Odiseja u svemiru
 

kolumna by: Sandra (17.10.2004, kolumna no. 2)

Odiseja u mom malom svemiru 2

U prvoj sam vas kolumni opteretila svojim ljubavnim životom ili bolje rečeno prošlošću svog ljubavnog života. Šta bi vam još rekla, a da je jednako zanimljivo i dinamično? Ovako pisat ću bez imalo cenzure i pokušat ću biti iskrena, ali i diskretna, ne bi mi bilo drago da se netko ovdje prepozna jer mi to nije namjera, ali se odmah ispričavam svakoj osobi koja ovdje bude spomenuta u nekom kontekstu koji joj se ne sviđa. Mislim da nije potrebno ovdje iznositi moju životnu biografiju, ali svakako ću pokušati pisati o svojim razmišljanjima, onome što mi se događa i svemu što bi vama moglo biti korisno i na kraju zanimljivo.

Završilo je ljeto koje baš i nije ispunilo moja očekivanja, ne što se provoda tiče nego mislim prvenstveno na vrijeme. Mislim da nije bilo dovoljno toplo, dovoljno sunčano, pa u krajnjem slučaju ni pretjerano zanimljivo. Sada kada je počeo faks izgubila se monotonija i život je ponovno dobio smisao. Nemojte iz ovoga zaključiti da sam neki faks-freak koji jedva čeka da počne učenje i ispiti, ali ekipa je stvarno zakon. Evo na kraju prvog radnog tjedna, već smo imali i tulum koji je označio početak naše nove godine. Ljudi su još puni optimizma. Nadam se da taj duh - mislim prvenstveno na zabavu neće tako brzo splasnuti. Ekipa me oduševila. Mi smo likovnjaci pa smo valjda po prirodi otkačeniji od drugih pa smo ranije i počeli sa feštama. Ovdje u mojem gradu jesen, a mogli bismo reći i zima brzo su potjerali posljednje ljetne dane, tako da smo već svi u zimskim kaputima i tumaramo ulicama ne bi li pronašli neki super kafić u kojen ćemo provesti slobodnih dva, tri, a ponekad i četiri sata. Studenski život mi baš odgovara, kako kaže moj frend: "Jedino mi je bolje vrijeme bilo ono u vrtiću". Nadam se da ću i u šestom mjesecu biti puna optimizma kao sad, a to ćete vi uostalom bolje moći procijeniti.

Da vas više ne gnjavim sa svojim studenskim zgodama i nezgodama malo ću se pozabaviti nekim drugim stvarima. Znate tko mi na ovim stranicama jako fali, to je Max, nije mi jasno što se zbiva s njim i nadam se samo da je u redu. Ovdje neću pisati o svojim razmišljanjima o njegovom recimo to tako odvikavanju od droge jer bi se netko mogao naći prozvan i povrijeđen. Sve u svemu ovim putem ga pozdravljam i nadam se da se ne javlja zato jer je negdje na odvikavanju i nema kompjuter tamo gdje je. Drži se Max!

Malo sam razmišljala kako će mi proći ova godina i da li ću na kraju imati nekoga tko će mi biti drag. Mogu vam reći da već imam par osoba na faksu koje će se nadam se opravdati prvi dojam koji je jeko pozitivan.

Ovako već je prošlo puno vremena od mog zadnjeg ljubavnog brodoloma, ali ja sam još uvijek optimist. Mislim da je problem u tome što sam se nakon nekolicine njih zasitila muškog roda na neko vrijeme. Ne kažem da nisu bili dobri ali mislim da sam možda pretjerala u količini. Nemojte misliti da ste sada naišli na blago koje će vam davati perverzne ideje i preporuke kako u mjesec dana biti da petoricom. Odmah možete potražiti neki drugi tekst.

Sve je tog ljeta počelo putovanjem u Prag, u kojem sam upoznala dečka za kojeg još i dan danas tvrdim da je moja polovica na ovome svijetu, ali da to jednostavno nije bilo vrijeme za nas. Naime on je iz Njemačke i takva veza bila je gotovo pa nemoguća, kako financijski tako i fizički. Sve u svemu ostali smo u dobrim odnosima i jednom možda u budućnosti kad budemo bogatiji, stariji i pametniji ostvarimo svoje snove i nadanja. Po povratku u Hrvatsku, namjerno vam ne govorim grad iz kojeg sam jer bi to bilo malo nezgodno za ljude koje ću ovdje spomenuti, počelo je najbolje ljeto, ustvari godina u mojem životu. Kada je počela škola počela sam raditi u najpoznatijem i najpopularnijem klubu u gradu i stvarno sam bila zadovoljna. Nisam imala veliku plaću ali sam imala besplatan upad i cugu pa je to bio dovoljan razlog da radim. Upoznala sam mnogo ljudi, a sa nekoliko sam ih ostvarila i prisniji kontakt. Recimo da sam se tada prvi put u životu osjećala kao da mogu imati bilo kojeg dečka kojeg poželim. I imala sam! Nemojte me krivo shvatiti nisam spavala sa svakim koji je naišao, ali bilo je par sretnika koji su osjetili toplinu moje...! Sočne detalje ću prepustiti vašoj mašti, pa tko voli nek' izvoli. Dečki za kojim sam uvijek patila kad bi izašla sada su plazili pod mojim nogama i pokušavali zadobiti moju pozornost. Vrijeme sam provodila sa svojim najboljim prijateljem, koji mi je bio dobra obrana od neželjenih manijaka, a bilo je i takvih. Na pult bi se znale nasaditi pijane budale i daviti me satima, sva sreća da je u blizini uvijek bio voditelj kluba visok i prilično popunjen koji me samo pogledom rješavao bijednika. Kako sam stalno bila sa frendom dečki, a tu mislim na one koji bi mene mogli zanimati, mislili su da sam zauzeta tako da je prošlo neko vrijeme dok nisu skužili da smo samo frendovi. Sada kad objektivno mogu sagledati tu situaciju mogu samo zaključiti da smo i izgledali kao cura i dečko, ali uostalom to ni nije tako važno. Sve u svemu upoznala sam u to vrijeme dečka koji se i danas mota po mojim mislima i oduzima mi dragocjeno vrijeme. Ovako upoznali smo se preko mog frenda, ustvari poznanika. Odmah me zainteresirao, ali pošto je bio mlađi od mene nisam ništa poduzimala. I tu počinje cijela priča, on je konstantno bio tamo negdje u mojem vidokrugu, stalno sam ga primjećivala ali sve je bilo tako nevino i tajnovito. Prvi put smo malo dulje pričali prije zatvaranja kluba kada je ostao s nam da nam pomogne zbrajati glasove za top ljestvicu. Nakon toga su naši nepredviđeni susreti postajali sve češći i sve zanimljiviji. Jednom smo kao slučajno ostali zadnji i onako kao da je to sasvim uobičajeno sjeli zajedno u auto s još jednim dečkom i otišli na noćno-jutarnji burek. Nakon dosadnog predavanja o tome kako je burek štetan i mastan uspjeli smo se na dosta očit i okrutan način riješiti priljepka koji nije odustajao. Sjeli smo u auto i uputili se u nepoznato. Cijelu smo noć proveli zajedno, pričali o svemu i svačemu, kada je svanulo potražili smo dućan ne bi li zapalili prvu jutarnju cigaretu zajedno. Nakon toga sjedili smo u parku pokraj njegove kuće i u onim malim kućicama gdje se djeca igraju i izmjenjivali nježnosti. Zahladilo je pa smo se preselili u njegov dnevni boravak i tamo proveli još par nesanih sati. Sve je bilo tako lijepo, nježno i uzbudljivo. Nakon te predivne noći nisam znala šta da mislim, nisam znala da ću se zaljubiti u dečka koji je mlađi od mene i da ću u tome uživati cijelom dušom i tijelom. Izašli smo još dva puta zajedno i svaki put je bilo uzbudljivo i napeto kao da nam je to prvi susret, svaki put sam uživala kao nikad do tad. Toliko sam bila oprezna da ga ne bi povrijedila, da ne bi rekla nešto krivo i izgubila ga. Nismo čak ni vodili ljubav, valjda mi je sve to bilo previše, ne znam zašto samo sam prekinula kontakt i nismo se više čuli.

Ok vratimo se sada u sadašnjost i razlogu zbog kojeg sam vam sve ovo ispričala. Prije nekoliko mjeseci slučajno sam nabasala na jednog njegovog frenda i poveli smo razgovor o njemu, a ja sam se opet sjetila svega. Počela sam razmišljati o njemu sve češće, sve intenzivnije. Jedan dan taj mi je njegov prijatelj rekao da ga je vidio u tom klubu gdje sam prije radila, kao usput mu je spomenuo mene i ovaj je bio iznenađen i rekao mu je da mu je drago da ga se još uvijek sjećam. Mislit ćete da sam luda, ali ja sam od tada luda za njim. Nisam ga vidjela i možda ga ne želim vidjeti radi toga da ne saznam da je nastavio svoj život bez mene i da je u njegovom životu sada netko poseban, valjda mi je lakše živjeti u iluziji da ću jednom sve ono što sam tada propustila opet imati s njim.

Odiseje u mom malom svemiru 1, by: Sandra (30.9.2004, kolumna no. 1)