DNEVNIK NARKOMANA

(DETOX ONLINE)

23. (dvo)tjedna kolumna by Max, Cro Cyber Junkie (21.8.2003.)

UVODNIK

VRUĆINA

Ma pitam se ima li kraja ovim vrućinama? Već su nam u par navrata obećali popuštanje sparine, ali svaki put su se predviđanja izjalovila. Kako se nositi sa ovim paklom? Nema lijeka, nema. Znojit ćete se u svakom slučaju. I kakvo god osvježenje konzumirali, ma o kakvom se prabakinom receptu radilo, okusiti ćete znoj lica svog. Ja ništa ne radim, a opet se znojim. Kako je tek onima koji rade? Njima bar vrijeme brže prolazi. Pijem hladnu vodurinu kao pravi šećeraš prvoborac. Ni ona ne pomaže. Ponekad podgrijem malog zmaja da se probudi i uzdigne sa vrele folije pa pravac u moja pluća. Neka loša roba. Prljava. Uzeo sam il grande foliju, samo da bi imao dovoljno velik poligon da se zmajček slobodno kreće po čistom puteljku. Jer ako naiđe na komadić neravnine ili crnila, onda je gotovo. Sirotan će zapeti u vlastitu mrežu i ispariti u roku keks. Zasad me ide. Pažljivo ga vozam, upaljač držim sa strane, ne izravno ispod kaplje. Prokleti upaljač je nepouzdan, nikad ne znaš kakav će plamen baciti. Još uvijek traje moja vječna borba sa upaljačima, od samog početka. Mislim da je prva rečenica moje prve kolumne upravo bila posvećena njima, upaljačima. Jebote, spalio sam si palac!

Sve je danas protiv mene. I ovaj dop, neki čudan dop. Okus odaje da je ljuto zamiksan, zaklan, kako bi mi to rekli. Obično ako je jako prljav onda prvo ispari svo smeće i ostane nešto čistiji heroin. Ovaj put prvo isparava heroin, a onda sve ostalo, sve ono što se ne bi trebalo pušiti. Šećer, strihnin, glukoza, strugotina sa zida, mišomor. Sve te lijepe stvari koje veliki, a i oni manji dileri miješaju sa heroinom. Jer, bolje da se narkići truju i ostanu živi nego da riknu od nešto čistijeg heroina. Uostalom, koliko vrijedi mrtav narkoman? To je samo gubitak vjerne mušterije i dijela prihoda. Nije naše zdravlje ono što je njima bitno. Zarada je na prvom mjestu. Zmaj je uzavrio. To je loš znak. Znači neće još dugo. Ako je roba kvalitetna onda kaplja mirno klizi, kao bombon, sve dok potpuno ne ispari. A ne kao ovo danas. Ali ne možeš uvijek biti sretan. Pogotovo ako kupuješ zabranjene stvari. Uzmi ili ostavi. Danas je lošije, drugi put će biti bolje. I tako se tješiš.

Mada, mogu reći da sam u posljednje vrijeme imao sreće. Naletio sam na jednog dobrog dilera, bolje rečeno normalnog čovjeka s kojim možeš otvoreno pričati, tražiti eventualne ustupke (da ti recimo da malo veći piz ili ako nisi pri novcima da ti da dopa na kratkoročni dug), možeš ga zvati u bilo koje doba bez straha da će te odjebati. Uvijek jasno kaže ako trenutno nema robe i uputi te kad da zoveš opet. A čak ako on nema dopa, nađe ti nekog tko ima i donese ti neki piz (bez zakidanja) samo da ti skine krizu. To meni baš i nije potrebno, ali znam preko drugih osoba da ti čovjek može pomoći ako si u nevolji. Naša suradnja zasad glatko klizi.

Već sam prije napisao kako su dileri teške osobe. Ovaj nije. Ali to mu nije previše pozitivna odlika jer u narko okruženju nije dobro biti dobar. Netko će te ili samo iskoristiti ili dobro zajebati. A da ne spominjem faktor policije koja jedva čeka da naleti na kakvog naivca. Ti su im najdraži. Prvo ga neko vrijeme budno prate, skuže njegov modus operandi, a onda ga uhvate, i to u pravilu kad se najmanje nada. To se ovom mom već jednom dogodilo. Valjda se opametio tijekom služenja zatvorske kazne. Kažem "opametio" i pri tom ne mislim da se prestao baviti dilanjem već mislim na njegov način rada koji se morao bitno promijeniti ako ne želi opet završiti u bajboku. Mada, ne čini mi se tako. Poznajem ga otprije i izgleda mi, onako laički gledano, da je još neoprezniji nego prije zatvora. Ali teško je biti pametan ako nemaš dobro zaleđe. Obično oni sa zaleđem nikad ni ne budu predmetom istrage jer tko zna dokle i do koga bi se došlo kad bi ptičica propjevala. Tako daleko ni policija ne želi ići jer se krug počesto vraća in da house, dakle među plave momke. Zajebi ti onda takvu istragu.

Dani mi prolaze istom brzinom kao i kad sam bio opako navučen. Ta informacija ne znači ama baš ništa. Pažljivo i sporo pušikam ovaj zadnji komad dopa, samo da što duže ostane živ. Jebiga, kad sam slab s novcima. A i da nisam, svejedno bi to bilo obično bacanje novaca u vjetar jer je roba očajna. Čini mi se da me ni gram ovog smeća ne bi pukao. Iskreno žalim one ljude koji su kupili današnju prašinu s nadom da će se propisno odvaliti. Ako mene nije puklo, kako će tek njih? No nećemo krivnju svaljivati na našeg poštenog dilera. I on je, jadan, debelo navučen pa sigurno sebi i onome od koga je kupio ovo govno jebe milu majku i misli se kako da se izvuče iz nevolje. Naime, ovakav fijasko ga može koštati posla jer će morati davati malo veće pizeve i samim tim manje zaraditi. A ako nema nešto para sa strane, za sljedeću turu neće moći uzeti onoliko dopa koliko inače uzima. I tu se pojavljuje neizbježni minus u financijama. No preživjet će. Osim ako se opet ne ponovi ista situacija. Onda je već u sranju. Onda će morati davati sramotno male pizeve, do bola razvući tih nekoliko grama koje treba prodilati, a samim tim usporiti igru. Sad vjerojatno on i njegove vjerne mušterije mole Boga da sljedeća tura bude kvalitetnija. A na to je teško utjecati. Pogotovo ako si mali diler, najčešće posljednja karika u lancu sreće. Jer, tko se može obogatiti ako te njegove sramotne pizeve još više zakida? Ali uvijek ima i takvih očajnika. Nažalost, i od takvih sam svojedobno kupovao heroin. Koji sam tek ja tada očajnik bio. Jao, jao. Sva sreća da su ti dani daleko iza mene.

Obično kad legnem u krevet, u periodu dok sam još budan ali blizu sna, postajem jako lucidan i otkrivaju mi se neke misli i ideje koje mi se u budnom stanju nikad ne bi ukazale. I tako, sinoć oko 2h, shvatio sam jednu stvar koju sam i prije znao, ali je nikad nisam definirao u jednoj rečenici. Ja sam ovisan o bilo čemu što pomiče granice svijesti i normalnog stanja i nikad se neću potpuno i zauvijek skinuti. Pri tom ne mislim isključivo na heroin. Kad promislim i pogledam unatrag desetak godina onda se jasno vidi da sam uvijek uživao i nekoj vrsti opijata, bilo da je riječ o drogama ili alkoholu, ljekovima, pa čak i ljepilu. Nikad nisam imao praznog hoda. Sve su to bile faze, a kad sam naišao na heroin shvatio sam on zadovoljava sve moje potrebe za opijanjem. Godinama sam eksperimentirao, mijenjao filmove u glavi i kad sam otkrio heroin, ostao sam mu vjeran. Da recimo opet promijenim vrstu opijata ne vjerujem da bih bio išta sretniji. Da probam nešto benignije? Alkohol, trava, ponekad otići na party i razbiti glavu extasy-jem, čvaknuti trip pa halucinirati i ludovati? Zašto ne? Sve to igra. No, heroin je ultimativni opijat i ništa mu nije ravno. To već znaju i mala djeca. Zato je i cijena koju plaćamo tako velika. Što je užitak veći to je i nedostatak tog užitka bolniji. Pa ti biraj, kume. Ja se još i dobro nosim sa cijenom, i to ne onom novčanom.

Prije nije bilo tako lako. Bojao sam se krize ko samog vraga i činio sve da je izbjegnem. Ali otkad sam promijenio način razmišljanja više ni krizu ne doživljavam kao nešto užasno. To je samo obično čišćenje organizma, fizička i mentalna katarza nakon koje se htio ne htio moraš osjećati bolje. Samo treba vremena i strpljenja. Ima puno gorih stvari u životu. I kad krizu prestaneš gledati kao neprijatelja onda i ona tebe počne gledati nešto nježnijim pogledom. Sad sigurno moja brojna braća i sestre po dopu misle: "E dragi Max, lako je sad biti pametan i mudrovati kad je većina sranja iza tebe, a još je vjerojatnije da upravo dok ovo pišeš, u predasima potegneš koji dim sa folije".

Nije vam loša ta teorija. Nikad ne znate što ja zapravo radim u svom životu. Možda sam cijelo ovo vrijeme puknut ko životinja, možda vas mjesecima zamajavam i lažem kako sam se skinuo. Istina. Ne možete to znati, ali nadam se da je vaše povjerenje, nakon pola godine koliko se bavim kolumnom, na visokom nivou. Ili, ako mi ne vjerujete, bar se ufurajte u štivo, pročitajte koju pametnu misao (uh kako sam narcisoidan), pronađite nešto za sebe, nešto što vam može pomoći. A ako se i ne slažete samnom, nema veze, samo čitajte, zabavite se. Ili jednostavno, nemojte čitati. Na kraju krajeva, sve je u životu više-manje igra, zabava, obmana, glupost, bezumlje.

Max, Cro Cyber Junkie, 21.8.2003.


ARHIVA KOLUMNI:

MALENA , kolumna no. 21., 14.8.2003.

VEZE I VEZICE, kolumna no. 21., 8.8.2003.

SUPERNOVA PRIČA, kolumna no. 20., 1.8.2003.

X, kolumna no. 19, 25.7.2003.

NOVO DOBA, kolumna no. 18, 16.7.2003.

HIDDEN DRAGON, CROUCHING KING (Godine Zmaja), kolumna no. 17, 29.6.2003.

RONOV ODLAZAK, kolumna no. 16, 22.6.2003.

OMNIBUS , kolumna no. 15, 15.6.2003.

NEDJELJA, PONEDJELJAK, kolumna no. 14, 8.6.2003.

KEEP IT REAL, kolumna no. 13, 1.6.2003.

THE SPACE BETWEEN, kolumna no. 12, 22.05.2003.

KLASIKA II (Kuća Duhova) , kolumna no. 11, 16.5.2003.

NEUGODAN SUSRET , kolumna no. 10, 1.5.2003.

IDEMO DALJE, kolumna no. 9, 22.4.2003.

NAPOKON DETOX, kolumna no. 8, 7.4.2003.

SVEGA POMALO, kolumna no. 7, 28.3.2003.

BOXING HEPTANONI, kolumna no. 6,16.3.2003.

PROPOVJED, kolumna no. 5, 9.3.2003.

PLJUNI I ZAPJEVAJ, kolumna no. 4, 1.3.2003.

REZIME, kolumna no. 3, 25.2.2003.

SUSRET PRVI, kolumna no. 2, 20.2.2003. (postavljeno isti dan oko 18.30)
KLASIKA, kolumna no. 1, 13.2.2003. (postavljeno 17.2.2003.)