DNEVNIK NARKOMANA

(DETOX ONLINE)

31. (dvo)tjedna kolumna by Max, Cro Cyber Junkie (24.10.2003.)

UVODNIK

JUNKYARD DOG

Volim ovaj prvi dio jeseni jer to znači da na TV-u počinje nova, jesenska programska shema. Dolaze nam nove, nikad viđene serije, ili nove epizode starih. Urednici se trude da nam daju što aktualnije filmove, pogotovo oni sa Nove TV. Program je, po novome, malo porazbacan pa ti treba koji tjedan da pohvataš konce i upamtiš u koji sat daju tvoje omiljene emisije. Nova programska shema me dovoljno čvrsto zaveže za moju fotelju ispred televizora tako da u večernjim satima ne mislim toliko na dop. Gledam jednu, pa drugu seriju, pa neki film, pa još koju sit-com glupariju i tako dođe vrijeme počinka. Još jedan dan je prošao, još jedan dan apstinencije. Bravo ja.

Kad smo kod Nove TV, moram prosvjedovati zbog sadistički dugih setova reklama. Pa to je užasno. Zna se desiti da reklame šibaju po deset minuta u komadu. I što je još gore, većina tih reklama su glupe, iritirajuće, rijetko kad smiješne. No ovo posljednje ipak nije zasluga matične TV kuće. Jasno mi je da marketing hrani te komercijalne privatne televizije i da nema reklama ne bi bilo ničega, ali ipak je naporno sve to gledati. I uvijek, nakon svake reklame misliš: "ovo je zadnja", a ono još jedna, pa još jedna, pa još jedna. Pa gdje je kraj?! I onda, kad već polulud okreneš na neki drugi program, tada počne film ili serija pa propustiš nešto bitno i napeto. Vrhunac bezobrazluka se događa pri kraju filma, kad još samo treba odgledati tako očekivano finale, kad će se razotkriti tko je ubojica ili hoće li glavni lik završiti kako očekujemo i kako priželjkujemo, onda ovi opale jedno 15 minuta promidženog programa. Jebote! Doslovce možeš otići baciti smeće, popiti kavicu tu u kvartu, po povratku skoknuti do vječno gladne kurca susjede i "dodati joj ga", a kad se vratiš da još uvijek šibaju reklame. I nakon toga, kad werbung završi i mi odahnemo, još moramo pogledati što nas očekuje na programu ovijeh dana. Ma boli me kita šta će biti u utorak u 21:35h! I tek onda možeš pogledati zadnjih 15 sekundi filma. Baš sam ljut!

Moja ljubljena "Cuando Seas Mia" još uvijek piči. Mada moram biti iskren i reći da su je oni tamo odozdo, meksički scenaristi, stvarno zasrali. Zar nije moglo jednostavnije i kraće? Ali još uvijek je pratim. Doduše, sa puno manje žara, ali i dalje sam vjeran mojoj Palomi Suarez, alias Eleni Olivares iako je već odavno dala onome bizonu Diegu Sanchez Seranu.
Fali mi "Dva metra pod zemljom". To je bila jebeno dobra serija. Baš po mom ukusu. Crnjak u najboljem, sunčanom kalifornijskom izdanju. Nadam se da ćemo opet gledati obitelj…kako se ono zvaše? Ne mogu se sjetiti….možda Fisher?

Čitavši knjigu Drage Plečka "Droga, bič novog doba" u kojoj je između ostalog naveo i neke primjere poznatih osoba iz svjetskog showbizza koje su umrle od dopa ili preživjele blagovanje s carem od droga, nisam mogao a da se ne sjetim domaćih primjera. Ali u startu sam zakinut činjenicom da se nitko od njih (osim Gorana Bare) nije deklarirao kao bivši ili pak sadašnji ovisnik o heroinu (iako se nitko pametan neće otkriti dok još uvijek brije po dopu). Bilo bi krajnje neprikladno, da ne kažem opasno, s ovog mjesta razotkrivati tko se igra(o) šibicama, jer bi me netko mogao tužiti iako pišem pod pseudonimom. Zapravo, tužba bi bila uperena prema webmasteru. A i ne bi bio veliki problem policiji da otkrije tko se zapravo krije iza imena Max CroCyber Junkie. Čak mi nešto govori da oni već i znaju tko sam. Ovo sad zvuči kao teorija zavjere, ali ne bi se začudio da određeni ljudi koji se bave narko problematikom, a dio su državnog aparata (bilo da su policija ili neka tajna služba) kopaju po internetu tražeći naznake protuzakonitog djelovanja, pa makar bile one u samo pisanom obliku. To je ujedno i dio njihova posla. Jer, gdje ćete najlakše pronaći pedofila (osim u dječjem parku) nego na pedofilskim web stranicama i dječjim chat room-ovima? Ista metoda se može primijeniti i na narkomane samo što ipak nije ista stvar uhvatiti pedofila ili nekog narkića, možda čak i manjeg dilera. A i sumnjam da neki veliki diler surfa po narko stranicama ili pak čita moju kolumnu.

Što se tiče ovih naših javnih osoba, prikrivenih narkomana, njih čovjek poput mene lako uoči, čak i preko ekrana. Kad si junkyard dog, bez problema možeš nanjušiti drugog psa. Ali, da ne bi pravio probleme gospodinu Ciglenečkom, svoje ću mišljenje tko je u ovoj državi celebrity junkie zadržati za sebe. U nas je ta tema još uvijek škakljiva. Kad neka faca i kaže da je bivši narkoman, kad prizna da se izvukao iz pakla droge, to mu nimalo ne ide u prilog ma koliko njegove riječi bile istinite (iako ja uvijek sumnjam, ali to je neka druga, puno duža priča).

Uzmite samo primjer već navedenog Gorana Bare. Svi mu se kao nešto dive jer je uspio u skidanju, ali sumnjam da bi ga ijedna majka htjela za zeta, da već nije oženjen. Zato i shvaćam one koji drže jezik za zubima. Ima jedan jaki, vrlo jaki i ultrapoznati tip, meni osobno izuzetno drag kao umjetnik koji je bio na heroinu i izvukao se, a nikad nije u javnosti govorio o tome i to je malo poznata činjenica o njemu. Ja mu definitivno potpuno vjerujem da se zauvijek izvukao. Uvjeren sam da nije bilo heroina, odnosno njegove borbe protiv ovisnosti, da nikad ne bi bio ovo što je sad. Skidam kapu i poklanjam mu se.

Mirisi i zvuci koji podsjećaju na krizu. To su jebene stvari. S obzirom na širinu teme, mogao bih joj posvetiti i nekoliko kolumni. No samo ću preko par primjera dočarati čitateljstvu o čemu se radi.

Sva sreća da je moja majka napokon promijenila vrstu osvježivača za WC jer me aroma onog starog dovodila do ludila. Podsjećao me je na proteklu zimu i proljeće dok sam se borio sa svakodnevnim krizama presjecanim kratkim heroinskim predasima. Kad bi osjetio taj miris, odmah bi se sjetio krize. Čak i kad sam se relativno skinuo, svaki dan bi osjetio taj prokleti miris koji bi u mom mozgu budio neugodne molekule sjećanja na cold turkey, stvarao bljutavu knedlu u grlu, bez obzira što sam se zapravo osjećao OK. Ostali ukućani uopće nisu osjećali prisustvo mrskog mi osvježivača, ali mene je dovodio do ludila jer sam ga mogao nanjušiti u bilo kojem dijelu stana, čak i kad su vrata WC-a bila čvrsto zatvorena. I tako, otkad je promijenjena marka osvježivača, nema više neugodnih sjećanja i feelinga, čak kad bi kriza možda i trebala malo ošinuti bičem.

Zvukovi, bolje rečeno određene pjesme, to je posebna priča. Imam svoju crnu listu. Neke od tih pjesama su:
T.A.T.U - All the things she said
Sugababes - Stronger
Matchbox 20 - Disease
Don Henley - Boys of summer
Kad god ih čujem, sjetim se dopaških bedova. Odmah vidim Rona i sebe u mom trulom autu kako se jadni, znojni i nervozni vozimo po polupustom gradu, u isčekivanju da nas diler napokon nazove. Posljednja je informacija bila da će novu robu imati oko 22h. Hladno je i vlažno u starom Renaultu 4, stakla se magle, pušimo cigaretu za cigaretom (čak smo se počeli gušiti od količine dima), vani je noć, crna zima. Spuštam staklo, a kroz prozor, ko iz američkog šahta, suklja duhanski dim. Odmah podižem staklo jer je vani stravično hladno. Skuckali smo svaki po 50kn... kao da će nam to pomoći. Ali mora se izbiti ta vječna ledenica iz kostiju, pod svaku cijenu. Stajemo negdje blizu autobusnog kolodvora jer smo i sa benzinom kratki pa nema smisla da trošimo više no što je potrebno. U autu potiho svira glazba, na radiju vrte prezrene pjesme. Nervozno pričamo ne bi li prikratili vrijeme. Vjetar zavija oko auta. Već je 22:15h. Ron od pustog nestrpljenja okreće dilerov broj, ali ovaj se ne javlja. Nakon trećeg pokušaja ipak se javio, ali grubo i glasno, da sam čak i ja čuo, otkantao Rona rečenicom: "Šta me zoveš kad sam ja tebi rekao da ću te zvati kad bude robe!". U meni je odmah nešto puklo, ko mokra daska. Opet jebeno čekanje. Pa to je za popizditi! Čekamo unedogled, spremni smo čekati do zore. Grčimo se, rastežemo mišiće, zijevamo uprazno, smijemo se od muke. Nakon nekih 45 minuta koju su nama bili kao 45 sati, diler se ipak oglasio. Ubrzo smo se našli s njim, uzeli ono malo sramote od dopa i odvezli se na neko skrovito mjesto gdje ćemo ga na miru iskonzumirati. Imamo nekoliko pozicija izvan grada gdje postoji intima potrebita za drogiranje. Ali ipak, dok Ron puši svoj dio dopa, ja šetkam vani i stražarim, osluškujem da ne bi naletio neki nepozvani gost. Tako i Ron pazi dok ja spašavam dušu boreći se sa obijesnim zmajem. Kad smo to učinili, pali se auto, pali se i kazić. Glazba odmah bolje zvuči. Više nam nije hladno. Veselije pričamo, ali osjeća se ona vječna gorčina u riječima. Da smo imali bar četiri puta toliko novaca, možda bi i gorčina nestala pod snažnim naletom heroina. Drugi put, drugi put, možda. Već sutra nam slijedi nova potraga, nove muke po dopu. Ti dani su iza nas, ali još uvijek mi ih miris ili pjesma ekspresno vrate u sjećanje koje ponekad zna biti toliko snažno da i fizički osjetim te proklete dane.

Sjećate se kad sam rekao da ne želim mailove koji nit smrde nit mirišu, kad sam poželio da me netko ispljuca. E pa nekidan sam to i dobio. I priznajem, nije mi se svidjelo. Ponajviše zbog toga jer me ta osoba izvrijeđala i što je najgore, rekla da nemam pojma šta je to dop i da koga ja to zajebavam. Jedino me to zaboljelo. Da bar nemam pojma, pa nikom ništa. I bar da je ta osoba obrazložila zašto tako misli, a ono niti to. I što reći takvoj osobi? Vjerojatno se radi o nekome tko ima nekih velikih osobnih problema ili baš upravo on nema pojma šta je to heroin. Ili mu je upitna inteligencija kad ne može provariti način na koji pišem. I čudi me da se tek sad javio. Dosad je već trebao shvatiti da ja ne pišem na način da je svijet crno-bijel. I valjda je odavno svima jasno da Max nije običan, klasični primjerak narko populacije. Jer da jesam, nikad mi ne bi palo na pamet da išta pišem, a niti bi imao dovoljno mozga za takav pothvat. Zapravo, nije da se ja ljutim ili da sam uvrijeđen, samo sam zatečen činjenicom da se takva osoba uopće zna koristiti kompjuterom i internetom. No, iz njegovog maila se jasno može vidjeti da ni on ne zna šta je točno htio reći osim što me je htio popljuvati. A objasniti to zasigurno ne zna. Kao živina. Ima nagone i osjećaje, ali ih ne zna sebi ni drugima objasniti. Ajde gukni, objasni, pa možda i poslušam savjet i promijenim nešto u svom izričaju. Ali nema toga kod njh. Znate ono kad vam netko kaže da ste kreten, a kad ga pitate što ga je nagnalo da tako misli, on ne zna reći i samo, ko pokvarena ploča ponovi još jednom: "Ti si kreten". Tko to može znati šta se po glavi vrzma očito ogorčenim pojedincima? I kako da ja onda reagiram na to? Jedino ovako, da i ja uzvratim hračak zeleni, ali s objašnjenjem. I kume, budi sretan što ti nisam adresu i ime naveo jer, ipak sam ja u malo boljoj poziciji, imam prednost domaćeg terena, između ostalog. Zato lijepo, nemoj me čitati ako ti se ne sviđa ili ako mi ne vjeruješ. Es Ej Ti. U "prijevodu", Simply As That.

Max, Cro Cyber Junkie, 24.10.2003.

ARHIVA KOLUMNI:

PLACEBO PODPITANJA, kolumna no. 30, 16.10.2003.

TOUR DE FOLIJA (bello imposibile), kolumna no. 29, 6.10.2003.

NEKI NOVI FILM, kolumna no. 28, 3.10.2003

IPAK SE MOŽE, kolumna no. 27, 26.9.2003.

LIJEPA F., kolumna no. 26, 19.9.2003.

ŠMRKANJE TRAVE U VENE, kolumna no. 25., 12.9.2003.

ŠTO AKO...? (Razum, Osjećaji i Ćevapi), kolumna no. 24., 30.8.2003.

VRUĆINA , kolumna no. 23., 21.8.2003.

MALENA , kolumna no. 22., 14.8.2003.

VEZE I VEZICE, kolumna no. 21., 8.8.2003.

SUPERNOVA PRIČA, kolumna no. 20., 1.8.2003.

X, kolumna no. 19, 25.7.2003.

NOVO DOBA, kolumna no. 18, 16.7.2003.

HIDDEN DRAGON, CROUCHING KING (Godine Zmaja), kolumna no. 17, 29.6.2003.

RONOV ODLAZAK, kolumna no. 16, 22.6.2003.

OMNIBUS , kolumna no. 15, 15.6.2003.

NEDJELJA, PONEDJELJAK, kolumna no. 14, 8.6.2003.

KEEP IT REAL, kolumna no. 13, 1.6.2003.

THE SPACE BETWEEN, kolumna no. 12, 22.05.2003.

KLASIKA II (Kuća Duhova) , kolumna no. 11, 16.5.2003.

NEUGODAN SUSRET , kolumna no. 10, 1.5.2003.

IDEMO DALJE, kolumna no. 9, 22.4.2003.

NAPOKON DETOX, kolumna no. 8, 7.4.2003.

SVEGA POMALO, kolumna no. 7, 28.3.2003.

BOXING HEPTANONI, kolumna no. 6,16.3.2003.

PROPOVJED, kolumna no. 5, 9.3.2003.

PLJUNI I ZAPJEVAJ, kolumna no. 4, 1.3.2003.

REZIME, kolumna no. 3, 25.2.2003.

SUSRET PRVI, kolumna no. 2, 20.2.2003. (postavljeno isti dan oko 18.30)
KLASIKA, kolumna no. 1, 13.2.2003. (postavljeno 17.2.2003.)