Evo me, živ sam, zdrav sam, iscrpljen sam, radim po deset sati dnevno, a kad ne radim - pokušavam učiti filozofiju. Teško je uopće sjetiti se kolovoza - bio sam na godišnjem, bili smo na Lošinju, pa smo bili na Braču, otišli na 'Viva La Pola' Festival u Puli, bilo nam je lijepo. A sad? Počinje panika na poslu, počinje panika na faksu, počinje koncertna sezona i počinje jesen. Ne znam za vas, ali ja bih još malo ljeta.

Nakon tjedan dana fjake u Supetru na Braču, Sandra i ja smo odlučili otići u Pulu. Mile i Cicko, frendovi iz Krapine, također su htjeli vidjeti Oružjem Protivu Otmičara u novoj postavi - i još ktome na moru. Moja predivna žena i ja smo, dakle, kupili Oglasnik dan prije odlaska s Brača, došli nekako do babe Kate koja nas je pristala ugostiti na dvije noći i - avantura je mogla početi.

No, nikad ništa ne može proći bez problema. Sandra i ja smo pješaci, a autobus Split-Pula vozi 12 sati i košta 250 kuna. Odlučili smo se za nagibni vlak kojeg smo ovog ljeta stvarno dobro upoznali. Vraćali smo se tim vlakom kad smo se vraćali s Lošinja (Rijeka-Zagreb), tim smo vlakom išli na Brač (Zagreb-Split), a sad smo odlučili tim vlakom otići do Karlovca, gdje će nas pokupiti Krapinčani i - opet na more. Bizarna, ali najjednostavnija i najjeftinija opcija. Jesam li već rekao bizarna?

Okej, morat ću se suzdržati od kerouacovskih zapažanja i prijeći na sam Festival, jer em nemam vremena, em vi hoćete čitati o bendovima, a ne o tome kako je baba Kata predivna gospođa koja nas je udomila kao da smo joj unuci. Dakle, Festival, dan drugi. Prvi smo dan, naime, propustili, jer nas Motus baš ne rajca.

Stižemo u Uljanik na slovenski CZD, naručujemo piće, šećemo, komentiramo, pozdravljamo se s poznatim ljudima, tu je Zdenko Franjić sa svojim štandom i još nekoliko štandova. Mile kupuje knjigu o CZD i nekoliko prišivki, a ja kupujem majicu 'I'm Perfect' na kojoj je rukom nacrtani dečko bez jednog oka.

Uljanik je poluprazan, većina ljudi je vani, počinje Grč. O bože, glupog li benda. Mislim, pogledajte nam lica i sve će vam biti jasno.

Mile, Matija i Sandra - naprosto oduševljeni nastupom 'legendarnog' Grča

Nakon prve stvari, one o šibicama i paljenju svijeta, otišli smo van i odlučili se ne vraćati dok god Grč ne ode sa stejdža. Da, da, oni su kultni, legendarni i 'jedan od najboljih bendova', kako ih je najavio najavljivač (!). Nama, Zagorcima bez ukusa, su bili sranje.

Kud Idijote volimo. Čak smo se i gužvali u prepunom Uljaniku, bili tucet puta zaliveni pivom i sve to. Idijoti kao da su nasumce odabrali petnaestak stvari iz svog prebogatog kataloga hitova, znajući da ne mogu fulati. I naravno da nisu. Sale Veruda, by the way, i dalje izgleda kao mladić, a ni Tusta se ne da. Bilo nam super.

Nakon toga je Cicko otišao spavati jer je previše popio, Sandra i ja smo otišli na zrak jer nismo nikad slušali Vibratorse, a Uljanik je bio pun puncat. Mile je nastavio plesati, Vibratorsi su mu bili super.

Nakon okrepljujućeg sna, Sandra i ja smo se, zajedno sa Satanom i Majom koji su tog dana također stigli u Pulu, otišli kupati na Verudelu, a kad smo se vratili kod babe Kate, dočekao nas je voćni kolač. Baba Kata je, shvatili ste, zakon. Večer je došla brzo i jedva smo čekali da čujemo novu postavu Oružjem Protivu Otmičara.

No prije njih, morali smo preživjeti još par dosadnih i nebitnih bendova. Slovenci Fetisha i Austrijanci Autumn Clan kao da su ispali s večeri loših zagorskih bendova u dvorcu Gjalski. Počelo je sijevati, kiša samo što nije počela, a mi smo pili pivu i čekali Nikolu i ostatak ekipe.

Taman kad smo pomislili da smo skužili redoslijed bendova, Oružjem Protivu Otmičara su se pojavili na stejdžu. Improvizirana tonska proba od nekoliko minuta nije mi mirisala na dobro, a kad su počeli, moje zle slutnje su se potvrdile. Nakon svih punk i gothic bendova, tonac očito nije znao kako bi jedan melodičan pop-ajde-nek-vam-bude-i-taj-pank-ako-baš-hoćete bend trebao zvučati. Na prve dvije, tri stvari iz razglasa je dolazila samo buka, a onda je netko skužio da bi - eureka! - samo trebalo sve instrumente.

Oružjem Protivu Otmičara

Nova pjevačica nas baš i nije oduševila. Očito se još nije našla u svemu ovome i tek treba pronaći vlastiti stil. Rješenje stvarno ne bi trebalo biti kopiranje stila nezamjenjive prve pjevačice. No, oprostili smo joj i to i tremu i sve. I počeli uživati. Usred njihovog seta vani je počela oluja, tako da je Uljanik najednom postao premalen za sve, pa smo tu i tamo dobili poneki lakat u glavu, ali i to ćemo zanemariti.

Oružjem Protivu Otmičara su odsvirali većinu svojih hitova i jednu novu stvar - ne baš dojmljivu 'Super Seksi' ili tako nekako. Onako, šablonizirana OPO pjesmica o dijetama koje djevojkama nameću masovni mediji i popularne pjevačice. Čekam novi album, jer slična se stvar dogodila s prošlim. Singl 'Tik-Tak' nije bio pretjerano uzbudljiv, no album u cjelini nije bio loš. Barem meni, drugi baš i nisu mislili tako i prethodna postava se raspala pod teretom loših kritika.

Prošla pjevačica je također imala mana (ne mislim na onaj slatki izgovor slova 'r', nego na konstantno falšanje na koncertu u Močvari. Darko, može link?), no barem je bila kudikamo opuštenija i 'svoja'. Ova nova cura ne falša, ali joj fali duha i originalnosti. Nadam se da će s vremenom sve sjesti na svoje mjesto. Nakon koncerta sam malo proćaskao s Nikolom, tako da uskoro možete očekivati i OPO intervju.

Vaš omiljeni gonzo-novinar ljubi nos svoje ljepše polovice

Pošto je kiša prestala, a mi bili potpuno mokri i izudarani, Sandra i ja smo odlučili preskočiti ska-pankere Elvis Jackson i udahnuti malo svježeg zraka. Mile i Cicko su se dobro proveli, vele. Mizar, a pogotovo Phantasmagoria su nam uporno željeli pokvariti raspoloženje, ali mi se nismo dali i jednostavno smo nastavili pijuckati pića i družiti se s ljudima koje nismo mislili da ćemo sresti. 'Tribute to EKV' su otkazali nastup, a negdje u pola pet ujutro svirali su još i Sonic Angels, ali taj njihov 'garažni rock' nije ličio ni na što. Možda zbog našeg umora, možda zbog njihovog, a možda su jednostavno loši. Nikad nećemo saznati.

Svi za piće - piće za sve

Nakon povratka u Zagreb, bio sam samo na jednoj video-slušaoni u Kej-Setu (The Clash) i na jednom koncertu u Močvari - i to na ovom na kojem sam i sam nastupao. Ne, nisam toliko nisko pao da recenziram vlastiti nastup, ali osim mene, te je večeri svirao i Igor Baxa sa svojim bendom Komedija.

Bila je to baš ugodna večer, a takav je i Igorov bend - ugodan, nježan, suptilan, tih. Mislim, što očekujete od postave glas + akustična gitara + violina + cimbalo (!)? Gothic metal core? Ne, nježna trojka je odsvirala neke od Igorovih najljepših pjesama i nekoliko međimurskih narodnih i bilo je baš fino. Pozovite ih i u vaš grad i vidjet ćete.

Bit će u listopadu još dobrih koncerata, no do tad vas pozdravljam i još jednom se ispričavam na odugovlačenju s ovim tekstom, ali drugačije se nije moglo. Pusa svima i ne dajte se čak i ako vam je teško. Bolji danu stižu.

Riječi: Matija
Fotke: Sandra