BANJA LUKA art&music news

(no 6, by Sanja Nikolić)

Ubili su Đinđolija
& primitivizam lokalnih pjevaljki

Kako živimo, i koliko brzo idemo, dobro da doguramo i do četvrte banke, bilo bi najpraktičnije se izolovati, ali se tako ne može živjeti, priznajemo da smo svakodnevni konzumenti stresa, koliko je opako uključiti radio, ili televizor, da ne pričam o Internetu, jasno je samo po sebi, samo kada bi čovjek znao šta mu je raditi, i kako postati imun na sva ta opaka dešavanja. Prava zaštita ne postoji.

Šetam prošle sedmice ulicama našeg grada, prija mi sunce, razmišljam koliko nas ono može učiniti srećnim nakon zimske sumorne monotonije, no shvatim da je sve kratkog vijeka, nakon susreta sa kolegom sa Big radija, koji mi onako u hodu procjedi ''Ubili su Đinđolija". Prosto nisam mogla vjerovati, ne stoga što sam ga gotivila, ili što sam bila protiv njegovog kursa politike, jednostavno ljudska nevjerica, promrmljala sam samo, šteta, i požurila kući, misleći u sebi, ponovo su mi neke budale uništile dan koji je obećavao. Ne sjećam se da sam u životu toliko gledala televiziju kao tada, valjda tražeći razloge za takav ishod događaja, danas se ne oprašta znanje, progresivnost u svakom smislu, ali progledaće ti kroz prste samo ako si ruralac sa onog dna kace, pravdajući da budalu ne treba dirati... Subota, sahrana, i kiša, i na svakom kanalu ista slika, i nije čudo što par puta uhvatih sebe da plačem, mislim da nisam bila jedina. Ponavljam niti sam ga voljela niti mrzila, ali ipak šteta. Toliko o Đinđoliju.

Ovih dana u Banja Luci nema nekih značajnijih sadržaja, prosto bih umorila i sebe i vas kada bih uvijek pisala o istim imenima koji su već navalentna, pa ipak izdvojiću banjalučki kafić Flesh, gdje je 14. marta (2003.) gostovala dinastija Jevremović, ukratko tata Miki je značajno bio pod gasom, ali to mu nije zasmetalo da opravda status starog šmekera koji je još uvijek "veliki tata' kako ostalim nadobudnim zvjezdicama, tako i meni lično vrlo antipatičnoj kćerkici Jeleni. Jedan moj interni prijedlog je da ako se zaputite u moj grad posjetite četvrtkom i petkom pomenuti kafić, jer prijatno će vas iznenaditi Miroslav i Oliver, muzičari koji zaista znaju i pjevati i svirati, oduševila sam se glasom ovog prvog, koji inače i pjeva u banjalučkoj rock grupi 'Misterija'.

Moram priznati da sam se razočarala, gledajući u nedjelju uvečer, veče Gabi Novak, odnosno Porin. Bez pretjerane filozofije, ne mogu da shvatim, bez obzira na tiraž, da je takva figura poput Tomsona nominovana, koliko se sjećam u dvije kategorije, mislim da demokratija, i poklič "Za dom spremni" ne idu zajedno. Koliko se neki upirali da pronađu opravdanje takvim ljudima, u smislu da je on samo marioneta u rukama desničara, nije samo vjerovatno, nego i potpuno sigurno, da on ima svoju mašineriju, i svoje uportište u onima koji ga odobravaju, i koji su mu euforično klicali na prepunom Poljudu. Ako je i izgubio Porina, Večernji list mu je koji mjesec prije velikodušno dodjelio nagradu za p...... g..... pjevača godine.

Koliko je u Hrvatskoj ponovo jak taj zloduh mračne istorije, koja se nažalost reflektuje i na muziku, u Srbiji, pored atentata na prvog čovjeka države, zatvaranja u bajbok Cece, evidentno je da se primitivizam lokalnih pjevaljki duboko ukorjenio, prosto sam ostala zapanjena, kada je još jedna u nizu blondinki - Jami otkrila širokom auditorijumu da se zabavlja sa jednim od školovanijih ministara. Samo se pitam, a kojom to pameću osvoji dotična kafanjerka, dotičnog ministra u Vladi Srbije. Onom gospođom Vaginom, koju nikada neće znati obrazovana, školovana, pametna i dobra djevojka iskoristiti na prljav i perfidan nacin. Srbija je postala država koja svoje stvari rješava, ili na ulici snajperom, u krevetu nekog mafijaša, ili još iz doba Turaka u kafani za astalom.

Uprska stvar davne one osme decenije bljuti Fahreta Jahić, za vrijeme nje, i poslije nje nasta takav teror za sve ljude koji cijene prave vrijednosti, pokopala je svojim prostim, mizernim Slatkim grehom, sve one prave muzičare, pjevače koji su odrađivali posao za čistu desetku, upala je nakon nje Srbija u takvu jamu bludnih narodnjakuša, menadžera perverznjaka i ostalih nemoralista, pa se nameće kao i logično, da nakon Fa[H]rete osta ponor, velika rupa bez dna, u kojoj i sada Velika Ona i Veliki On Saša Popović sipaju silikonske pjevačice sumnjivog morala, sa niti 5% dobrog glasa, takva parada neukusa i kiča, trebala bi i mogla biti uništena, jer ono što su oni ostavili jeste jedna kataklizma, u ovim vremenima predvođena Ružičastom televizijom, sramotno je koliko se samo prostora nudi takvim likovima, sa tendencijom da i oni koji bi se htjeli uhvatiti u koštac sa odumirujućim tkivom, već polako odustaju...Sjećam se samo velikih, hrabrih riječi ministra, bivšeg glumca Branislava Lečića koji je stupajući na scenu, djelovao poput španskog inkvizitora, spreman za borbu do poslednjeg daha protv kiča, govoreći kako će se uništiti bastiljon nekulture, sada iz ovog ugla sve mi to djeluje, kao loše odigrana rola u nekoj tragikomediji. Jasno je da ne mogu svi voljeti operu, ići u pozorište, čitati knjigu, ali kakav je to mentalni sklop ljudi koji mogu da se razbijaju uz hit-pjesme kafanjerki, valjda i kod kuće imaju vlastiti par relativno dobrih s..a, bitno je navući oči, a o dobrom glasu i dobrom sluhu ovdje niti riječi.

Lično o takvim likovima pisala bih i pričala danima, o njihovim spotovima punih folklornog glamura, gdje se pitate ko je tu ko, jer kada ih režira gay lobi, predvođen prvim od njih by Dejanom Miličevićem u toj gomili orgija, do neviđene elokventnosti tipa ''Sjajna ekipa je radila na mom muzičkom projektu, koji je najbolji do sada jer je pjesma Da sam muško posebno životna", do rupa na magistralama, gdje zajedno sa kvazi aranžerima, kompozitorima, smišljaju nove podvale, krađe grčkih, turskih pjesama... Posebna priča su i honorari, jer nama u suštini ne znači ništa tih njihovih tričavih 2000 KM, za jednu večer, i onako na matrice, da bi već nakon jednog bloka pjesama i umora, krenuli na play bek, a pronađu se u tom šeširu i fosilni ostaci u kožnim mini suknjama smiješno imitirajući J.Lo. poput Nede Ukraden, koja kao kameleon u Zagrebu se hvali ''tisućama posjetitelja na svojim koncertima ''', do priča u Srbiji '''da lepo, su je prihvatili u Grandu''' ili da začini na Federalnoj televiziji ''Ej ba djeste, moja stara sarajevska raja''...

Eurosong BiH bio je stvarno doživljaj, takvo besramno laganje, takav na početku predstave ''SPEKTAKL'', latentno pripremanje vecćotupjelog naroda na novi sistem glasanja, koji je stvarno bio priča za sebe, isti žiri, glasa dva puta za iste izvođače, treba već ako se ide po nacionalnom ključu, kurtoazno zamoliti sve muslimane da se pripreme za sledeći Eurosong jer oni bi trebali sledeće godine po takvom ključu predstavljati BiH, nakon ovogodišnje predstavnice iz reda hrvatskog naroda Mie Martine... (nastaviće se...).

23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.5 16.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.4 2.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.3 (24.2.2003.)

BANJALUKA art&music news no.2 (31.1.2003.)

BANJALUKA art&music news no. 1 (siječanj 2003.)