BANJA LUKA art&music news

(no 12, by Sanja Nikolić)

Prica se da su jednom Banjalucaninu mnogi zamjerili, sto se eto on zali da ne moze zivjeti, a uporno pusi, bez da razmislja o prestanku, na sve optuzbe isti je rekao" nemam para da prestanem sa pusenjem, jer kako sada stvari stoje, pokusao sam, ali i batalio, zapravo kad ne pusim jako mnogo jedem, a sto je najgore jeo bih sve, posebno voce i slatkise, ovako nisam na teretu, pusim i pijem kafu cijeli dan, ne trazim ni hljeba, ni pride uz hljeb.
Patriotizam u Republici Srpskoj se konzumira uvijek i na svakom mjestu, samo sto je astal suvise velik za tako posebnu gozbu, ili smo mi izbirljivi, pa ga glockamo i dorucak, rucak i veceru, samo sto ga kolektivno uzimamo na leso, a ona manjina, i to probrana samo posebno sa odabranog jelovnika, uz svijece, na nekom stolu super-ekskluzivnog restorana.

Zapravo sada je svaka promjena i svaka podjela daleko vise uocljivija, posebno sigurnim izumiranjem srednje klase, koja je jos mozda mogucna u nekim tragovima, jer ista ta je bila sinonim za vilerove goblene uramljene u zlatni lazni kic, automobile domace prvoklasne proizvodnje, ljetovanja u pristojnim odmaralistima, i zimovanja na ovdasnjim planinama i krilatici, ako vec imas stan, trebalo bi da posjedujes i kucu, a za vikendicu ne pitaj, ona se podrazumjeva, pa logicno je da se radni narod mora i negdje odmoriti...More,more...sta je zapravo more, kao sto jedan pjesnik rece, dubina plavih ociju moje drage, a more ce mnogi i ove godine vidjeti samo na televiziji, zapravo, nekad je odlazak na more bio imperativ za sve tadasnje gradjane majke Jugoslavije i prezaduzeno pokojnog taje Tite, jer na more se islo da bi oni koji neznaju naucili plivati, a oni koji znaju hvatati ribe i to na suhom, posebno Cehinje i Poljakinje koje su bile lak provod u pauzama rucka na plazi koji se vec godinama tradicionalno sastojao od konzervi i paradajza...dobro kada se islo porodicno na more tada je slika bila vise nego idilicna...kao u pjesmi "Dok palme njisu grane...

Danas slika more izgleda sasvim drugacije, mozda kao na Pikasovim slikama, jer nekad taj domaci gost koji je bio Bog sada jedva prezivljava, a svakodnevna tmurna i gladna svakodnevnica regrutuje nove clanove u klub BIJEDNIH.Sirotinju kakvu ima Zapad mi skoro i nemamo, nju cini jedan odsto stanovnistva, nasa je, poseban specijalitet kuce bivsih nam politicara koji su drugovali sa Nesvrstanim i ostalim propalim investicijama,tako da je svojim potonjim ostavila ogromne kredite i siromastvo.Nasi siromasi imaju zavrsene fakultete, solidni su u komunikaciji sa recimo i Englezima I Njemcima, mogu nauciti ko od sale i jos jedan po potrebi, no oni svoje znanje i sposobnosti nemaju gdje pokazati, osim u dugackim redovima na Birou rada, ubijeni od tuge sto nisu poput svojih snalazljivijih vrsnjakaq koji su svoju{ ''srecu"pronasli u krevetu nekokog polumrtvog bossa ili pod okriljem grupe lobiranih po bilo kojoj osnovi, seksualnoj ili politickoj...danas druga opcija kao da vise i ne postoji, surova je cinjenica da smo siromasno drustvo, i da srednju klasu koja je uvijek bila nosilac svih mjera ekonomske i socijalne politike vise nikad u onakvom pakovanju necemo imati, a i sadrzaj se pokvario...kao i meso kojek odavno nasi sugradjani nisu vidjeli na trpezi, dodje isti slucaj kao sa morem, gustiraju ga samo u onim Recept emisijama na televiziji, kada poznate face pokazuju svoju umjesnost u kuhinji, ali i ne treba negodovati jer ako se zna da su i jaaci i umniji ljudi od nas poputPlatona, Sokrata, Nikole Tesle , Leonarda Da Vincija bili vegeterijanci pitace nas ta ista Vis majori "Zasto nemozete i vi?, izgleda da nas je stigla ona prorocka "Najedite se vi kolaca, j.... vas Marija Antoneta"
Prosjecna plata nas je natjerala da se priklonimo svjetskom trendu u ishrani-vegeterijanstvu, moze ponekad suho rebarce u pasulji ili grah nije bitno, isto ti ga dodje samo da se ne podgrijava, ipak moze i da potraje veselica...i dok mi postajemo biljojedi, kada je i trava preskupa, otidjite na pijacu i pogledajte cijene zelene salate i spinata, paprika je delikates, nasi politicari nisu neuhranjeni, niti jedan nije mrsav, naprotiv par njih mi djeluje bas zadriglo, jer svakodnevno se oni posjecuju kako protokolarno po cisto sluzbenoj duznosti, tako i privatno se meze uz meni propale nam drzave, u izobilju ohridske jegulje, zagorske strukle, purice sa mlincima leskovackog rostilja, Mujinog cevapa, tartufa, a na kraju uz dobru kapljicu...ops zaboravih i neizostavan krkljanac uz janjetinu sa saca!.Ipak ne bi terbalo zaboraviti da nas najveci sin mali Joza nije se rodio ucen, ali uz svoj zanat naucio ga i zivot je on i degustiranju probranih viskija, i posebnom mirisu tompusa...

Danas prosjecnog covjeka nikako ne moze muciti visak holesterola u krvi, jer uz tjesteninu i neki prilog, te jabuke bez vina, i na kraju dana kada se pobuni 12 metara crijeva bez goriva, pogonsku snagu dace vam jedna casa zdravog jogurta, o vocnom ni govora, to je malo vise luksuzna roba...

Znate sta je najveci sud ovakvim ljudima koji vode losu politiku, jutarnje kopanje covjeka i psa lutalice po kontejnerima, a nekad se znalo na ovom prostoru gdje je mjesto covjeku, a gdje psu lutalici...ti i takvi losi su izbrisali i tu granicu na stetu ljudi koje predstavljaju...{nastavice se...}.

31.5.2003.

BANJALUKA art&music news no. 11, 24.5. 2003.

COLONIA DOLAZI U BANJA LUKU! , no 10, 17.5.2003.

TV PINK I OTKAZ!, no 9, 24.4.2003.

NAGRADA DAVORIN, KEMAL MONTENO I EDO MAAJKA, no 8, 19.4.2003.

U ovom gradu postoje i dobri duhovi, no 7, 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.6 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.5 16.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.4 2.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.3 (24.2.2003.)

BANJALUKA art&music news no.2 (31.1.2003.)

BANJALUKA art&music news no. 1 (siječanj 2003.)