DNEVNIK NARKOMANA

(DETOX ONLINE)

19. (dvo)tjedna kolumna by Max, Cro Cyber Junkie (25.7.2003.)

UVODNIK

X

I dalje pomno pratim moju ljubljenu made in Mexico sapunicu "Cuando Seas Mia". Traje stvarno dugo, već mjesecima, a kraj se baš i ne nazire. Što se mene tiče, može trajati i godinama. Nisam propustio puno epizoda. Ali nisam puno ni izgubio jer se čovjek lako ušalta ako i ne pogleda pokoju epizodu. Sapunice su zapravo čista klasika, sve su na isti šablon. U centru zbivanja ljubavna je priča između nje i njega, priča koja je prepuna prepreka raznih vrsta, a oko glavne priče ima još nekoliko minornijih sudbina. I naravno, tu su glavni negativac i negativka koji čine sve moguće opačine ne bi li osujetili već navedene ljubavnike u njihovoj sreći. Poluloša gluma, bolno krupni kadrovi, kičasta i nedorađena scenografija, grubi prekid svake epizode kad je najnapetije. Glupo i predvidljivo, ali savršeno smišljeno za razvijanje ovisnosti. Osjećam se k'o prosječna odeblja domaćica koja tijekom epizode, sa kuhačom u ruci, na potezu od kuhinje do dnevnog boravka upija svaki dijalog, svaku otrovnu repliku ili patetičnu ljubavnu izjavu. Već sam naučio španjolski jezik do te mjere da ga razumijem i bez čitanja titlova, a mogao bih se, u nuždi, i sporazumjeti sa nekim konkvistadorom. Primjetio sam da u sapunicama uopće nema eksplicitnih scena vođenja ljubavi, čak ni poljupci nisu nešto vatreni. Sve nešto nevino. Nigdje klasičnog hollywoodskog baljenja ili surovog balkanskog karanja s nogu. A i uopće ne psuju. Jebeš ti takvu seriju. To je vjerojatno zato jer su sve te južnoameričke zemlje izrazito katoličke. Moj Bože, što sve ja neću primjetiti. A da ne spominjem glavnu glazbenu temu koju počesto pjevušim u pola glasa. Aktualna pjesma zove se "Entra En Mi Vida" i pjevaju je dva ne tako tipična latinosa. Obojica su plavušani, kao da su Česi, a ne Meksikanci. Jedan ima kosu, a drugi je nema.

U mom gradu, na lokalnoj radio postaji radi jedna tehničarka na koja je očito gadno navučena na sapunice. Naime, čim se pojavi neka nova serija, ona u roku od dva dana negdje pronađe (vjerojatno skine sa interneta) naslovnu pjesmu i u pravilu je pušta nekoliko minuta prije početka svake epizode. To se zove predanost. Tako, ako vam zatreba neka davno zaboravljena latino numera, slobodno mi se javite na mail pa ću vam ja pribaviti željeni pjesmuljak. Baš bi mi dobro sjelo da se s ljudima dopisujem o nekoj drugoj temi, osim narkomanije. Pa makar se radilo o tako banalnoj temi kao što su telenovele.

Heroin i priče o njemu su mi se popele na vrh glave. U obijesnom zapadnom svijetu već imamo dijagnosticirane mnoge blesave ovisnosti i ne sumnjam da postoji i ovisnost o gledanju sapunica. Možda u kultnoj klinici Betty Ford postoji odjel za ljude koji pate od te opake ovisnosti. I ja sam, pored navučenosti na heroin, upao u žrvanj telenovela. Kao da nije dosta ovo sa heroinom. Kako bi se stručno trebala zvati ovisnost o sapunicama? Telenovelizam možda? A na latinskom? To bi ipak bilo previše. A pacijent bi se mogao zvati sapunjar. Iliti na engleskom soapoperaman. Baš svašta. Eh da, zaboravio sam reći da sam ovisan i o cigaretama. Lijepo se meni to skupilo. Ali cigareta i sapunica se ne namjeravam ostaviti. Jer, što mi onda ostaje? Što će ti sloboda ako nemaš čast? Hm, ovo ne upada u kontekst. Pričam gluposti. Stvarno sam izgubio inspiraciju. Otpala je s mene k'o osušena krasta. Nečujno i neprImjetno. Da sam znao, vratio bi se po nju i pokupio je s poda. Možda bi je i pojeo, kao što to obično radimo sa osušenim krastama. Baš je gušt čupkati je sa razbijenog koljena i pomalo je grickati dok veselo hrska pod zubima. Jedeš je malo po malo, samo da što dulje traje. A kad je pojedeš čisto ti dođe da namjerno razbiješ drugo koljeno pa da opet nakon nekoliko dana imaš što grickati.

Sjetio sam se! Imam još jednu ovisnost. To je grizenje noktiju. U tome posebno uživam. Grizem ih otkad znam za sebe. I nikad nisam niti pokušao prestati iako znam koliko je to loša navika, pogotovo estetski gledano. Ružno je vidjeti izgrizene nokte, a još je ružnije gledati nekoga kako trpa prste u usta, manično čupa nokte i ono okolo njih, potpuno nesvjestan prizora koji pruža okolini. Koliko sam samo noktiju pojeo dok bi čekao da se diler udostoji uslužiti me. Ti dileri su takve fine guzice da to nije normalno. Uvijek ih moraš čekati, uvlačiti im se ne bi li i dalje bio u njihovoj milosti jer bi se u protivnom moglo dogoditi da ti ubuduće da manje dopa ili da ti ga nedaj Bože uopće ne želi prodati. Dileri su kao razmažene filmske dive. Naljute se na najmanju pizdariju, uvijek otežu oko dogovora, često te i zajebu pa se ne pojave na vrijeme ili se uopće ne pojave. Na telefon ih uvijek teško dobiti, a ako im se pojaviš na vratima onda ispadne teško sranje. Rijetki su bili ti koji su uredno radili posao, bez otezanja i problema. Oni uopće ne shvaćaju. Da nema ovisnika, ne bi bilo ni njih. Samo, u čemu je klica? Oni dobro znaju da ti njih trebaš puno više nego što oni trebaju tebe. Zato se i ponašaju tako nadmoćno. Dobro, priznajem da je dilanje jako rizični posao, da treba biti luđački oprezan, nikad nikome potpuno vjerovati i da kad-tad svi jednom padnu u ruke policiji. Ali ja nisam upoznao nitijednog donekle normalnog, odnosno korektnog dilera. Sve su to odreda neki divljaci ili bolesnici. Jedan dan su super prema tebi, drugi dan kao da te ne poznaju. Tako da nikad ne znaš što te čeka kad okreneš njihov broj. Ne znam kako bi se ja ponašao da sam diler, ali sigurno ne bi bio takav. Ali valjda moraš biti đubre jer ako si predobar netko će te vrlo brzo naguziti. Ili policija ili mušterije ili konkurencija. No ja i nisam materijal za dilera. Zato se i ne bavim tim poslom. I ne zaboravimo da su skoro svi dileri ujedno i teški ovisnici pa nakon tolikih godina na dopu teško je za očekivati da budu normalni. Skidam kapu onima koji dilaju a nisu ovisnici. Zakon je prema takvima posebno oštar jer ih smatra još većim zlom od onih koji dilaju da bi podmirili svoje potrebe, ali ja na to ne gledam na taj način. Jebiga, posao je posao i treba ga obavljati što bolje možeš. Zarada je najbitnija, a ako ne konzumiraš ono što prodaješ onda je i lova koju bereš neusporedivo veća. Ja bi prema takvima bio blaži jer je očito da su ti ljudi čvršći i karakterniji od običnih dilera-junkija. To što su oni tu isključivo radi zarade i što prodaju smrt, to je manje bitno. Zamisli samo, posjedovati tolike količine droge, a nikad posegnuti za njom. Svaka čast. Ja to ne bi mogao.

Uostalom, zapamtite svi vi koji se ne slažete sa mnom: Svatko je sam sebi kriv ako se navuče na dop ili ne neku drugu drogu. Najgadljiviji su mi oni roditelji koji za posrnuće svog djeteta optužuju dilere i društvo. Kao, nije dijete krivo, upao je u loše društvo, drugi su ga nagovorili, banda narkomanska. Upamtite, pojam "loše društvo" ne postoji. Nitko se ne druži s nekim tko mu se paše. Ta opravdanja su samo zatvaranje očiju pred istinom jer ne žele sebi i drugima priznati da određen dio odgovornosti nose upravo oni, roditelji. Najteže je priznati da možda njihov odgoj nije bio ispravan. Naravno, nisu samo roditelji krivi. Dapače, smatram da oni nose jako malo odgovornosti. To govorim prema svom slučaju. Ako netko ima dobre roditelje i dobar odgoj to sam onda ja. Puno je tu čimbenika, slijeda događaja i slučajnosti. Nitko ne može preuzeti cijelu krivnju, ali ponajviše je kriv sam narkoman. S njim sve počinje i završava. Dileri samo prodaju ono što tržište traži. Mene nitko nije natjerao da se počnem drogirati. Ali ja sam pošten do jaja pa evo i jednog argumenta protiv moje teze (dotični argument ću, naravno, odmah i pobiti). Da nema dilera onda ni narkomani ne bi imali gdje nabavljati drogu pa bi se prisilno skinuli. Je, istina je. Ali to je utopistička ideja. Droge će uvijek biti. Zakon tržišta je takav da se posao mora vrtjeti. Narkoman će pronaći drogu makar trebao ići na drugi kraj svijeta. Policiji uopće nije u interesu da potpuno iskorijeni drogu i kriminal uopće. Predočite si sliku savršenog svijeta u kojem nema kriminala. Onda nema potrebe ni za policijom. Zamislite svijet bez bolesti. Bi li nam onda bili potrebni liječnici? Što bi se dogodilo sa gorostasnim biznisom oko ljekova? Odgovor i sami znate. Ili, kad bi automobili i ostali strojevi odjednom počeli koristiti energiju iz sunca ili mora pa nafta više ne bi bila na cijeni? Sigurno bi došlo da ratova, a netko bi se domislio kako ostvariti koncesiju na sunce i oceane. Još ima X primjera i varijacija na tu temu. Ovo su karikirani argumenti, ali u biti to je tako. Svaka stvar na ovom svijetu ima razlog za i razlog protiv. Zato, zaboravite na iskorijenjivanje droge, barem u sljedećih stotinjak godina. A kad jednom možda i nestane heroina, kokaina i ostalih droga današnjice, znanost i medicina će se dosjetiti kako na novi način zavrtjeti mozak.

Potreba za umjetnom stimulacijom će uvijek postojati u ljudima. Te novokomponirane droge već postoje, ali nisu u tako širokoj upotrebi. A u budućnosti ćemo se drogirati električnim impulsima. Postojati će ilegalni kompjuterski programi, preko scart-a ćemo se priključiti na kompić i vozi Miško! Pa ti vidi. Možda je moje viđenje budućnosti droga premračno. Uvjerite me u suprotno, dajte mi neki dobar argument protiv. Ja sam (bio) dio narko populacije i ne mogu drukčije razmišljati ma koliko se trudio. Znam kakva je to pošast, znam koliko je droga jaka stvar i znam da od nje nema pravog bijega. Previše je stvari koje koče napredak. Nekad se i čini da idemo prema konačnom cilju ili barem nekom sretnijem rješenju, ali to je samo privid. Amplituda samo šeta od dolje prema gore i natrag. Zapravo se samo vrtimo u krug.

Max, Cro Cyber Junkie, 25.7.2003.



ARHIVA KOLUMNI:

NOVO DOBA, kolumna no. 18, 16.7.2003.

HIDDEN DRAGON, CROUCHING KING (Godine Zmaja), kolumna no. 17, 29.6.2003.

RONOV ODLAZAK, kolumna no. 16, 22.6.2003.

OMNIBUS , kolumna no. 15, 15.6.2003.

NEDJELJA, PONEDJELJAK, kolumna no. 14, 8.6.2003.

KEEP IT REAL, kolumna no. 13, 1.6.2003.

THE SPACE BETWEEN, kolumna no. 12, 22.05.2003.

KLASIKA II (Kuća Duhova) , kolumna no. 11, 16.5.2003.

NEUGODAN SUSRET , kolumna no. 10, 1.5.2003.

IDEMO DALJE, kolumna no. 9, 22.4.2003.

NAPOKON DETOX, kolumna no. 8, 7.4.2003.

SVEGA POMALO, kolumna no. 7, 28.3.2003.

BOXING HEPTANONI, kolumna no. 6,16.3.2003.

PROPOVJED, kolumna no. 5, 9.3.2003.

PLJUNI I ZAPJEVAJ, kolumna no. 4, 1.3.2003.

REZIME, kolumna no. 3, 25.2.2003.

SUSRET PRVI, kolumna no. 2, 20.2.2003. (postavljeno isti dan oko 18.30)
KLASIKA, kolumna no. 1, 13.2.2003. (postavljeno 17.2.2003.)