Uspješno i plesno došao je i prošao i drugi Winter Reggae Festival. Ovaj put ne u Tvornici, nego u puno prikladnijoj i simpatičnijoj Močvari - zažmirit ću sada i na onaj ponovo promrzli drugi 'floor' na kojem su kraljevali soundsystemi. Dva dana su se u ovogodišnjoj (pišem ovo na samo Silvestrovo, dragi moji, i želim vam lijepu 2006., a sebi želim manje mailova u kojima mi članovi loših bendova uvrijeđeno pišu da ih ionako nije briga što o njima pišem, nego da im je bitno da o njima pišem uopće. E, želim si i to da više ne pišem o lošim bendovima, nego samo o dobrim) varijanti pretvorila u tri, s tim da smo Sandra i ja plesali samo dvije noći, a u subotu, na Badnjak, smo morali predahnuti u uvijek ugodnoj Krapini. Nedjelju i after u Papillonu smo također propustili, no zato nam je u četvrtak i petak bilo baš dobro.
Došli smo, zajedno s Majom i Miletom, taman na početak programa na glavnom, toplom stejdžu. Simpatični Bosanci Dub Rebellion nisu se previše razočarali objektivno razočaravajućom količinom okupljenih duša i pošteni odsvirali svoj poprilično mejnstrim reggae set. Uz nekoliko solidnih autorskih dub-reggae pjesama, odsvirali su nam i neke od najvećih hitova barba Marleya (Jamming, Waiting In Vain i možda još neke s Legend kompilacije), no uključujući nas četvoro, gledalo ih je i plesuckalo svega dvadesetak, tridesetak ljudi. Dečki su okej, a izgledaju, onako, ko dečki iz kvarta koji su se nekom slučajnošću zakačili na reggae. Gitarist izgleda kao da svira u pratećem bendu Tonya Cetinskog, no gitarist u pratećem bendu Tonya Cetinskog sigurno nije toliko suptilan. A moraš biti suptilan kad sviraš gitaru u dub-roots-reggae bendu iz Brčkog. Imaju i album 'What You've Got', pa ih provjerite sami.

I Shen Sound je fiiiini soundsystem nastao iz skoro pa istoimenog benda I-Shen Rockers, a ovaj put je ulogu vokala preuzela mlada i simpatična miss Carina. Pjevala nam je ona o ljubavi, ljetu, a pomalo i o rastafarijanizmu - ponekad i na dobro poznate instrumentalne (dub) verzije nekih lijepih, prečesto zaboravljenih roots-dub hitova majstora stare i srednje generacije. Nakon toga došao nam je i Aba Shanti-I (kultni i iznimno cijenjeni londonski selector) koji nas je, kao i I-Shen Sound s Carinom, pošteno rasplesao, a kući smo otišli tek iza 3. A mi smo još i u kurcu - plesalo se do jutra, kako čujem.
U petak dolazimo nešto kasnije, ali opet u pravo vrijeme. Bass Culture ekipa, potpomognuta perkusionistima i Benom Perasovićem, taman je krenula da se pali i žari, a i raja je bila na nivou. Tako da smo i mi opet zaplesali, bez obzira na to što su nas još uvijek poprilično boljele noge. Odličan odabir pjesama, sjajne dizalice, puno pozitive, ugodno iznenađenje, definitivno naš najbolji soundsystem.

A kad smo kod soundsystema, ovaj se put nismo previše zadržavali na 'soundsystem flooru' kojeg je grijala samo jedna mala grijalica smještena kraj ulaza i Kingston štanda (opet nisam mogao izdržati, a da ne kupim barem nekoliko bedževa, dobro je što nisu imali novog Michaela Rosea jer bi u onom rasplesano-pozitivnom stanju zadnju lovu dao na odličan old-school cd legendarnog pjevača Black Uhuru, a ne na špeceraj). Na neko vrijeme (svaka im čast na tome) uspjeli su nas u tom frižideru od 'floora' zadržati Dubtafari i Dyalli Sound (ovaj zadnjespomenuti soundsystem sastoji se uglavnom od cura, a taj se ženski dodir itekako osjetio u melodičnom i slatkastom odabiru pjesama).
Nakon Bass Culture ekipe, na glavni se stejdž popeo dobro nam poznati Neil Perch, glavna Zion Train faca (ovaj put u funkciji glavne Abassi All Stars face). Ja baš i ne volim Zion Train, no ovaj put mi je bilo super.


Abassi All Stars su ove večeri bili spomenuti Neil i Daddy Roots koji je u zadnji čas zamjenio Junior Kigwu (koji nije dobio vizu). I baš zbog Daddy Rootsa mi je bilo toliko dobro. Očekivao sam i dobio puno mračnih basova i modernih ritmova od strane Neila Percha, ali nisam očekivao toliko pozitive, duha, iskrenosti i snalažljivosti od strane čovjeka koji prvi put nastupa s kultnim Perchom. Daddy Roots je tako na ovom Winter Reggae Festu preuzeo ulogu koju je na prošlogodišnjem izdanju imao Ranking Joe (premda je i Prince Alla bio poslovično sjajan), a ta se uloga sastoji od prenošenja ultimativne pozitive na sve prisutne. Osmijeh, ples, ljubav... Šta će ti više, jel.

Propustili smo subotu, dakle Rootsman Raka i Tricky D-a, dakle 'zagarantirani ragga jungle party set za špicu festivala' (prenosimo iz PR materijala). Nikad nismo voljeli tog Tricky D-a, pa nam nije bilo pretjerano žao. Sve u svemu, bilo nam fino, dobrog reggae nikad previše, hoćemo Burning Speara i Michaela Rosea! I Ranking Joea! I Prince Allu! Još prije Božića 2006., ako je moguće.
mhabijanec@hotmail.com