DNEVNIK NARKOMANA

(DETOX ONLINE)

22. (dvo)tjedna kolumna by Max, Cro Cyber Junkie (14.8.2003.)

UVODNIK

MALENA

Na internetu, od samog početka pratim "ISPOVJESTI (bivše) OVISNICE" koji se nalazi na site-u www.narkomanija.org. Piše ga stanovita Malena koja živi negdje u bespućima Amerike. Inače je iz Bosne, ali je prije nekoliko godina odselila sa ovih problematičnih prostora. Imala je i pravo. Jednom sam joj prilikom poslao mail, ali nismo nastavili sa dopisivanjem. A imamo dosta toga zajedničkog. Skoro sve nam je zajedničko jer kad se družiš sa heroinom onda ti ne ostane puno od drugih stvari u životu. Ne mogu biti sasvim objektivan, ali ipak mi se čini da je ona u nešto težoj situaciji od mene, pogotovo ako gledamo na zadnjih mjesec, dva. Jasno vidim iz njenih velikih pauza od jedne do druge kolumne (a u početku je pisala i dva puta tjedno) da je u velikim problemima. Sasvim je shvaćam jer znam da kad je osoba u teškoj situaciji onda i nema volje za ničim, pa tako ni za pisanjem neke tamo junkie kolumne. Tada sam sebe pitaš pa šta mi je uopće trebalo da se uhvatim te obaveze? Sve ti se čini besmisleno i uzaludno. I onda ti je drago što se sve događa na majci svih mreža, gdje nitko ne zna tvoj pravi identitet, pa te baš boli ona stvar ako i odustaneš od pisanja. Nikome se ne moraš opravdavati.

I mene je par puta uhvatilo malodušje, htio sam odjebati cijelu tu priču i živjeti svoj jadni narkomanski život bez da ga dijelim sa ostatkom svijeta. Sad, ovo zvuči kao da sam je neki veliki frajer koji s visoka gleda na jadnu djevojku. Nisam ja još nigdje došao. I ja se svakodnevno borim sa svojim demonima, možda samo malo uspješnije nego ona. Jebena je to borba. Ona isto kao i ja, ganja zmaja. Pa naravno, zna cura šta je dobro. Interesantno, u nas taj način konzumiranja heroina nije toliko rasprostranjen. Ekipa se većinom bode ili šmrče. Mislim da je chasing the dragon najgospodskiji način uzimanja heroina. Pritom se osjećaš kao da te je neki stroj prebacio u 20-te godine prošlog stoljeća, dok je pušenje opijuma bilo jako popularno u brojnim opskurnim pušionicama Amerike, a Kinezi su držali monopol na prodaju tog užitka. Davno, davno bilo je. Mnogi se gradski junkiji jako iznenade kad im kažem na koji način konzumiram dop, a većina ih nije nikad ni probala ganjati zmaja. I meni je to bila velika nepoznanica sve do prije nekih osam mjeseci. No kad sam shvatio bit, ostao sam vjeran zmaju i otada sam možda samo dva ili tri puta šmrkao. I to samo zato jer nisam pri ruci imao foliju ili nisam imao potreban mir da natenane popušim svoje. Neka budala je čak ispalila da se pušenjem dopa ne možeš tako gadno navući. Kao da to nije ista stvar. Jedina pozitivna stvar je što ti piz može potrajati i cijeli dan. Ali na kraju je svima isto. Kriza je uvijek kriza.

Neki od mojih poznanika su prije par dana otišli u komunu, a neki su se već vratili. I baš mi jedan od ovih što su se vratili priča kako je jedva čekao da se ponovo unesreći jednim dobrim pizom dopa. Svih tih mjeseci samovoljnog zatočeništva sanjao je samo jednoj stvari. U komunu je išao samo zato da se malo očisti, da skine toleranciju koja je bila u nebeskim visinama i da mu se oporave izbodene žile diljem tijela. Prije komune mu je trebalo više od grama na dan, samo da bude normalan, ne da se odvali. A sad će se moći razvaliti i sa puno manje dopa. Opet će biti kao nekad. Opet će doživljavati čarobne flashove iz gušterske faze. Tako će mu biti barem neko vrijeme. Pa se čovjek zapita, gdje je tu smisao? Ako je cijeli smisao samo u tome da se nekoliko mjeseci čistiš da bi se opet (i to samo kratko vrijeme) mogao pucati sa manjim količinama horsa, onda zajebi ti taj smisao. Samo trošiš svoje vrijeme i vrijeme drugih ljudi. A da ne spominjem čupanje živaca i puste šokove koje priuštiš svom organizmu.

Malena je isto tako pokušala u par navrata očistiti se, bila je i na metadonu, ali uvijek je negdje među koferima držala malo sakrivenog dopa, za svaki slučaj. To tako ne ide, malena moja. A i nisi mogla napraviti goru stvar od miješanja matadona i heroina. No svatko ima svoj put, način i plan kako se skinuti. Moj način vjerojatno mnogima ne bi upalio, skidanje stepenicu po stepenicu. Ali ja sam donekle uspio. Moje sadašnje stanje neusporedivo je sa onim otprije nekoliko mjeseci iako i dalje povremeno smirujem demone u svojoj glavi. Da si jednostavno kažem da je zauvijek gotovo, to ne mogu. Lakše je ići dan po dan, tjedan po tjedan, polagano podizati broj dana bez heroina. I na kraju, vidiš da si nagurao nekih 30 dana bez da si se urokao i to saznanje ti da novu snagu. I guraš dalje. Više nema ni kriza, čak i ako se opet pukneš. Samo se sutradan osjećaš malo umoran i to je sve. Preksutra si opet zdrav. Ovo je kao neka reklama, upute kako se drogirati bez posljedica. Pa, ako vam je baš napeto, ako morate tu i tamo maknuti glavu sa teškom drogom, onda to činite kao što ja činim. Neka vam je sa srećom.

I dalje se viđam sa svoje dvije prijateljice Inge i Martinom iako ih rijetko spominjem u kolumnama. One isto kao i ja, povremeno briju po dopu. Kod njih je stanje još uvijek na razini zabave i ne vjerujem da su ikad iskusile pravu krizu. Ponekad ih upozorim da paze da previše ne zagaze u sranje, ali uzalud je sve. Ljudsko biće neće samo od sebe prestati dok je vrijeme, sve dok sam ne okusi krizu, ma koliko ga iskusniji prijatelji upozoravali. No to je i normalno, takva je naša priroda. Neka njih dvije, neka koračaju prema cold turkey-u. A znam da ni onda neće promijeniti film u glavi. Samo će iz jedne obične drame prijeći u triler, pa nakon toga u horor. Poznavajući ženski način drogiranja, to neće na dobro završiti. Kod njih problemi imaju jednu dodatnu dimeziju koja je nama dečkima nepoznata. Njihova nervoza u krizi često prelazi u histeriju i tada su spremne na neke stvari koje su muškarcima nezamislive. Ništa ne znaju podnijeti mirno. Uvijek nešto viču i divljaju. Nemaju nitimalo takta. Pogotovo kad su u krizi. Recimo, u krizi sam, osjećam se loše, čak i gore nego neka narkomanka, ali ja sam cool, nema nereda i gubljenja kontrole. Sve se može srediti, samo treba dobro promisliti i naći izlaz iz naizgled bezizlazne situacije. A ako i ne uspijem, neću umrijeti. Ali ne, kod njih to ne ide. Osobno sam se uvjerio u to, a te histerične simptome lako mogu isčitati i iz dnevnika Malene. Na primjer, u njenoj osmoj kolumni pod naslovom "Bad Day 1 & 2", kad su zbog policijske akcije ona i frendovi ostali bez dilera, Malena je doslovce izgubila razum umjesto da promisli i gleda na način da joj je možda Bog na jedan malo grub način dao priliku da se skine makar na neko vrijeme. Opća depresija, iako je naša Malena čak u to vrijeme bila pod djelovanjem dopa (šta bi tek bilo da nije?!), potrajala je sve dok nisu pronašli novu shemu. A onda, ludnica. Skakanje od sreće, vikanje na sav glas: "Našli smo novog dilera!". Šta se dereš!? Pa jebote, dođe ti da joj daš jednu pravu pljusku da se malo smiri. Takve osobe su opasne. Zašto, pitate se?

Jedan tip, stari gradski narkos mi je još davno dao jedan savjet. Rekao je samo da se klonim situacija koje uključuju žene i heroin u isto vrijeme. Imao sam jednu jako dobru prijateljicu, mogu reći najbolju, ali naše prijateljstvo uništeno je upravo njenim psihičkim zastranjivanjem. Ovdje ću je nazvati Ines iako joj to nije pravo ime, ali ako čita ove kolumne, lako će se prepoznati. Ines i mene vezivalo je puno više stvari od puke ovisnosti o heroinu, ali upravo je heroin kriv za tako grub i besmislen prekid naših odnosa. Priča je preduga i prekomplicirana da bi je ovdje prepričavao. Čak i meni samom neke stvari nisu sasvim jasne, pa sumnjam da bi vama bilo išta jasnije. A i želim što prije zaboraviti cijeli događaj. Natovarila mi je nekoliko nezgodnih problema, par nezgodnih ljudi koji su, zamisli samo, mene (?!) smatrali odgovornim za njeno drogiranje. Njene laži su bile toliko bezumne da prosto nisam mogao vjerovati da se meni to događa. A bili smo u tako harmoničnim odnosima. O Ines, Ines, ne daj se Ines. To se dogodilo prije više od godinu dana, ali i sad, kad razmišljam o tome ne mogu a da mi se ne digne tlak. I nakon pomnog rasčlanjivanja svih sitnica koje su obilježile našu svađu ne mogu shvatiti zbog čega je sve to završilo na tako gadljiv način. Jedino objašnjenje je u njenoj psihičkoj poremećenosti jer normalna osoba ne može napraviti i izreći takve stvari. Ovisnost o heroinu je sigurno kumovala njenoj labilnoj psihi. Ponekad noću, u krevetu, prisjećam se nemilog događaja i tada mogu komotno zaboraviti na miran san. Da budem iskren, ona uopće nije nikad bila zapravo navučena na dop, ni blizu nivou na kojem sam bio ja. Sve je to bila njena uobrazilja, da bude što sličnija Ronu i meni. Njeni ispadi simuliranja krize bili su užasni. Čovjek bi pomislio da je teška junkerica. Uopće ne sumnjam da joj je bilo stvarno loše, ali sve je to bilo samo u njenoj ludoj glavi, ne i u tijelu. I upravo u takvim trenucima ona je bila spremna na sve. Gadim se sam sebi kad se sjetim da sam je tada tolerirao, čak i vjerovao u njenu glumu. Mislim da mi je potez života to što sam napravio oštar rez i rekao joj da je više nikad ne želim vidjeti, a kamoli s njom razgovarati. Tko zna što bi mi se još dogodilo da sam i dalje ostao u kontaktu s tom histeričnom aždajom. Vjerojatno bi me uništila. Možda bi i završio u zatvoru zbog neke njene laži u koju bi uvjerila samu sebe, a onda i ostatak svijeta. Ona je mala manipulativna kurvica koja može plakati kad god to zaželi, po potrebi. Znate da je većina muškaraca slabo na ženske suze. Ja nisam. Zato sam i upoznao onaj dio njene ličnosti koji nastupa ako suze ne ispune svoju zadaću. Njene igrice sa drugim ljudima su me zabavljale i čak sam znao da te metode može jednog dana isprobati i na meni. Očito da nisam bio dovoljno oprezan. Bolje mi je niti ne razmišljati o njoj.

Zato uvijek sa dozom opreza gledam na narkomanke. Nikad ne možeš biti siguran kakvu će ti spačku složiti. Ako narkomani znaju dobro lagati i muljati onda su narkomanke prave majstorice u tome. Jebeno su opake. Ines je jedna od najgorih, dapače najgora koju sam upoznao. A da apsurd bude još veći, ona uopće nije junkerica. Ne bih želio da nakon ovoga pomislite da sam ženomrzac, prava muška šovinistička svinja. Ima i muških pripadnika narko-scene koji se ponašaju na navedeni način. Oni su još opasniji za ljude oko sebe. Takve zaobilazim u velikom luku. Njima je heroin pojeo pola mozga, toliko su zastranili da im je svejedno što će biti s njima, sve dok imaju dopa. Samo iz gole potrebe sam imao podosta susreta sa njima i svaki put sam jedva čekao da prisilno druženje završi.
Čujem da Ines ponekad pita za mene. Pitaj, samo pitaj draga moja. To je sve što možeš. Iako često kažem da je svako sranje svojevrsna škola života, meni uopće nije trebala njena škola. Jer, sve sam to znao otprije. Jedino nisam očekivao da ću se morati boriti protiv nje, njenih laži i manipulacija. Bilo je to kao u pravoj sapunici. E pa hvala lijepo. Sapunice volim, ali ne u svom dvorištu.

Max, Cro Cyber Junkie, 14.8.2003.


ARHIVA KOLUMNI:

VEZE I VEZICE, kolumna no. 21., 8.8.2003.

SUPERNOVA PRIČA, kolumna no. 20., 1.8.2003.

X, kolumna no. 19, 25.7.2003.

NOVO DOBA, kolumna no. 18, 16.7.2003.

HIDDEN DRAGON, CROUCHING KING (Godine Zmaja), kolumna no. 17, 29.6.2003.

RONOV ODLAZAK, kolumna no. 16, 22.6.2003.

OMNIBUS , kolumna no. 15, 15.6.2003.

NEDJELJA, PONEDJELJAK, kolumna no. 14, 8.6.2003.

KEEP IT REAL, kolumna no. 13, 1.6.2003.

THE SPACE BETWEEN, kolumna no. 12, 22.05.2003.

KLASIKA II (Kuća Duhova) , kolumna no. 11, 16.5.2003.

NEUGODAN SUSRET , kolumna no. 10, 1.5.2003.

IDEMO DALJE, kolumna no. 9, 22.4.2003.

NAPOKON DETOX, kolumna no. 8, 7.4.2003.

SVEGA POMALO, kolumna no. 7, 28.3.2003.

BOXING HEPTANONI, kolumna no. 6,16.3.2003.

PROPOVJED, kolumna no. 5, 9.3.2003.

PLJUNI I ZAPJEVAJ, kolumna no. 4, 1.3.2003.

REZIME, kolumna no. 3, 25.2.2003.

SUSRET PRVI, kolumna no. 2, 20.2.2003. (postavljeno isti dan oko 18.30)
KLASIKA, kolumna no. 1, 13.2.2003. (postavljeno 17.2.2003.)