WANDA CHROME & LEATHER PHARAOHS,
BUTCHERS BILL + BABIES
Kutina 16.03.'99.

Ja volim otići u Kutinu. Tamo je Sale, Braća, tamo je Škurla i ostali zaljubljenici u r'n'r koji su kao i ja bili sretni što su te večeri bili u Baraci. Ono, ne volim koncerte na kojima bude puno onih koji pažljivo slušaju ne bi li primijetili grešku onih na sceni i onda sutradan pronicljivo & cool pričali zadivljenim curama i prijateljima ili, ne daj Bože, pisali o tome u novinama. Oni nikad neće uživati, bez zadrške, onako "do jaja", i biti sretni što su te večeri vidjeli i čuli dobar bend. Njima su r'n'r Kojoti i Malehookers, šareni i namješteni, s dugim kosicama, a za Crampse i Lazy Cowgirls nisu nikad pročitali u stranim novinama. Tamo naravno, ne piše ono što su svi koji su taj Utorak bili u Baraci dobro znali - da je r'n'r:

SUZE
hm, Babies, taj put bez solo gitare, dakle trio. Monomen? Ne baš, možda sa Johnny Thundersom. Sumnjam da ste čuli za njih, kao i za dobar dio remek-djela koje su za prijatelje odsvirali odlični Babies, a koje su puno prije njih negdje istim žarom svirali nepoznati bendovi. Ofkors, tako bude kad za bubnjevima sjedi Viktor, kada Goran bez puno soliranja pokazuje kolika je uloga srca u njihovoj muzici a uvijek raspoloženi Dobri Čovjek Mislav vrišti Witch. Znao sam i prije da oni znaju da je r'n'r i:

ZNOJ
i da se to može reći za svaki od 3 benda te večeri, ali nekako su oni bili najbliže zato što znam da se Kina vratio na par tjedana iz Amerike i da su odsvirali par proba kako bi i oni svojim više-punk-a-manje-rock pristupom uljepšali veče. Candy Snatchers? Da, ali nije bitno. I zato što znam da je došla njihova nevjerojatna publika iz Dugava koja ih uz Zabranjeno Pušenje ubraja u najvrednije stvari na svijetu. Čak su veseli Dugavljani pitali Amere jel znaju svirati nešto od Pušenja. E, to bi onda bio provod! Oni su me uvjerili da je r'n'r i:

KRV
iako sam to znao u teoriji. U praksi nije baš tako uzbudljivo, ali neka, Baraka je zaslužila (i) moju krv. Wanda Chrome su O.K. Imaju novog bubnjara, zvuče malo čvršće, a svojih par žestokih akorda su razvukli na dva sata u koje su uključili i nevjerojatan Roadrunner, mog prijatelja Jonathana kojeg sam i pozdravio po njima, a bilo je tu i Flamin' Grooviesa, Stoogesa, Bo Diddleya, Velveta, MC5, samo da nas uvjere da volimo iste stvari. Dead Moon? Oni su mi nekako tužniji, ovi su puno izravniji i izgledaju sretnije dok sviraju. Sigurno će doći opet. I oni vole doći u Kutinu. Ja jedva čekam kad ću opet sresti drage prijatelje, a vjerojatno će nas kao i dosad prva okupiti Monika, negdje u Ljubljani. Volio bih vidjeti i kako to izgleda u Koprivnici. A vi ako niste shvatili o čemu sam pričao, otiđite u obližnji kiosk i kupite pop-magazin, tamo piše Istina...

Iz Kutine Bon Rotn