ZEKE

25.5. 2000. Ljubljana

Vantutrifo! Gžžžžžž... Najkraći i najtočniji opis. Ali, treba malo detaljnije, ipak je to bio odličan provod. Opet smo nas dvojica, ovaj put je ipak malo više poznatih lica, bitno drukčiji koncert, mada je opet riječ o priči sa hepiendom. Odlazak u Ljubljanu vlakom je dobro rješenje, malo je skupo, ali čisto, brzo i s prekrasnim krajolicima, začas se vlak dovuče do meni jednog od najdražih gradova na svijetu. A tamo te čeka Monika i odličan provod. Ovaj put su razlog bili superbrzi Zeke, bend koji sa svoja 4 albuma zauzima posebno mjesto u mojoj polici, a sve zbog odličnih kratkih pjesama koje su me toliko puta razveselile i oraspoložile. Vjerujem da ih je dobar dio vas koji ovo čitate čuo i zna o čemu se radi, pa neću puno o tome. Samo mogu reći da sam ih tako i zamišljao sve ove godine, iako je onakvu borbenu liniju kratkovidnih momaka teško zamisliti.

I odmah da počnem: činjenice. Nekih 100-ak ljudi bilo je u K-4, od čega na Hrvate otpada 15 (i što je zanimljivo, akademskih građaninina, mahom), svirka je trajala oko 40-ak minuta, predgrupa Murder City Devils, karta malo preskupa 22 DEM (ali priča o cijeni odvukla bi nas u drugom smjeru, znate već kojem), K-4 mi nikad do sada nije nudio kikiriki i čips besplatno, iznenađujuće puno kamera na koncertu što će reći da je TV pokazala zanimanje (baš me zanima kako bi Ante B. pričao s njima, ili Pišta nedajBože). Ne znam šta bi još bilo zanimljivo, pa ću nastaviti u revijskom tonu.

Prije koncerta, nakon što je uspješno obavljeno testiranje slovenskog piva uz veselo čavrljanje o herojima s malih ekrana HRT i ulozi hevimetala u životu istih, uspjeli smo obaviti razgovor s pjevačem Blind Markyjem u njihovom autobusu i saznati sve što nas je zanimalo u jednom ugodnom razgovoru. Zeke su sada na Epitaphu i dosta sviraju, reklo bi se krenulo im je. I zadovoljni su. Što se vidi i na koncertu. Ali, prvo predgrupa.

Murder City Devils sviraju neku čudnu vrstu punk-rocka, s klavijaturama koje svira djevojka koja kao da je malo prije prekinula s nekim iz članova Phantasmagorije i poslala darkere u k...c. Uglavnom je smetala, ako se mene pita. A ni oni nisu nešto upečatljivi. Tako da neću puno o njima. Da, zanimljivo je još i da su se mogli nabaviti cedeji po jeftinih 20 DEM, što stvarno nije tako čest slučaj. I napokon, počinju Zeke. Puno više pjesama s prvih albuma, ostavilo je pankere zatečene. Kako se ponašati dok oni tako piče? Sve skupa je djelovalo žalosno, tako da su Zeke malomalo pitali ko ima tu drogu, da bi i oni malo, pa da tako fino stoje i gledaju. Jebiga, ni pankeri nisu što su nekad bili. Lako ti je biti panker kad svira Hladno pivo. Uglavnom, oni su po sistemu dvijebrze-jednaspora otpičili i pokazali kako se to radi. Usput su odsvirali i neke pjesme s najnovijeg albuma koji izlazi početkom sljedeće godine, a koji će opet biti brz, bez tih "sentiša", mislim, ko je to vidio tako spore stvari svirati. Meni je samo žao što već nisu odsvirali Hemicuda i Daytona, naše omiljene brojeve s tih ranih albuma.

I, nakon tih 40-ak minuta, popričali smo opet s dragim gostima, podjednako mokrima kao što smo i sami bili, skupili zanimljive i duhovite poruke na omotima cedeja za uspomenu. Oni su impresivno uvježbani i još impresivnije brzi, ne u hardkor smislu, ovo je baš bio soundtrack za ludu vožnju, kakvih nam nedostaje. Kako stvari stoje, ujesen su dragi gosti Dwarves, ljudi koji su izmislili ovakve koncerte i jedva čekamo još. Moniki još jedan plus, ako ništa drugo, a ono za ovogodišnji odabir bendova, zbog čijih se 40-ak minuta isplati potegnuti do Ljubljane. Nemojte razmišljati o ovakvim stvarima: budite tamo!

Toni Šarić