna no. 2, 20.2.2003. (postavljeno isti dan oko 18.30)
KLASIKA, kolumna no. 1, 13.2.2003. (postavljeno 17.2.2003.)