by: Sandra (07.01.2006, kolumna no. 6)

Moja mala odiseja u svemiru 6

Svi nekako u ovo doba donose važne odluke, daju obećanja, zbrajaju i oduzimaju... a ja , ja uživam u idili svoje obiteljske kuće bar na par dana. Mama me jutros došla privesti u stan da bar par dana provedem sa njom i tatom.
Kad sam sretna i kad mi je život ispunjen teško nalazim inspiraciju za pisati. Ima toliko toga i onda se izgubim u gomili pozitivnih stvari koje me okružuju... kad malo bolje razmislim nikad u životu nisam voljela zapisivati lijepe trenutke, nemam pojma zašto, ali valjda je to nešto što sam htjela da živi samo u mojim mislima i sjećanju... Čudna sam ja biljka, zapišem sve loše a ono dobro ne želim podijeliti s nikim, sebičnjak tada valjda progovori iz mene i sreću ne želi dijeliti s nikim da je ne izgubi.

Ok, budem malo pisala o svemu pa će valjda na kraju nešto ispasti iz mene... recimo da će to biti mali rezime zadnjih par mjeseci.. ili možda neće vidjet ćemo... Sve sam ispite riješila već u 9. mjesecu tako da mi je faks čista relaksacija, ove godine imamo samo 4 teorijska predmeta tako da smo po cijele dane slobodni... no dosta o faksu.
Sada već 3 mjeseca živim sama (s cimericama) i mogu reći da sam se navikla živjeti odvojeno od staraca. Fale mi, ali valjda je još onaj feeling za slobodom toliko jak da ne stignem tugovati ... ma kakva tuga kad se super zabavljam.

Ja ne bi bila ja da ne spomenem najvažniju stvar na svijetu - ljubav (ili možda ne )... pa eto sretno sam zaljubljena, i strah me o tome previše pričati da se ne bi urekla, super je, super je... super je. Nakon dugo vremena on je prvi dečko za kojeg sam pomislila da bi moglo uspjeti. Da je to možda onaj the one, ali pokušavam ne prenagliti u svemu i puštam vrijeme da napravi svoje... Ljudi moji - napokon mogu zaspati u naručju onoga do kojeg mi je stalo i znati da sam bar u tom trenutku najsretnija žena na svijetu, jer tko zna što mi može donijeti sutra. Volim ga i dok ovo pišem ne mogu ni sama vjerovati da je to istina, ne mogu mu to reći, bojim se, to sam do sada rekla jednoj osobi i izgubila je... Nikako ne želim da mi se to ponovo desi, želim da ovo bude nešto posebno... nešto samo moje, nešto samo naše, nešto zbog čega se vrijedi potruditi. Izgubila sam se sama u svojim mislima i počela lutati u oblacima, priznajem zaljubljena sam i to jako, suzdržavam se da ne vrištim na sav glas da ga volim, znam da... ma vraga znam ja trenutno više ništa ne znam... samo da se ovaj put zaista isplati potruditi...
voli vas vaša S.

Odiseja u mom malom svemiru 5. (20.11.2005, kolumna no. 5)

Odiseja u mom malom svemiru 4. (3.5.2005, kolumna no. 4)

Odiseja u mom malom svemiru 3, (16.2.2005, kolumna no.3)

Odiseja u mom malom svemiru 2, (17.10.2004, kolumna no. 2)

Odiseje u mom malom svemiru 1, (30.9.2004, kolumna no. 1)