3rd WINTER REGGAE FESTIVAL, 1.12.2006., Zagreb, PAUK Roots-reggae koncerti su moje cajke. Većina ljudi nema pojma o kakvim ja to emocijama i vibracijama pričam kad pričam o roots-reggaeu jer oni tu čuju samo monotone ritmove, predvidljive melodije i uvijek jedne te iste reference. No eto, netko voli otići na cajke, netko na doom metal koncert, a ja na Winter Reggae Festival kojem je ovo bila već treća inkarnacija. Ako se ne varam, ama baš nitko nije napisao recenziju ovogodišnjeg Winter Reggaea, pa ću vas, ne samo zato što volim stršati kao punč u govnu, podsjetiti koga smo dosad imali prilike gledati na Winter Reggae Festivalima. 2004. (Tvornica) posjetili su nas, između ostalih, sjajni rub a dub veteran Ranking Joe i dotad redoviti zagrebački gost Prince Alla (nadam se da mu to nije bilo i posljednje gostovanje u Zagrebu jer mi je onaj njegov nastup u Močvari 2002. i dalje jedan od najdražih reggae hepeninga ikad). Na Stillness sam, kao uostalom i svi s kojima sam popričao, zakasnio no meni, za razliku od nekih, nije bilo žao jer sam ih nažalost imao prilike gledati ovog ljeta na Korčuli, u sklopu nečeg što su organizatori svom silom željeli zvati reggae festival, no tamo je stvarno bilo jako malo reggaea. Antenat je tada, kao i uvijek kad sam ih gledao, bio okej, ali Stillness su zvučali kao TBF bez tekstova ili kao TBF s glupim tekstovima, kako god hoćete. Vrhunac večeri za sve 16-godišnjake u publici koji su konačno dočekali nekakav koncert na Korčuli bila je pjevačeva opaska o dolasku policajaca na festival (kao, ajmo ekipa, zadnja šansa da zapalite džoint). Uf, koja subverzivnost. Naravno, zanemarit ćete cijelu ovu digresiju ako pjevač Stillnessa ekšuali ima 16 godina, no meni je izgledao barem kao 20-something. Nakon Stillnessa, na stejdž se popeo kultni britanski dub-roots selector Jah Free kojeg ste, ako volite reggae, dosad već vjerojatno uspjeli pogledati. Bio je i na Seasplashu, a ja se nekako najrađe sjećam sjajnog nastupa u Attacku 2004. Jah Free uvijek pušta odličnu glazbu, no što je prostor u kojem nastupa veći, to se ja teže natjeram u prve redove. Ovaj put mi je njegov ponekad moćni, a ponekad melodični dub i roots poslužio samo kao vrlo ugodan uvod u ono zbog čega je u PAUK i došlo toliko ljudi (karte su, btw, bile rasprodane već oko 23 sata). Misty In Roots su mi izmamili osmijeh od uha do uha već nakon par sekundi. Nisam slušao njihove zadnje albume, tako da nisam bio siguran kako danas zvuče, no na kraju je sve ispalo super. Misty in Roots, naime, danas zvuče otprilike kao i 1979. kad su objavili kultni album 'Live At The Counter Eurovision'. Odahnuo sam kada su nakon pomalo sramežljive najave počeli svirati jednu od pjesama s njihovog zadnjeg albuma 'Roots Controller' iz 2002. jer je čak i to zvučalo dobro. Stari su pak hitovi (sigurno ste čuli barem 'Ghetto Of The City') zvučali odlično. No kao što svaki naizgled predivan podstanarski stan mora imati barem jednu opaku falingu, tako je i njihov koncert imao jednu veliku manu - trajao je samo oko sat vremena i imam osjećaj da smo svi željeli barem još sat vremena svirke. No dobro, kaže optimist u meni, sad su organizatori barem skužili da mogu rasprodati sve karte, pa nam Misty In Roots možda dođu opet, na samostalni koncert. Ajd lajk! Nakon Misty In Roots, na stejdž su se popeli Ras Tweed iz Overproof Soundsystem (još jedni redoviti gosti Zagreba i Hrvatske) i ekipa iz Bass Culture Soundsystema. Preostala raja se fino rasplesala, no ja sam još uvijek žalio za preranim silaskom Misty In Roots sa stejdža, a valjalo je i ponovo proćaskati malo s ljudima, razmjeniti dojmove. A dojmovi su - bilo fino, dobrog reggaea nikad previše, hoćemo Burning Speara i Michaela Rosea! I Ranking Joea! I Prince Allu! I Misty In Roots! Još prije Božića 2007., ako je moguće. :) |
