ZZ TOP

24.10. 2002. Zagreb, Dom Sportova


... VIVA LAS ZAGREB ... JOJ ŠTO VOLIM - ZZ TOP!



Baš sam tako to i zamišljao. Ništa spektakularno, ali dovoljno dobrog boogieja da prilično zadovoljan izađem iz Velike Dvorane. Godina u kojoj sam već vidio Motorhead i Iggyja, ostavila me još samo sa željom da vidim AC/DC i zadovoljim sve adolescentske VK-maštarije, napokon postajući Čovjekom.

I, sad ću u uvodu one tehničke detalje, a o kojima ste možda već čuli/čitali: stvarno je bilo 10-ak tisuća ljudi, stvarno je koncert počeo u dvaest do 9, stvarno nije svirao originalni bubnjar i stvarno nije bilo predgrupe. Repertoar je složen prilično logično, jedino nisu svirali "Viva Las Vegas" (i baš dobro što se mene tiče, ne znam zašto, ali ta pjesma mi ide nakurac).

Pozornica je prilično ljakse (ljakse=VK šatrovački izraz za nešto loše, op.T.) kičasta, neke glupe srebrne niti plus imitacija stiliziranih kaktusa i dovoljno prostora da bradonje uigranim kretnjama pozdravljaju razdraganu, mahom stariju publiku i na tribinama i dolje. Dusty Hill je simpatični debeljuškasti basista, kojemu su se prsti za sve ove godine (od 1972.) već fino izdeformirali i on svoj posao obavlja besprijekorno. Billy Gibbons je neobično vitalan i mršav - to smo svi pričali, kako za sve ove godine nismo skužili toliku razliku u debljini između njih dvojice - a gitarski trikovi i zvuk kojim je ispunio dvoranu su već trademark, kvaliteta koju ne dovodimo u pitanje. Bubnjar je neki novi, naravno, pegule sa bubnjarima na evropskoj turneji se nastavljaju i ovaj mi nije uopće bio zanimljiv, što je znak da je pristojno obavio svoj dio zadatka.

Dugo iščekivana "Just Got Paid" je dobila novi aranžman i nekako su jedino nju izmijenili, pa mi je malo žao što nije završila onako kao na ploči, a bis sa "Tush" i "La Grange" neću spominjati. Neću ni o MTV-bloku koji su napravili sa "Sharp-dressed Man", "Legs" i "Gimme All Your Lovin'" i koji je izazvao prilično oduševljenje, koje je neki tip prokomentirao sa "jebote, k'o na tomsonu". Kao starom vinkovčaninininu, jako mi je drago što su spojili "Waiting For The Bus" i "Jesus Just Left Chicago", baš onako kao na ploči i time me podsjetili na muke koje sam imao razdvajajući te dvije pjesme kad sam pravio kompilacije…

Ne znam koliko je to zanimljivo, ali osvrnuo bih se na nepotrebno iščekivanje akreditacija i ujedno zahvalio Igoru i Darku koji su mi omogućili takav ulazak. DajBože da bude još takvih koncerata i da se Dom Sportova pokaže kao odličan izbor terena, a Kajda postane redoviti organizator sličnih spektakala, jer ono u četvrtak je služilo na čast svima, što nažalost nije baš tako čest slučaj. Jedino taj početak, da nije baš tako rano počelo…

tonisaric@inet.hr

ZZ fo-TOP: D.usty C.