www.zbrdazdola.com

(kolumna no. 59, 10.07.2006.)

Zidane, Tesla i Talijanke

Bilo je nekako slatko zločesto slušati Božu i Igora kako uništeni, slomljeni i razočarani komentiraju uživo Zidaneovu igru glavom u talijanska prsa za crveni karton u finalima Svjetskog prvenstva u Nogometu. Utakmica za pamćenje, usuđujem se skromno i laički kazati. Kako god bilo, znam da će se prepričavati u godinama koje dolaze ovo sa Zidaneom. Pitat će ljudi - Gdje si ti bio one noći kad je Zidane opalio Marca Materazzija? Većina Amerikanaca znaju točno gdje su bili onoga trena kad se mozak JFK-a prosuo po stražnjem sicu kabrioleta i supruginoj haljini, a Francuzi će zapamtiti noć kada je u Berlinu njihov najdraži sin opalio talijanskog provokatora. Nije dobro zaključivati na brzinu, istrčavati kao Dežulović u Jutarnjem koji je dva puta pisao oproštaljku Zidaneu, ali uvjeren sam da ga je Marco isprovocirao nekom rasističkom forom, da ga je počastio s nekom o porijeklu, boji ili bogu njegovome Alahu. Ne želim biti zločest, ali mislim da je vrag na mom lijevom ramenu u tom trenutku savladao onu bijelu naivčinu na desnom i dok su Božo i Igor utihnuli i komentirali jedva govoreći drhtavim glasom, otpio sam gutljaj svijetlog original češkog piva, upalio cigaretu i u sebi rekao, ha. Jebiga, još početkom lipnja sam na jednoj raspravi o nogometu uz kavu u šibenskom kafiću Park alias No Sikiriki, rekao Poli da ću kad naši popuše svu svoju navijačku energiju usmjeriti na Italiju. Vjerovao sam u njih isključivo zbog Lippija, ali su me popljuvali ostali na kavi, svi redom veliki nogometni genijalci koji su smatrali da bi Talijani mogli nešto napraviti tek kada ne bi bilo redom Brazila, Argentine, Njemačke, Engleske, Španjolske, Nizozemske, Portugala, Francuske itd. A ja, teški nogometni laik, rekao sam samo da Italija nije bauk. Ma, da sad ne ispade da sam ja tu sad neki prognozer, a kurac sam, jer da sam tako pametan, kladio bi se još onda na Italiju i sad bio pun love, čisto sam kontao da Lippi može dignuti ekipu. Osim toga, ima i ironija svoje prste u ovoj priči. Jebote, u finalnoj utakmici, što s jedne, što s druge strane, bio je čak osam igrača Juventusa (ovako ili onako, jer onako je i Lippi Juventin). Nisam brojio, ali to je nenadjebivo s obzirom na sranje u kojem se Juve nalazi. U finalu svjetskog prvenstva po Juventusa, a klub u trećoj ligi. Koje sranje, a!
Bilo mi je masu drago. I pamtit ću noć kad je Italija dobila finale. Na penale. U jebote, koja ludnica. Nikad se nisam tako usra ko u trenutku kad je Del Piero puca jer sam bio uvjeren da će fulati cijeli gol. Nekako mi nije djelovao snažno. Prije penala, dok je švenk išao po poredanoj ekipi pucača, on mi je nekako izgledao čudno. Gledao je u neku točku, nije trepnuo. Nakon prvog penala nazvao me Stipe. Bio je na poslu, za miks pultom na radiju i radio neku emisiju zbog koje nije mogao pratiti dramu u Berlinu. Prenosio sam mu dramu preko mobitela, a on, navijač pijetlova, znao je da je svako moje ushićenje njegova tuga. Rekao sam mu da se bojim kad je Alex stao pred Bartheza. Njemu je laknulo, ali ja sam povikao - ušlaaaaa je, majku mu delpjerovsku! Stipe je skužio da je gotovo. Zajebo ga mali David. Da mi je netko rekao da ću molit Boga da promaši u doba dok sam ga gledao u crno bijelom dresu, rekao bi da nema šanse. A sad je on zajebo. Gigi Buffon je nije morao ni taknuti. Gattuso je skinuo gaće i bacio se u travu, a Camoranesiju su skinuli skalp. Totti je navukao zastavu na glavu, napravio šudar i izgledao kao neka čakulona baba talijanska. Tako pobjeđuju Talijani, naši susjedi. Ne znam hoće li im to pomoći da nam oduzmu Euro 2012. za kojeg Vlatko Marković veli da je već naš, ali drago mi je zbog Talijana. Volim te smiješne budalaše. Mater im jebem, simpatični su, imaju duha, ima nešto u toj njihovoj talijanskoj sprdačini, toj lijenosti, drskosti i mediteranskom bezobrazluku. Uz sve to, njihove male garave Talijanete bit će ovoga ljeta raspoloženije za bratstvo i jedinstvo, širit će noge i skidati gaće. Nije da to ne rade i obično ljeti, ali sad će davat još i više. Živjele Talijanke, male smišne Cigančice.
Kolovoz stiže,
dalmatinskim momcima se diže,
do dugo u noć sve se kliže,
a mala Talijanka viče - stiže mi, stiže...
Sad mi je najveća fora kad se sjetim kako je naša mila nacija govorila da će nam sve biti lako kad prođemo prvi krug. Jer tamo nas čekaju Talijani koje ćemo naguziti lako. Ha, ko zna, reći će netko, a optimisti će izračunati tako da je Hrvatska mogla postati prvak svijeta. Cico Kranjčar će reći, falilo je samo malo sportske sreće. Uh. Ali, neću pljuvati Cicu jer kad se sve slegne i kad ubijemo ego i malo razmislimo, sve ono što izbornik govori zapravo pije vodu. Izgubili smo jednu utakmicu, od Brazila, a s njima smo igrali sjajno. Ono s Japanom, fakat, bila je čista nesreća. Sjećam se te tekme, da nisam mogao vjerovati da lopta neće uđe. Bilo je milijun šansi, ali začarani balun nije htio unutra. Australija, jebiga, bila je to katastrofa, ali mislim da Cico mora ostati izbornik i da je besmisleno sad srati po čovjeku. I to je sve što sam o nogometu htio reći. Gotovo je. Prvenstvo je svršilo i sad se treba nekako naviknuti da nema utakmica svaki dan. I prepustiti se ljetnim radostima, a to su meni najgore gadosti jer mrzim ljeto, jer ljeti ja ne živim. Ljeto je tuđa inspiracija, ja se povlačim. Volim je dugo skidati....
Stvarno me živcira ovolika količina topline, ma vrućine, tako nerazumno raspoređene. Kome to treba? Sranje. Ujutro moram na posao, po zvizdanu. Sve žari, isijava iz asfalta i betona i kako sad bit normalan. Zimi se uvijek možeš ugrijati kad pobjegneš s ulice i uđeš u nekakav prostor, haustor, lift... odmah ti je lakše. A ljeti, tek kad uđeš u portun ili lift najebeš, jer naglo staneš i samo se počne cijediti s tebe, kao na slapovima Krke. Dođeš doma, sve lije, možeš se ti tuširati 73 puta dnevno, ali za 27,9 sekundi, sve je opet isto. I zato, ljeto odjebi! U skokovima.
Ja sam gadno ostario. Previše me brzo zadovoljavaju jednokratne ptice ševe, a upoznavanja, navlačenja, zavlačenja i šarmiranja me ubijaju u pojam. Prekršit ću muški ljetni zakon i zaključiti posve neprirodno da mi treba jedna žena. Jedna, ali vrijedna, jer ovo nema smisla. Sve se promijenilo. Noć odavno više nije ona stara. Cure upadaju prenapadno, uporne su i naporne. S vremena na vrijeme čovjek popusti, pod utjecajem alkohola izgubi moć rasuđivanja, i ubrzo najebe. Tek s novim danom popizdiš zbog njezinih godina, ili zbog njezine nevjerojatne pameti. Kad te pita zašto se televizija ne pali dok suludo pali dugme na tvom i - podu i čeka da ekran zasvijetli. Majkooo milaa, kome ovo treba. Koji seks to može platiti, a žene su sve frigidnije.
Ma jebeš žene. Digresije radi, na današnji dan rođen je Nikola Tesla. Tek posljednjih godina, valjda sa zrelošću, uspijevam skužiti koji je to bio genij. Trebamo biti ponosni na tog lika. I drago mi je opet vidjeti Tadića u Hrvatskoj, tim povodom. Nek se sranja srede. A glede Tesle, da bar njegovi spisi nisu skriveni negdje u američkim trezorima kod vojske i CIA-e.... Danas bi sve bilo drukčije. Tesla, svaka ti čast, nek ti slava bude sva.

Aktualni pasus ekstra

(okvir XXX)

Kada netko ima gotovo stotinu kaznenih i prekršajnih prijava, teško da je nevin, ali po zakonu nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže. Ipak, mnogi hrvatski mediji, a pogotovo dvije privatne televizije s nacionalnom koncesijom, korčulanskog su aktualnog i ovih dana poznatog bjegunca pred zakonom svakodnevno nazivali glavnim tamošnjim narko dilerom. Nacionalna javna televizija, kao i većina zrelih medija, u svakom su izvještavanju uz epitet narko dilera obavezno stavljali ono neizbježno "navodni", naizgled običnu riječ, ali u ovom slučaju jako važnu i bitnu. Jer ne možeš nekoga javno prozvati narko dilerom, pa čak ni u slučaju kada taj to gotovo sigurno i jest, ali dok mu se to pravomoćno ne dosudi, nitko nema pravo klevetati. Jebeno je to, znam, ali takav je zakon, a mediji su prvi koji se slova zakona moraju pridržavati. Ovako frajer može tužiti i s punim pravom dobiti satisfakciju za izazvane duševne boli, koliko god to bilo apsurdno i groteskno. Pravosudni sustav nam je u komi.
Nedavno su na splitskoj plaži ubili boga u turistu kojega je gomila proglasila pedofilom. Ispostavilo se da je stranac novinar, koji tvrdi da nije fotografirao klince. Pojma nemam što je istina, ali sranje je evidentno. Tipu je presudila masa, a to je sranje. Pravosudni skandal i pol.
Nije dobro niti zahvalno uspoređivati, ali ima jedan general kojem su pravomoćno dokazani ratni zločin i on je osuđen na dugotrajnu zatvorsku kaznu. Rulja svejedno tvrdi da je nevin, mada je osuđen i služi zatvorsku kaznu.
Kod nas u Hrvatskoj normalno je da su osuđeni nevini, da su neosuđeni krivi, i da sumnjivi dobiju po pički. Opasni ljudi slobodno šeću na slobodi i mnogi među njima posjeduju uredne dozvole za posjedovanje ili nošenje oružja. Neki od njih boluju od PTSP-a. Kriminalci s desecima kaznenih prijava primjerice zbog trgovine narkoticima ili posjedovanje ogromnih količina težih droga slobodni su, a novi zakon drastično sankcionira posjedovanje i traži da najebu klinci koji se žele vikendom zabaviti zabranjenim voćem. Trulo je nešto, trulo svakako. Trgovina drogom nikad neće biti iskorijenjena, i dok god bude potražnje nudit će se cijeli asortiman bilo gdje na našoj baloti zvanoj zemlja

Ante Pancirov