TYPE O NEGATIVE, 01.07.2007., Zagreb, Boogaloo
U trenutku dok sam na ulazu podizao akreditaciju i čavrljao s uvijek simpatičnom Anamarijom iz Note, nadvila se ogromna sjena iznad mene, a i suncobrana ispred, jer iza prošlo neko divovsko stvorenje u zelenoj majici i alatničarskom kutijom. A tko drugi nego Peter Steele, pjevač, osnivač, vođa, a vjerovatno i grobar Type O Negative. Zapanjio me njegov trenutni fizički izgled, ta nestala muskoloznost koja nekad krasila omote albuma, naslovnica i članka glazbenih časopisa, a čak i u popularnom američkom ženskom magazinu "Playgirl". Ali tu činjenicu prepustih ženskim obožavateljicama, one se čak naglas bavile tim pitanjem, a prema izjavama nekih od njih, "mokri snovi" više neće biti tako česti. U Booglaoou sam se ugodno smjestio pored miks-pulta, s obzirom da mi je naprijed prijetilo da ostanem bez oka ili barem izbodenih leđa i rebara, s obzirom na količinu s/m te druge fetiš odjeće koju neki fanovi uspjeli navući na sebe. Bilo je tu i fanova koji su nekoć bili i obožavatelji Carnivore, grupe koju Peter Steele imao prije samih TON, a i navijača Dinama koji su to svestrano dokazivali, kao da poslije koncerta slijedi transfer nekog od članova TON u njihov voljeni klub. I kad su se oko 21 sat ugasila svjetla, a publika, njih oko 400-tinjak, koncentrirala se prema bini da konačno počne koncert "the drab four" ili "the rehab four" kako sami sebe u zajebanciji nazivaju aludirajući na Beatlese, iz razglasa se prolomio - "pačji ples". Ta debilkasto-polkasta pjesma, na koju se možeš odvaliti samo ako imaš hrpu lažnih bonova za pivo na Oktoberfestu ili nekoj domaćoj pivijadi (a prema nekim reakcijama u publici i negazirana bezalkoholna pića su dovoljna), vrtila se kojih 20-tak minuta u sporijim ili bržim varijantama uz neprestano paljenje i gašenje svjetala prije ponovnog puštanja, što pak dobrano iznerviralo dio publike. Ali TON su ionako zajebantska skupina koja neki svoj uvrnuti smisao za šalu zna upakirati u ozbiljne tonove, pa nije ni čudno da ih onda znaju i preozbiljno shvaćati. Stoga ni We Hate Everyone nije čudan odabir s kojom otpočeli koncert uz gromoglasno oduševljenje mase. Odlična rasvjeta, prejak i mutan razglas, ali TON samouvjereno gospodare pozornicom, a najživahniji od njih je Josh Silver, klavijaturist i vokalist, čija sijeda brada i "griva" na glavi te razvaljivanje klavijatura podsjećaju na nekog križanca Sai Babe i tasmanijske nemani. Slijedi Profits Of Doom, zvuk se u dvorani rapidno poboljšava, ali ne i za Petera koji bi kao najradije razvalio svoje pojačalo, tehničar mu na sto muka, Peter nervozno poteže gutljaje makedonskog vina "Tuga sa juga", a onda nešto promrmlja i nestane iza pozornice, da bi se kojih par minuta vratio natrag i podigao palac tehničaru u stilu "sad sve štima". Navodno je od vinčine "abortirao" u wc-u, no i da nije to istina, takva priča zasigurno ne bi naškodila Pauzu je iskoristio i bubnjar Johnny Kelly ne bi li kamerom snimao fanove tjerajući ih na zborne povike kao da ih trenira za neki TON slet, a zatim je nastavak koncerta uslijedio s Kill All The Wild People, Love You To Death, Christian Woman i završnom Black No.1, koja do kraja razgalila fanove. Onima koji zbog Peterove "neraspoloženosti" te da ne kažem "nadrkanosti" ostali razočarani koncertom, možda utjeha da nisu dobili Peterovom šakom u glavu kao navodno gitarist Kenny Hickey, zbog čega ga nekih 10-tak minuta nije bilo na pozornici. I sve to mi je isto tako dio folklora koji čini TON kakvim jesu. Sigurno je da su glazbenici koji znaju baratati svojim instrumentima i stvoriti atmosferu na koncertu, što po osobnom mišljenju i uspjeli, a i poslije koncerta u neformalnom druženju dokazali da i oni samo ljudi. Osim onog diva s početka priče. On se nije pojavio. Možda je u busu razmišljao o "October Rust" ili kako je "Dead Again", da "World Coming Down" ili "Life Is Killing Me", a možda je nekome davao "Bloody Kisses" kako bi završilo "Slow, Deep And Hard". Who knows, who cares. Stay negative!!! Setlista: Magical Mystery Tour~We Hate Everyone / Profits Of Doom / Anesthesia / These Three Things / Kill You Tonight / Kill All The White People / Love You To Death / Christian Woman / Black #1
Live fotke: Ana ( www.terapija.net ) Backstage: Lili Sema |
Fanovi su napokon dočekali da odu na transfuziju svoje omiljene krvne grupe, a da za to ne moraju prevaliti stotine kilometara. Tvpe O Negative su oduvijek imali svoje kultno mjesto među metal i goth fanovima (iako zbog fuzija raznih stilova u glazbenoj industriji ti termini postaju arhaični), ali nikad i prilike da to dokažu na ovim prostorima. Koncert je to o kojem se zapravo dugo pričalo, promijenjene su dvije lokacije održavanja, da bi napokon potvrda stigla da nastupaju u samom prostoru Boogalooa, a ne na terasi istog, zbog poznatih nepredvidljivih vremenskih uvjeta koji vladali tih dana. Kako navikao da se koncerti takvih i sličnih "mračnjaka" u nas održavaju oko ponoći, organizatori me svojom satnicom "zaribali" tako da propustih nastup Phantasmagorije, ali onaj tko ih nije gledao barem dvaput kao nečiju predgrupu, onda vjerovatno nije bio niti na jednom stranom koncertu koji kod nas održan. 
njegovoj reputaciji. Ali da čovjek ima glas takve dubine kao da dolazi iz samog podzemnog svijeta, to ostaje činjenicom, kao i da bas gitara u njegovim rukama prema freudovskom tumačenju izgleda kao produženi falus, iako i tu kruži legenda da tog dvometraša priroda na nije zakinula i na proporcionalnoj dužini (ne trebam valjda napominjati čega). Bilo kako bilo, TON su Anesthesiom, These Three Things i Kill You Tonight sve više oduševljavali publiku, a zatim nestali iza pozornice. Iako im pjesme znaju imati epsku duljinu, nekako se publici to činilo prekratko pa ih uz povike "you suck!" dozivala natrag. 
