kolumna by: Sandra (16.2.2005, kolumna no. 3)

Odiseja u mom malom svemiru 3

Htjela bi napisati pjesmu ljubavnu,
Voljela bi napisati pjesmu ljubavnu o meni i o njemu...
Nakon mjeseci izbivanja evo me opet, da li ste sretni ili ne nije uopće važno, ali ako ste već počeli čitati ovaj tekst nastavite možda vam se svidi. Kako da na ovako malom prostoru skratim dva mjeseca lude zabave i provoda. Netko bi mogao pomisliti da ja samo tulumarim u životu i da nemam problema osim ljubavnih. E pa krenimo sa pričom pa ćemo do kraja možda zajedno doći do zaključka. Sve je počelo na moj 21. rođendan. Slavili smo kod mene u kući i sve je počelo vrlo mlitavo tog jutra, jer sam saznala da dečko koji mi se sviđa nije onakav kakvog sam ga zamišljala. Kada su se ljudi okupili primijetila sam da me stalno promatra i pošto mi je bio rođendan očekivalo se da budem super raspoložena, ali meni je više bio bed razgovarati s njim i moglo bi se reći da sam ga cijelu noć izbjegavala. On je to primijetio i gnjavio me dobar dio večeri da mu odam šta mi je ali ja sam mudro šutila. Da stvar ne bi bila jednostavna, morala sam je ja ali i situacija malo zakomplicirati. Tamo je bio i njegov najbolji frend koji se cijelu večer ponašao prema meni nekako neuobičajeno. Sjedili smo tako ja i taj drugi frend u kuhinji i počeli smo razgovarati. Dobrih dva sata razgovor je tekao bez zastajkivanja, stalno smo jedan drugome upadali u riječ i bilo nam je super. Stvarno smo imali o čemu pričati a i našli smo se na isto valnoj duljini. Tako je razgovor došao i na to tko nam se sviđa i ja sam mu rekla. Nisam više mogla šutiti, objasnio mi je neke stvari o njemu (onom prvom) i rekao da ako želim imam jednu želju koju će mi ispuniti ali stvar je u tome da će to biti samo za jednu večer. Ja sam razmišljala po principu bolje ikad nego nikad, i tako je sve krenulo. Otišla sam samo do WC, a kad sam se vratila dečko koji mi se sviđao počeo se ponašati nekako drugačije. Došao je do mene i rekao kao nešto u stilu šta mi radi moja cura, i kao onako usput ajmo se mi malo ljubiti, povukao me na stranu i to je bilo to. Nisam baš bila oduševljena kao što sam mislila da ću biti, jer još mi je kroz glavu prolazio razgovor sa ovim drugim. Sada kada razmišljam o tome nije mi jasno zašto sam napravila takvu glupost, ali poslije j..... (ne doslovno) nema kajanja. Nakon određenog vremena vratili smo se u kuhinju i razdvojili se. Ja sam se opet zapričala sa frendom za kojeg nisam ni bila svjesna da mi se sviđa sve dok nije počelo. Ta kemija između nas bila je nevjerojatna. Kad god bi bilo moguće privukao bi me k sebi i kao iz sprdancije počeo ljubiti po vratu, a ja sam bila ludaaaaa. Nisam znala gdje sam. Tako smo se mi sprdali a onaj koji mi se na početku sviđao ništa nije kužio. Ne znam kako smo završili na kauču, ja sam njega (drugog) škakljala po ruci a on meni kao da mu to ne radi, a ja njemu da to baš volim, a on meni kao grom iz vedra neba, pa volim i ja tebe ljubiti pa to ne radim. Nakon toga do mog je mozga napokon došla prava istina, sviđao mi se ovaj drugi i tu nije bilo spasa. Nakon toga me pitao da li sad možda želim zamijeniti želju s početka priče, a ja još onako zablesavljena kažem mu da ne. Ne mogu vam ni opisati kako danas žalim zbog te svoje odluke. S njim mi je bilo predivno i ne bi to mijenjala za ništa. Na kraju priče zaspala sam u njegovu naručju dok je onaj prvi spavao na fotelji pokraj nas. Znam da će mnogi pomisliti koja The bitch ali ja stvarno nisam mogla kontrolirati svoje osjećaje. Sada kad gledam na to ne mogu a da me ne zaboli negdje u srcu, jer tada sam možda izgubila ono nešto pravo..

Shvatih sada da sam u sve tri svoje kolumne pričala o svojem ljubavnom životu, te se nadam da sada slobodno mogu zaključiti da je ljubav valjda jedna od bitnijih stvari u mom životu. Međutim budimo realni, kome nije, svi mi živimo i nadamo se da ćemo naći onog ili onu neku. Jer kakav bi to svijet bio bez ljubavi. Iako sada nismo zajedno i ne znam da li ćemo ikada biti pamtim tu večer kao jedno veliko iskustvo koje mi je donijelo trenutak neizmjerne sreće koju mi nitko ne može oduzeti. Gledajući optimistično na cijelu budućnost biti će ljudi moji još puno kolumnica o mom ljubavnom životu, a ja se nadam da će u cijeloj priči on biti taj o kojem ću vam pisati.

Ne mogu a da vam ne ispričam to da je u Rijeki nakon 20 godina došao Balašević. Karte smo kupili mjesec dana prije da ne bi bilo iznenađenja. Kada sam ušla u dvoranu ostala sam u šoku, nikad do sad je nisam vidjela tako ispunjenu, bilo je oko 5,6 tisuća ljudi. Frend me uhvatio za ruku i počeli smo se provlačiti kroz gomilu oduševljenih ljudi ne bi li bili što bliže toj živućoj legendi čije su pjesme obilježile moj život, na njima se sve baziralo... Evo i sada dok ovo pišem u pozadini mi svira .. Prva je ljubav došla tiho, nezvana sama, za sva vremena skrila se tu negdje u nama, .... Bilo je stvarno ludo i ne mogu vam opisati osjećaj koji je bio biti među tom gomilom i slušati kako svi uglas pjevaju svaku pjesmu i znaju je od riječi do riječi. Ah ekstaza, definitivno neopisiv osjećaj koji svakako treba ponoviti. U stvarnost nas je vratio "Odlazi cirkus" koji je već tradicionalna stvar nakon koje se više ne vraća na bis. Bila sam neizmjerno tužna što je sve završilo ali taj osjećaj koji nas je svih nekako ispunio bio je predivan. Onako malo zbuki dok smo još izlazili nisam ni sama bila svjesna što se dogodilo. Toliko pozitivnih emocija dugi nisam osjetila na jednom mjestu i u tako velikom intenzitetu. Mogu vam samo preporučiti da odete na njegov koncert jer to je nešto nevjerojatno.

Odiseja u mom malom svemiru 2, (17.10.2004, kolumna no. 2)

Odiseje u mom malom svemiru 1, (30.9.2004, kolumna no. 1)