YOUNGBLOOD BRASS BAND, 1.4.2006., Zagreb, Pauk

Krajem 2003. godine, moj život je bio drugačiji nego danas. Ne bolji, ne gori, ali drugačiji. Sandra i ja smo polako postajali par, po drugi sam put bio student treće godine, slušao sam Miroslava Petraka Mikija i M Warda i išao na barem dva koncerta tjedno. Povremeno sam radio ankete u jednom centru za istraživanje tržišta, a stan i režije su mi plaćali starci.

Sredinom studenog 2003. našao sam se u KSETu (za čiji je program tada bio zadužen Žednouhi Mate), na koncertu Youngblood Brass Banda. Premda sam se tamo trebao naći s Denisom (kojeg, btw, nisam vidio već više od godinu dana - Denise, ajmo na pivu), nevjerojatna gužvetina mi nije dopuštala da krenem u potragu, pa sam naručio pivu i cijeli koncert odgledao sa šanka, i to onog kraj garderobe. Bez obzira na to, bilo mi je super, 'über-melodična buka mi je parala uši', a 'Killing Me Softly u verziji za apokalipsu' mi je zvučala kao najbolja moguća podloga za najluđu moguću maturalnu zabavu.

Danas Sandra i ja (već odavno) živimo zajedno, Mate stvara 'kulturu promjene' u prostorijama Studentskog Centra, ja uživam u novim albumima Josha Rousea, Mikea Skinnera, Jenny Lewis i Serene Maneesh, a dečki iz Youngblood Brass Banda su u stanju napuniti i puno veći prostor od KSETa. No, ili sam ja ostario, ili su se YBB pokvarili. Možda je Youngblood Brass Band idealan bend za one-night-stand. Kako drugačije objasniti činjenicu da je većina ljudi koji su ih sad gledali po prvi put (primjerice Ozren) bila oduševljena, a većina ljudi koji su ih već gledali (primjerice ja) bila pomalo razočarana? Nisam pametan. YBB su i dalje zgodna, eklektična podloga za mladenački vikend-izlazak koja na trenutke zvuči kao Rage Against The Machine da bi zatim skrenula u free-jazz, ali ovaj put mi nikakva 'über-melodična buka nije parala uši'. Naprotiv, na trenutke mi je bilo dosadno, a pri kraju sam već jedva čekao da završe. Djelomično zato što su se pred kraj koncerta već počeli vrtjeti u krug, djelomično zato što su svako malo spominjali taj svoj 'mrčndajz', a djelomično zato što su mi neki članovi benda izgledali kao da bi radije bili ispred televizora. Pogotovo ovaj lik skroz desno kojeg je Sale s Terapije jednom davno zamjenio s mladim Oliverom Dragojevićem. Okej, 'Brooklyn' je digao cijeli Pauk na noge i svi smo konstantno bili nasmješeni, ali eto, izgleda da ću ovaj koncert pamtiti po druženju s Ozrenom, Nevenom, Saletom, Goranom, a kasnije i s Marinom. Nije bed, znam, ali kad se sjetim koncerta iz 2003., bude mi malo žao.

Dosta cmizdrenja. Pravac na www.sczg.hr i izaberite si nešto po svom guštu. 19.4. stižu Willard Grant Conspiracy, 26.4. stižu Marah, a to ni približno nije sve što nas ove godine čeka. p.s.: Youngblood Brass Band su iz Madisona, a novi album im se zove 'Is That A Riot?'.

rečenice: Matija

fotke: Ozren