BANJA LUKA art&music news

(by Sanja Nikolić)

U banjalučkom bioskopu Kozara je premijerno prikazan film Lavirint režisera Miroslava Lekića. U poslednje vrijeme na ovim prostorima je u trendu otići do bioskopa i pogledati domaći film, možda i stoga što je sve manje ratne tematike ili otužne socijale u njima, a sve više ljubavi i nekih dubljih poruka. Radnja se dešava, a gdje drugdje nego u srpskoj metropoli u Beogradu, na lokacijama Dorćola i Laguma kalemegdanske tvrđave. Cijeli film jeste preplitanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Glavni junak, Pop (Dragan Nikolić), mučen tajnom smrti druga iz mladosti i suočen sa izdajom prijatelja, jeste predmet sukoba majke i kćerke, postaje zapravo žrtva niza misterioznih događaja koji će ga dovesti do mjesta za koje nije mogao niti pretpostaviti da postoji. Nosioci glavnih rola jesu neponovljivo šarmantan glumac Dragan Nikolić, Maja Sabljić, Branislav Lečić, Katarina Radivojević... Scenario su uradili Miroslav Lekić i Igor Bojović.

U banjalučkim bioskopima početkom februara će se pojaviti novo ostvarenje Stivena Sodeberga, koje povezuje film i knjigu, naucnu fantastiku i dramu, nauku i umjetnost. Filmofili sigurno znaju da ostvarenje jeste rimejk istoimenog filma ruskog režisera Andreja Tarkovskog, snimljenog još 1971. godine, po romanu SOLARIS Stanislava Lema.

Rešiser Zoran Sotra je prošle godine ekranizovao knjigu Stevana Sremca "Zona Zamfirova ", i taj film je ubjedljivo i dalje najgledaniji, prva liga beogradskog glumišta, sa onim starim bardovima pout Milene Dravić, Mire Banjac, Dragana Nikolića, dočarava arhaični Niš, i prekrasnu ljubavnu priču između Maneta i Zone, koja se nakon svih prepreka i barikada, ipak srećno završava. Ono što je namučilo i čitaoce i gledaoce " Zone Zamfirove ", jeste specifičan govor tadašnjeg Niša i poseban stil pisca Stevana Sremca, koji je cijelu priču opisao u dva padeža. Oni rijetki konzumenti lijepe riječi prošlog mjeseca su uživali u knjizi Radoslava Petkovića " Čovek koji je živio u snovima ", Radoslav priča i piše
o vremenu ranog hrišćanstva, o tajanstvenim događajima i trenucima kada bi čovjek trebalo da kaže "ne " ili " da " svojoj sudbini...

Osvrnula bih se i na dva albuma koja su nedavno objavljena, dala bih prednost grupi Orthodox celts i albumu "A moment like the longest day", sjajna grupa iz Beograda i ovim albumom je pokazala da ono što oni rade zaista zaslužuje sve pohvale, svih 20 pjesama na poseban "naški" način dočarava nam Irsku i njenu tradiciju. Ne znam kakva je situacija sa distribucijom naših cd-ova, ali zbog ovog se vrijedi potruditi i nabaviti ga. Drugi album koji također vrijedi kupiti, ne umanjujem mu vrijednost, ali znam da vam je poznatiji je još jedan beogradski bend, Van Gogh, oni su negdje krajem protekle godine objavili album "Drunder", sa kojeg su se već iskristalisali hit singlovi: Tanka nit, Za godine tvoje... U pitanju je grupa koja se stalno modifikuje, ali nikad grubo na štetu onih pravih konzumenata rocka, koji vole tu neku tvrđu nijansu i prepoznatljivu nit u njihovim pesmama uz stvarno sjajne tekstove, koji su smisleni i svakog iole pažljivijeg slušaoca njihovog dela tjera na dublje slušanje.

Od nešto pitomijih albuma ovaj put izdvojila bih Jelenu Jevremović (kćerku pop pjevača one davne 1972 kada je čovjek bio no1, Mikija Jevremovića). Njen album se zove "Hajde zažmuri", duet sa tatom Mikijem "Ljubav po sebi je greh", jeste već visoko kotiran na svim top listama, meni lično jako mlaka pjesma. No tata je to Miki.

Crvena jabuka, rado slušana uvijek u Banja Luci i ovoga puta sa albumom "Tvojim željama vođen ", sa poprilično ocvalim Žerom i vječno istim načinom pevanja. Ali djevojčice ga i dalje vole. Ma ko još sluša glas, bitan je izgled.

Treći album je veoma zanimljiv, stoga što nosi ličnost neobično luckaste Tijane Dapčević. Trebalo bi priznati da ova ludo pozitivna gospođa zna otpjevati i istu pjesmu iznjeti, veoma svestrana, svira violončelo, radila je kao voditelj nekih televizijskih emisija... i za čudo božije, što baš i nije svojstveno muzičarima, da pojasnim i da ne bih bila pogrešno protumačena, zbog prirode posla, Tatjana Dapčević je jos uvijek u srećnom braku. Njen drugi album se zove kratko "Negativ", vedar je i ima atmosferu.

(siječanj 2003.)