kolumna by: Sandra (3.5.2005, kolumna no. 4)

IT STARTED WITH A KISS

...I can feel it coming in the air tonight hold on, I've been waiting for this moment for all my life hold on...

Zašto me uvijek isti stihovi podsjete na tebe? Ni sama nisam bila svjesna da je u zraku bilo nešto što mi je govorilo da još nije kraj. Moje društvo i ja napokon smo došli na snijeg tog dana. Već smo to dugo planirali i znala sam da će biti super provesti noć na mjestu gdje nas kilometri dijele od civilizacije. Bila sam razočarana što nisi s nama, ali za sve postoji drugi put. Zabavljali smo se, igrali karte, pomalo cugali i jeli. Polako je krenula pjesma uz gitaru i noć je bila savršena a u svemu si falio ti! Bio si međutim udaljen od mene toliko da nisam ni htjela razmišljati o tome. Nakon reda vina, reda toplih sendviča, malo pjesme za dušu došlo je vrijeme za spavanje... trajalo je prekratko da bi se moglo tako nazvati ali recimo da sam otišla u carstvo snova.

Uvukla sam se u svoju vreću za spavanje, pokrila se sa još dvije dodatne kad sam ispred kućice začula nečiji glas kako se dere "Oh cammon gdje smo to došli!" nije mi trebalo dugo da shvatim da si to ti. Kao munja sam iskočila iz kreveta i potrčala prema vratima, ugledala sam onog za kime sam žudila cijelo vrijeme.

Potrčala sam prema tebi samo si me nježno zagrlio i prislonio svoje usne mojima. Umor nas je svladao i povukli smo se u sobu. Ujutro je tako lijepo bilo gledati tvoje zatvorene oči i slušati svaki tvoj udisaj i izdisaj, osvojio si me u snu, pa da li to još netko može... Nakon buđenja nekolicina je krenula pješke do dućana u nabavku cigareta i cuge.. Mi smo ostali dva sata proveli pričajući o svemu čega smo se mogli sjetiti, nisi mi dao da dođem do riječi, ali to sam i ja tebi činila. Nakon toga su svi otišli po malo doma ali još jedan par i mi smo ostali. Odmah smo se složili da je najbolje bilo da malo odspavamo da skupimo snage za uspon koji nas je čekao pri povratku. Nismo ni došli do kreveta a tvoje su usne bile na mojima, tvoje ruke na mojim bedrima, moji prsti na tvojim rukama. Naša su se tijela spojila u jedno, prelazili smo jedno u drugo, i više se nije moglo reći tko sam ja a tko si ti, više nitko nije postojao osim nas bili smo jedno barem na taj tren. Pošto je već bilo vrijeme da se krene prekinuli su tu našu igru. Uputili smo se prvi ne bi li dobili prednost jer si ti u pokušaju da noć prije dođeš do mjesta na kojem nikad nisi bio polomio sve tetive.

Krenuli smo tako puni optimizma ali prvo mjesto, koje je bilo skriveno od pogleda prolaznika koji su bili iza nas, poslužilo nam je kao ljubavno gnijezdo. Ponovno smo bili jedno, i dok mi je snijeg bio postelja poveo si me na put do zvijezda za koje sam sigurna da smo ih zajedno dodirnuli...

Odiseja u mom malom svemiru 3, (16.2.2005, kolumna no.3)

Odiseja u mom malom svemiru 2, (17.10.2004, kolumna no. 2)

Odiseje u mom malom svemiru 1, (30.9.2004, kolumna no. 1)