DNEVNIK NARKOMANA

(DETOX ONLINE)

36. tjedna kolumna by Max, Cro Cyber Junkie (7.12.2003.)

UVODNIK

SVEGA POMALO II


Blagdani su već otpočeli. Kakve li su to samo bjelosvjetske, svesvemirske šarene laže. Ali neka, drago mi je. I ja podliježem kolektivnom ludilu, predajem se u ruke onih koji su izmislili cijelu tu priču, a sve u svrhu pražnjenja naših i punjenja njihovih džepova. Ono, daju ti božićnicu i neki regres samo da bi ih kroz desetak dana dobili natrag. A lova se okrenula i porez je, poput umornog čeda, legao na državni jastuk. To je najobičnije globalno, doduše sasvim legalno, pranje novca. No, preskočimo na trenutak prosinac i nađimo se u siječnju. Tako tipično za mene, odmah jurcam u bedaru. Hajmo, zamnom!

Tiha Kiša, Od Očaja
Kad Nam Krene Nova Godina
Kružna Vožnja
Sivi Asfalt I Ja
Drugi Prvog, Subota
Umor Tijela
U Sobi Ležim
Zid Gledam, Pitam ga
Gdje Je Snaga, Gdje Je Volja?
Gdje Je Snaga?

Jeste li se prepoznali u ovoj pjesmi? Sigurno jeste. Ne želim vam kvariti ugođaj, ali ta nas pjesma sve čeka. I ma koliko imali pozitivan stav (za razliku od mene) nećete se moći othrvati napadu crnila kad krene taj gadni siječanj. Biti će crno kao što je i meni bilo kad me jednog ljeta, prije nekih 25 godina, poškropila bijesna sipa koju je moj rođak izvadio iz mora, a ona je bacila svoje masno crnilo direkt u moje znatiželjne oči. Bio sam uvjeren da ću istog časa umrijeti, ili barem oslijepiti. A umrla je samo bespomoćna sipa. Ustravljeno sam plakao dok mi je majka brisala umazanu facu. Možete zamisliti kako sam bio uplašen. I dandanas me uhvati zimica kad na tanjuru ugledam nekog muzgavca, bez obzira što ih volim jesti. Neke stvari uistinu ostave traga u našim životima.

Onaj gore ostavljeni trag poezije zapravo je izvadak iz jedne pjesme zasad široj javnosti nepoznatog umjetnika koji je moj sugrađanin, ali njegovo ime neću navesti jer bi me neki ljudi iz mog grada napokon mogli prepoznati, a to mi još uvijek nije cilj. Možda ste primjetili jednu nelogičnost u pjesmi, a ta je datum i dan povezan s njim. Naime, nisam želio kvariti poetiku pa sam za drugi prvog namjerno ostavio iz teksta izvornu subotu, umjesto petka koji ove godine pada na taj datum.

Idemo odmah dalje, na drugu temu. I opet, hajmo! Svi zamnom!
Kad je Jerry Seinfeld nudio svoju seriju televizijskoj kući producenti su ga pitali o čemu će se raditi u seriji. On im je odgovorio da će to biti serija o ljudima koji ne rade ništa. Gledati ćete ljude kako ne rade apsolutno ništa, barem ne ništa važno, reče im Jerry s onim, samo njegovim, zagonetno podrugljivim osjehom. Te rečenice sam se sjetio kad sam nekidan gledao naš domaći BigBrother, javljanje iz kuće Story Super Nova Music Talents. Nekoliko puta na dan gledamo onu dječurliju kako ništa ne rade. Većinom samo jedu i pričaju o ničemu. Ponekad im dođu gosti pa bude zanimljivije, ali općenito gledano, nema tu ničeg ineteresantnog. No, ni ja, a ni cjelokupni štovani puk ne može se odlijepiti od ekrana dok na njemu gledamo naše mlade pjevačke talente kako jedu ili besposleno sjede izvaljeni na kauču i svatko brlja neku svoju spiku. Čini mi se da se najzanimljivije stvari događaju upravo kad se kamere ugase. Uvjeren sam da je i svima njima pun kufer kamera i da jedva čekaju da se prokleti reflektor ugasi pa da mogu biti ono što jesu. A od svih njih, najviše se na mladom Kedži vidi kako je doslovce psihički rastrojen što mora biti u toj kućerini skupa sa ljudima koji su po nekoliko godina stariji od njega (a u njihovim godinama se svaki mjesec razlike doima kao stoljeće) pa nikako ne može pronaći svoje mjesto pod suncem. Jedino sunce koje ga grije je već navedeni reflektor. A ni ovi ostali se ne osjećaju baš kao doma.

Vjerujte, ne bi im se volio naći u koži. Pogotovo kad sam pročitao neke točke ugovora koji su morali potpisati. Jer, organizatorima se u prošlom projektu napušeni i do jaja opušteni Marin Tironi oteo sa lanca pa si sad ne smiju dopustiti pogrešku. No, zašto mi, obični mali ljudi uopće gledamo njih kako ništa ne rade? Zato jer smo konstantno u iščekivanju da će se nešto zanimljivo napokon dogoditi. E pa, dragi moj štovani puče, imam vijest za vas. Ništa se neće dogoditi! Sve je to samo obično, kako bi to Sex Pistols rekli, «flogging a dead horse», ili za one koji ne znaju engleski, šibanje mrtvog konja. I onda, kad Rafo ili netko drugi izvali neku donekle smiješnu rečenicu, mi se smijemo i uživamo u mrvicama koje su nam bacili. Sva sreća da najvjerojatnije ovaj site i moje kolumne ne prate (pred)pubertetlije koji su odavno zaraženi obožavanjem instant zvjezdica kojih se za koju godinu nećemo niti sjećati jer bi opalili po meni iz svih mogućih i nemogućih oružja. E ali ajde ti to njima reci. Nema rasprave. Rafo, Nera, Natalie, Tin, Ivana, Saša i Kedžo su zvijezde za vječnost. Moš si mislit. Možda će samo dvoje od njih uspjeti preživjeti i postati pjevači. Ali još dugo će se lupati po glavi jer su nesmotreno potpisali ugovor koji će im od svake njhove zarade lagano dizati jedan veeeliki postotak. Biti će tu i sudskih tužbi, vjerujte vi meni. No, zar su imali izbora? Potpiši ili se nećeš igrati s nama. A samo mogu zamisliti kakva uputstva dobijaju dok kamere spavaju. To se moglo i primjetiti u jednom od prvih uključenja, kad se Rafo previše raspojasao pa su ga ekspresno spustili na zemlju. A on se vidno osjetio uvrijeđen. Pa im ga je ubrzo opet, čak i nenamjerno, stjerao. I odmah je dobio telefonski poziv da umukne. Ma zajebi ti takav Reality Show. Kad na stranim TV kanalima pogledam ostale emisije tog tipa, shvatim da smo mi još u povojima.

A što mislite, tko će pobijediti? Ja mislim da će to biti Saša. On mi je i nadraži od svih tamo. Nera me nervira sa samom svojom pojavom. Natalie je simpa, ali fali joj ono nešto. Valjda nije dovoljno lijepa. A Rafo je posebna kategorija. Ako se budu u obzir uzimali samo glasovi nacije, onda bi on trebao pobijediti, ali sumnjam da su stvari tako jednostavne. Saša je najpodobniji, s njim se najviše posla može napraviti, najpodatniji je od svih kandidata. Tako i treba biti. Posao iznad svega.

Nisam gledao posljednji show iz Tvornice jer je puko odašiljač i na mom ekranu je padao snijeg. Nisu ga još popravili pa ni danas nisam mogao gledati reprizu. Vjerojatno je pokraj postrojenja, negdje u bespućima ličkih brda, proletjela neka ružna ptičurina i poremetila vrhunsku, ultra osjetljivu tehnologiju. Tako da sam čuo iz druge ruke što se dogodilo. Vjerojatno je identična ptičurina proletjela i pokraj HT-ove centrale zbogh čega je pao cijeli sustav i telefonsko glasovanje nije moglo biti u potpunosti realizirano. Vjerovati ili ne? Svejedno. Uopće nemam mišljenje o tome.

Ne mogu ne postaviti sljedeće pitanje. Što kažete na izbore? Kanader je definitvno pobijedio. Ali koliko će mjeseci preživjeti, još je jako rano za predviđati. No imam osjećaj da će Veliki Ivo, ako mu mogućnosti dopuste, biti bolji premijer od Malog Ivice. Otkad je stari Franc preminuo, napravio je puno dobrih poteza, očistio većinu korova u vlastitim redovima, profilirao se kao vođa koji jako dobro zna što hoće i zna što neće. I to su birači prepoznali. Već sam prije izbora rekao da je možda najbolje da na vlasti još jedan mandat ostane SDP s koalicijom jer malo tko može, čak i u puno boljestojećim državama, napraviti čudo u samo četiri godine. Ali što je tu je. Praktički nizakog nisam navijao jer se nije imalo za koga navijati. Na glasačkim listićima sam samo zaokružio manje zlo. Ali dosta o politici, toj prljavštini ljudskog roda, tom nužnom zlu. Nikad mi nije bilo jasno zašto se netko želi baviti politikom. Naravno, imaš i onu staru: «Ako se ti ne baviš politikom onda se ona bavi tobom». I to je istina. Zasad razmišljam na ovaj način, ali samo budala ne mijenja mišljenje pa tko zna, možda i mene pukne želja da se uvalim u neku političku stranku.

Imam svoja uvjerenja i nisam apolitičan, ali prekompleksan sam čak i samom sebi pa nema još stranke čiji bi mi program dobro legao. Po nekim pitanjima sam desno, po drugima lijevo, a po trećima sam u centru ili nisam nigdje. A sad stvarno prekidam s ovom temom. Na ovom site-u već imate frika koji secira političku situaciju i to radi jako dobro. Čudim se da ga već neki dnevni ili tjedni list nije zvao da bude njihov kolumnist.

Ovo pišem na samom rubu deadline-a pa ću ovako, na neki način protuprirodno završiti s kolumnom... m... m... m...

Max, Cro Cyber Junkie, 712.2003.


ARHIVA KOLUMNI:

AL ALLELE, kolumna no. 35, 00.00.2003.

SANJIVA DOLINA (ili: kako postati trol) kolumna no. 34, 14.11.2003.

HORROR MJESECA STUDENOG, kolumna no. 33, 8.11.2003.

UMJETNOST PSOVANJA, kolumna no. 32, 31.10.2003.

JUNKYARD DOG, kolumna no. 31, 24.10.2003.

PLACEBO PODPITANJA, kolumna no. 30, 16.10.2003.

TOUR DE FOLIJA (bello imposibile), kolumna no. 29, 6.10.2003.

NEKI NOVI FILM, kolumna no. 28, 3.10.2003

IPAK SE MOŽE, kolumna no. 27, 26.9.2003.

LIJEPA F., kolumna no. 26, 19.9.2003.

ŠMRKANJE TRAVE U VENE, kolumna no. 25., 12.9.2003.

ŠTO AKO...? (Razum, Osjećaji i Ćevapi), kolumna no. 24., 30.8.2003.

VRUĆINA , kolumna no. 23., 21.8.2003.

MALENA , kolumna no. 22., 14.8.2003.

VEZE I VEZICE, kolumna no. 21., 8.8.2003.

SUPERNOVA PRIČA, kolumna no. 20., 1.8.2003.

X, kolumna no. 19, 25.7.2003.

NOVO DOBA, kolumna no. 18, 16.7.2003.

HIDDEN DRAGON, CROUCHING KING (Godine Zmaja), kolumna no. 17, 29.6.2003.

RONOV ODLAZAK, kolumna no. 16, 22.6.2003.

OMNIBUS , kolumna no. 15, 15.6.2003.

NEDJELJA, PONEDJELJAK, kolumna no. 14, 8.6.2003.

KEEP IT REAL, kolumna no. 13, 1.6.2003.

THE SPACE BETWEEN, kolumna no. 12, 22.05.2003.

KLASIKA II (Kuća Duhova) , kolumna no. 11, 16.5.2003.

NEUGODAN SUSRET , kolumna no. 10, 1.5.2003.

IDEMO DALJE, kolumna no. 9, 22.4.2003.

NAPOKON DETOX, kolumna no. 8, 7.4.2003.

SVEGA POMALO, kolumna no. 7, 28.3.2003.

BOXING HEPTANONI, kolumna no. 6,16.3.2003.

PROPOVJED, kolumna no. 5, 9.3.2003.

PLJUNI I ZAPJEVAJ, kolumna no. 4, 1.3.2003.

REZIME, kolumna no. 3, 25.2.2003.

SUSRET PRVI, kolumna no. 2, 20.2.2003. (postavljeno isti dan oko 18.30)
KLASIKA, kolumna no. 1, 13.2.2003. (postavljeno 17.2.2003.)