VJEŠTICE, 19.5.2006., Zagreb, Močvara Kako je to Coelho rekao - ako nešto zaista jako želite, cijeli svemir će se urotiti kako biste to i dobili? Pa, ponekad je upravo suprotno, no u ovom slučaju stoji. Jer, toliko sam proteklih godina zazivao tog Srđana Sachera da sam, eto, i svemiru postao dosadan. U svakom slučaju, mislio sam da haluciniram kada sam prvi put pročitao da će Vještice sa gosponom Sacherom svirati u Močvari, na brucošijadi sociologa s Filozofskog. Nakon što sam se sabrao i odgodio planiranu posjetu Zagorju, pomislio sam: 'Ha, jebo Pixiese, ovo mi je najdraži reunion ikad!'. Subjektivno do bola, ali tako vam je to, dragi moji konzumenti popularne kulture, sto ljudi - sto ćudi. Prva dva studijska ('Totalno drukčiji od drugih' i 'Bez tišine' koji 'kao da i nije izašao za opskurnu osječku kuću Plavi Pilot prvih dana rata, što se pokušalo ispraviti reizdanjem krajem milenija', kao što sam to jednom napisao) i live-album ('Djevojke u ljetnim haljinama volim') Vještica i dalje su mi najdraži hrvatski albumi svih vremena. Svaka čast svima, ali Sacher je na prijelazu iz osamdesetih u devedesete jednostavno rasturao. U njegovim pjesmama bilo je toliko puno emocija, ideja, plesa, zabave, šarma, univerzalnosti i originalnosti da je to prosto nevjerojatno. Odmah sam odlučio da ću namjerno propustiti sve predgrupe i posvetiti se isključivo Vješticama. Sori, ljudi, drugi put. Sacher je to zaslužio (pomislio sam tog jutra), a bogami je zaslužio i elegantniji hepening (pomislio sam kad sam čuo nekoliko sekundi nastupa grupe X-el). 'Nove Vještice' (nadam se da ovo nije bilo zadnje Sacherovo ukazanje) nastupaju u sastavu: Srđan Sacher (vokal, bas), Boris Leiner (bubnjevi, vokal), Miljan Bakić (gitara, vokal) i Kuzma junior (udaraljke, vokal). Premda sam prije koncerta bio sasvim ravnodušan naspram činjenice da u postavi 'novih Vještica' nema Maksa Juričića, u trenutku kada sam prvi put čuo solažu i stil sviranja Miljana 'Ibanez' Satrianija, bio sam spreman odreći se nekoliko mjeseci života za malo Maksove suptilnosti. Bio sam mu spreman oprostiti čak i ono promoviranje Vještica bez Sachera na etno-festivalu u Neumu i sviranje za HDZ sredinom devedesetih i sve ostale grozote. Samo da zasvira svoju mandolinicu i da više ne čujem Satrianija kako svira najljepše pjesme s ovih prostora. Ali ni to me nije moglo zasmetati, jer je Sacher napravio krasnu playlistu i trebalo mu je samo nekoliko desetaka sekundi da dođe k sebi i uzme stvari pod kontrolu. Dobro, nije odsvirao 'Prečesto', ali dobili smo 'Da li su to bili topovi...' (gdje su smajlići kad ih čovjek treba), 'Kako biti indijanac...', 'Bez tišine', 'Reci mi', 'Zlato', '666', 'Jednu trulu jabuku'.... I, naravno, hitove za šire narodne mase - 'Totalno drukčiji od drugih', 'Moja prva ljubav', 'Neobičan dan' i 'Klinček stoji pod oblokom'. Odsvirali su i jednu novu stvar - bizarnu, ljutu i žestoku stvar 'Pederi, mater li vam jebem'. Dakle, zato Sacheru nitko ne želi objaviti novi album... Koliko god je Miljanov zvuk i način sviranja gitare loša ideja, toliko su dva seta bubnjeva/perkusija odlična ideja. Šteta što Leiner prečesto izgleda i zvuči kao da mu je sve to pomalo bedasto i dosadno. Sacher je svoje dvojbe rješio na puno zabavniji način - u skoro svaku stvar ubacio je nekoliko novih stihova, tako da se sad 'muškarci slabo peru - ti, ja i Hamdija', a uz to što je ulje na vodi, 'koka je u modi' (ako se ne varam). Bilo je i čitavih novih strofa koje su mnogima od nas poslužile kao kratke pauze za ispijanje omiljenog pića. Sacheru fali tekmi u nogama, ali šarm pobjeđuje sve. Bio je pomalo zbunjen, ali jako simpatičan u trenucima kada se raspričao između nekih pjesama. Zbilja se nadam da ovo nije i zadnji koncert 'novih Vještica', da će im netko objaviti taj navodno već snimljeni album i da ću nekako uspjeti doći do Srđana, da sjednemo i popričamo, ako treba i uz diktafon. Uglavnom, ne sjećam se kada sam se zadnji put toliko naskakao, derao i ragaljeno grlio ljude oko sebe. Ne događa mi se to često, ali u Močvari sam se stvarno osjećao kao jedan od najvećih fanova Vještica, a to je čast. Hvala, Srđane! |
