Odiseja u svemiru
 

kolumna by: Sandra (30.9.2004, kolumna no. 1)

Odiseje u mom malom svemiru

Evo sjedim za kompjuterom i razmišljam kako započeti ovu kolumnu koja bi vas trebala prikovati za stolac i ponukati vas da se sljedeći put vratite na ovu stranicu u nadi da ćete tamo pročitati novi nastavak moje "Odiseje u svemiru". Mogu vam reći da mi nije ni malo lako jer mi na pamet ne padaju sočne teme s kojim bi vam pomutila razum. Nezahvalno je pisti o sebi kad sve stvari malo dublje promotriš. Netko se u tvojim redovima može prepoznati, a onda si gotov. Ok, riskirajući svoju dobru reputaciju prenijet ću vam neke od najuzbudljivijih momenata moje razuzdane mladosti, koju malo tko u potpunosti zna.

Nisam bila tipično dijete, ni tipičan teenager, uostalom ništa u mojem životu nije bilo tipično. Kao vrlo mala otkrila sam kakve sve prljave tajne skrivaju razna vrata, stanovi i tuđi životi. Bila sam iskorištavana i prevarena od ljudi kojima sam najviše vjerovala i koji su me trebali štititi od tih prljavih stvari koje se maloj djeci ne bi smjele dešavati ali nažalost, ni moji me roditelji nisu mogli zaštititi od pandža osobe koja je u moj život unijela kaos. Trebalo mi je dugo vremena da shvatim kako za te stvari koje su mi se desile nisam ja kriva, trebalo je puno vremena da nakon što su to doznali mama i tata nastavim normalno živjeti. Neću vam pričati što mi se desilo ali vjerojatno ste već zaključili o čemu se radi. Moj prvi dečko nije znao ništa o tome i mislim da nikad neće znati, ali nisam mu nikada mogla reći to jer sam mislila da bi se mogao ljutiti na mene što se to desilo, ali tada sam još razmišljala na krivi način. Bila je to tipična mladenačka ljubav u kojoj je bilo slomljenih srca, prevarenih, ostavljenih i na kraju zabranjenih ljubavi. Da, roditelji su zabranili da se viđamo, a naši su se svjetovi srušili. On je prekinuo školovanje i utonuo u pakao droge, a ja sam se uspjela sabrati, završiti srednju, upisati fakultet i čekati da vidim kako će mi se život dalje odvijati. Mogu reći da ga se i dan danas sjetim i da ga još volim, ali valjda nam ta prva ljubav ostaje u sjećanju najduže i ostavlja neizbrisiv trag.

Nakon tog prvog ljubavnog brodoloma došli su na red mnogi, ali ni jedan me nije potresao kao taj prvi. Valjda sam očeličila s vremenom i svaki daljnji dečko za mene je predstavljao izazov. Nikad više nisam imala ozbiljnu vezu, bar ne tako dugu, ali bilo ih je.

Doznat ćete detalje iz mog života koje nisam podjelila sa nikim, a prvenstveno sa sobom.

Pa da počnem, jedan od onih kojeg pokušavam zaboraviti je sada valjda sretno oženjen.

Sve je teklo kao po planu. Kao i svake subote spremale smo se za večernji izlazak. Kada su došle sve cure ''tulum'' je mogao početi. Besprijekorne i sretne zbog uspjele transformacije krenule smo prema prvom odredištu koje nam je tu večer bio u planu. Ulazeći u bar znale smo da su svi pogledi uprti u nas. Nitko nam nije bio ravan. Polako ali sigurno doplesale smo do šanka na kojem su se dečki prepirali tko će nam platiti cugu. No mi nismo bile jedne od onih koje jedva čekaju da nam neki pijani klipan plati cugu, a onda očekuje nešto zauzvrat. Njihale smo se uz poznatu muziku kad mi se pogled zaustavio na drugom kraju prostorije. Nikad ga još tamo nisam vidjela, bio mi je poznat sa nekih fešta ali osim toga nisam znala ništa o njemu. Nije prošlo dugo i uspjele smo se probiti do njega i njegovih frendova, kao slučajno započeli smo razgovor. Dok su njegovi frendovi bili zaokupljeni zavođenjem mojih frendica on mi je bez ijedne suvišne riječi oteo srce. Bila sam na sedmom nebu, nije mi bilo pomoći. Bio je predivan ili sam ga samo je tako vidjela. Toliko sam bila zbunjena da sam počela kopati po mobitelu samo da bi izbjegla razgovor s njim, ali to je bilo neizbježno. Uzeo mi je mobitel i zapisao svoj broj, a potom to isto tražio od mene. Moje frendice drmnule su me iz maštanja i rekle mi da su se s dečkima dogovorile da zajedno idemo u daljnji obilazak. Nije mi baš bilo drago što ćemo sjesti s njima u auto ali morala sam riskirati. Došli smo u najpopularniji birc u gradu i popeli se na terasu. Počelo je ponovo očijukanje, a ostali kao da nisu bili svjesni da smo nas dvoje u sasvim drugom svijetu. Sve je bilo super dok mi njegov frend nije kao usput rekao da on ima curu. Kao da me netko stavio pod hladni tuš. Sva moja maštanja o njemu i meni rasplinula su se u tom djeliću sekunde. Napokon sam se uključila u društvo, a oni su već bili poprilično opijeni koktelima koje su dečki velikodušno donosili na stol. Nije mi bilo do ničega, a njega više nisam imala u vidokrugu. Bila sam izvan sebe u trenutku sam imala i izgubila sve. Otišla sam na osamljeniji dio terase ne bi li vidjela gdje je on ali nije mu bilo ni traga. Stigla mi je poruka, ali ja sam pištanje mobitela čula tek kad me je netko nazvao. Javila sam se, ali od buke nisam ništa čula. Bio je on. Nisam se snašla, a on je pitao jesam li dobila poruku, pogledala sam na zaslon i stvarno bila je tamo, ali ja sam je tek tada vidjela. Rekao mi je da je pročitam i napravim šta u njoj piše. Što sam brže mogla izletila sam iz birca i pojurila prema mjestu na kojem me je čekao on. Nisam mogla izdržati ali tada se uključio razum. Hej pa on ima curu to baš i nije cool od tebe. Kad sam ga ugledala nitko me više nije mogao zaustaviti, srce je preuzelo kontrolu. Primio me za ruku i povukao k sebi zatim su nam se usne spojile. Povukli smo se na malenu plažicu koja je bila u blizini i tamo se počeli strastveno ljubiti. Mjesečina je obasjavala naša lica a mi smo se prepustili strasti. Bili smo samo on i ja i u tom trenutku nije postojao nitko drugi. Tada smo shvatili da se moramo vratiti jer bi drugi mogli posumnjati da smo otišli zajedno. On je otišao prije dok sam ja počekala još neko vrijeme i zatim se drugim putem uputila natrag. Kad sam stigla on je već bio tamo, a meni su oči govorile sve, usta su mi bridila od jačine poljubaca, ali srećom to sam mogla znati samo ja. Ponašali smo se kao da se ništa nije desilo . Došlo je i vrijeme kad smo trebale krenuti doma, a on me samo nježno privukao sebi i rekao da očekujem poziv oko četiri ujutro. Rekla sam samoj sebi ne sanjaj, bilo je lijepo, ali neće se ponoviti. Curama nisam ništa rekla bilo je još prerano a i htjela sam sama uživati u tome.

Došla sam doma uvukla se u piđamu i u trenu zaspala. Trebalo mi je vremena da se trgnem i shvatim kako mi zvoni mobitel, pogledala sam na sat pa opet u mobitel. Brzo sam se izvukla iz kreveta i poput najvještijeg lopova iskrala se iz kuće. On me je čekao. Nije ni potrebno prepričavati što se tada dogodilo. Bila je to najluđa večer u mom životu. Nisam uopće bila u stanju misliti na njegovu vezu, a uostalom nisam ni bila 100% sigurna da ta veza postoji.

Sljedećih dana promatrala sam ulice svoga malog gradića i okretala se za svakim autom u kojem je mogao biti on. Izgubila sam glavu za njim, a znala sam da ne smijem. Prijateljice kojima sam se povjerila upozoravale su me. Slao mi je poruke, ali ubrzo sam shvatila da ne misli napustiti curu i da sam ja samo još jedna u nizu. Borila sam se sa svojim osjećajima, ali svaki put kad bi ga ugledala sve bi moje ograde pale. Bio je vladar moga srca, vladar moga tijela i duše. Bila sam spremna učiniti sve. Bilo je preteško priznati si da sam pogriješila i da se moram povući. Njegova je djevojka saznala za nas i počele su mi pristizati prijeteće poruke međutim on je sve uspio srediti. Ja sam samo šutila, kad bi me netko pitao o njemu ja bi šutila, pravila sam se kao da ga ne poznam. Izašli smo još jednom van i to je bilo zadnji put. Dok sam ga gledala srce mi je pucalo po šavovima jer sam znala da ga ne mogu imati. Sve sam ga više počela izbjegavati i kloniti se njegovih pogleda. Bila sam izdana i iskorištena i što je najgore još uvijek sam ga voljela. Prolazili su dani, tjedni i mjeseci i polako sam nastavila bez njega, cure su me uveseljavale i polako sam zaboravila na to najljepše ali i najteže iskustvo. Opet sam bila ona stara vesela, sretna i glasna. Opet sam se osjećala moćno i polako su drugi dečki zauzimali mjesto u mojem srcu.

Vikend je i mi cure opet idemo u akciju, sve je spremno za još jednu dobru večer i za još jedan ludi provod. Izlazimo opet u bar u kojem mi je prije nekoliko mjeseci okrutno slomljeno srce. I kao da mi je netko odlučio zapapriti život ugledam njega. Cure su se odmah okrenule u mom smjeru, a na mome licu mogle su vidjeti samo smiješak. Napokon sam ga preboljela. On je samo prisojno pozdravio i krenuo dalje. Nakon pola sata sjedile smo za šankom i prvi put sam shvatila da mi više nije stalo do njega. Zazvonio mi je telefon. Javila sam se a kad ono on na liniji. ''Ej draga šta radiš?'' upitao me je s sigurnošću u glasu. ''Evo zabavljam se.'' Mislio je da ću odmah početi sliniti nad njim. Rekao mi je da ima slobodan stan i ako želim možemo otići do njega. Bila sam u šoku, pomislila sam, imam te sad, gotov si! Čuj ''dragi'' nisi mi u planu imam nekog drugog! Poklopila sam i prvi puta od kad sam ga upoznala shvatila sam da mi je drago što sam ovaj put poslušala svoj razum a ne osjećaje.