TOOL 04.09.2007. Zagreb, Dom Sportova ...koncert kojeg sam s neviđenim skepticizmom očekivao, još od davnog koncerta the residents, kad se šuškalo da će na tom koncertu konačno skinuti maske i potvrditi da se iza tih misterizonih likova zapravo kriju elvis presley, jim morrisson, frank zappa i janis joplin, održao se u velikoj dvorani doma sportova, umjesto najavljene šalate... taj potez organizatora bio je opravdan iz meteoroloških razloga, iako kao razlog neopravdano navođen veliki interes publike, što je otprilike 4000 i nešto sitno posjetitelja bez problema demantiralo... osobno sam očekivao nešto više publike, s obzirom da tool otkazali nastup na nedavno održanom frequency festivalu u austriji, no u takvim kalkulacijama nekako se uvijek nađe onaj suprotni veznik "ali"... tool u hrvatskoj uživaju kultni status, samo u zagrebu se može vidjeti koliko njihovih majica nosi i staro i mlado, a vidjeh čak da ju nosi i jedna kumica na placu (da netko ne bi pomislio da je sprdnja, vidjeh i jednu kumicu s majicom bauhausa, jer nisu ni sve kumice više mainstream)... osim kultnog statusa uživaju i status cjepidlaka i mimoza, ponajviše zbog svoje übermimoze od pjevača... nema fotografiranja u publici (ti prokleti muzičari nikako ne shvaćaju da publika slika kako bi imala uspomenu na taj koncert, a ne da bi im doma gledala krive nosine, brojala madeže ili bradavice), nema pušenja u dvorani jer mu odmah glas uvene (što je slijedeće, nema jedenja ćevapa prije koncerta da se ne bi netko podrigivao po luku, nema sexa prije koncerta jer se dotična mimoza možda zavjetovala na celibat pa bi ga smetao postkoitalni miris), nema unošenja ruksaka u dvoranu (sumnjam da je osama bin laden čuo za tool pa izdao neku fatvu ili se mimoze jednostavno boje ljudi koji zbog njihovog koncerta prevale i po nekoliko stotina kilometara, pa, zamisli, ponesu i neki sendvič, majicu ili knjigu u ruksaku)... jasno mi je da sve glazbene "zvijezde" imaju svoje mušice, no u prvom redu bi trebali biti profesionalci, jer od toga zarađuju za kruh (osim par iznimaka)... to kao da bi neki šljaker rekao da ne ide na bauštelu jer pada kiša i nema birtije u blizini... ali, vratimo se samom koncertu i mojem početnom skepticizmu... naime, iako većina mojih prijatelja (a i nekih glazbenih uzora) štuje tool, meni su oni na albumima iznimno dosadni, posebno zbog vokala, stoga je i moj posjet ovom koncertu bio jedan od razloga da me razuvjere... predgrupe nije bilo, što nikog nije zasmetalo, ionako na takvim događanjima predgrupe obično budu zvučna kulisa dok se ljudi opskrbljuju kokicama, sokovima, pivom ili nečim manje legalnim... kad su na binu izašli tool predvođeni kardinalom maynardom james keenanom (vokal), svećenicima adamom thomas jonesom (gitara), justinom gunnar walte chancellorom ( bas gitara ) i danielom edwin careyem (bubnjevima), prisutni fanovi pali su u delirij kao vjernici kad ugledaju papu na pročelju bazilike sv. petra... s obzirom da se nikako ne smatram njihovim obožavateljem, mene je više oduševio savršen razglas, laserski show i projekcije na 4 video-zida, gdje su prikazivani njihovi spotovi i u tom stilu slične animacije... da, moram priznati da mi je kod tool upečatljiviji taj vizualan aspekt u obliku videospotova ili samih pratećih omota tj. pakiranja nosača zvuka, nego što mi je sama njihova glazba... tehnički sviraju besprijekorno, zvuk čvrst i moćan, nema ispadanja iz cjelokupne zvučne slike usprkos raznim promjenama strukture samih pjesama... neki tu vrstu glazbe nazivaju alternativnim prog-rockom ili prog-metalom, iz razloga što im pjesme nemaju neku klasičnu formu tipa kitica-refren-kitica-refren već kompleksniju formu... pjesme im inače imaju epsku dužinu, stoga ne čudi da im setlista broji oko nekih 8-9 pjesama... usprkos punom zvuku i zanimljivim glazbenim dionicama, maynardov vokal mi je i dalje ostao neuvjerljiv i bezličan, baš onako američki dosadan... što se sa mnom ne bi složili prisutni fanovi koji su upijali svaku riječ iz stihova uz poneko zborno pjevanje nekog kvazi-refrena... zapravo ono što je fanove iritiralo, a meni najbolji dio njihovih pjesama, bili su uvodni instrumentali u iste... cijeli koncert trajao je nekih 80-tak minuta, nedovoljno za obožavatelje, meni dovoljno da ustvrdim kako su puno zanimljiviji uživo nego na albumima, daleko od toga da sam osjetio neko uzbuđenje kao masa prisutnih, i da bi ih radije gledao bez vokala ili eventualno s nekim upečatljivijim vokalom... njihov kult među obožavateljima i dalje će mi ostati nepoznanica, možda je razlog tome što su nerazumljivi njima, bogu, vragu, a i samom sebi, ili je meni jednostavno slon prdnuo u uho... fanovi će na kraju reći nema (glazbenog) zanata bez "alata", a ja ću samo reći da dobrodošli na moja vrata oni koji ne nose sa sobom cd-e od "alata"... setlista: jambi / stinkfist / 46 & 2 / lost keys (blame hofmann) ~ schism / rosetta stoned / flood / lateralus / vicarious tekst: miroslav sušnik |
