THIEVERY CORPORATION
20.5. 2003. Zagreb, JarunRADIKAL DUB KOLEKTIV
23.5. 2003. Zagreb, KsetŠto sam stariji, to u fonoteci imam sve više i više bendova tipa Thievery Corporation.
Bendova u koje se nemoguće zaljubiti, na koje usred fešte nitko neće popizditi, koji me ostavljaju sasvim indiferentnim. Jednog dana ću u smeće baciti i s hard diska izbrisati svu takvu kvazi-cool glazbu i ponovo početi slušati samo 30 najdražih bendova. Darvinizam - samo će najbolji ostati sa mnom.Thievery Corporation je jako popularan bend, i u Hrvatskoj i na svijetu uopće. Hrvatska i svijet su u kurcu, a ljudi se boje osjećaja u glazbi i rađe slušaju down i mid tempo nevidljivosti, na koje ne trebaju trošiti emocije i uz koje mogu igrati igrice na kompjuteru, jesti sendvič i pisati recenzije za web-zinove.
Bez psihodelije i dragih ljudi, mislim da bih se ozbiljno dosađivao na Thievery Corporation koncertu. A, naravno, nije pomogla ni činjenica što sam za vikend dva dana zaredom gledao jedan sjajan roots-reggae-dub sound system (vidi recenziju King Shiloh), nakon kojih ovoj lopovskoj korporaciji ne bi pomogao ni Lee Scratch Perry osobno. Okej, povlačim to.
Kad post-reggae bend kakav je Thievery Corporation pjeva o borbi protiv Babilona a u isto vrijeme kartu za koncert naplaćuje 160 kuna, zar vas to ne podsjeća na nekakve MTVjevske pankere skrpane na način na koji se krpaju boy-bendovi? Mene podsjeća i da znate, ja nikad ne bih dao 160 kuna za sat vremena blata i ovakve prosječne glazbe odsvirane od, woooow, puno ljudi na stejdžu.
No, nisu sve stvari tako crne. Pošto sam ja ipak uvaženi reporter uvaženog web-zina, sve što sam trebao učiniti da uđem na koncert bilo je javiti se na info-štand i podići akreditaciju. Dan prije koncerta, organizatori (Kormoran) su poslali oduševljene mailove svima koji su imali ikakve veze s medijskim pokrivanjem najave spektakla. Uz zahvale na pomoći oko medijske promidžbe i službena odobrenja akreditacija svima koji su ih zatražili, u mailu je pisalo kako je do dva dana prije koncerta prodano 2500 karata (ostatak je otišao ubrzo), što je, saznajem od svojih tajnih izvora, bilo dovoljno da se pokriju svi troškovi ovog, ali i Roni Size koncerta koji je Kormoranu, navodno, donio neke gubitke. Bravo organizatori, sjajno, sjajno, ali drugi put ipak malo snizite cijene karata. Zbog mladih i ostalih normalnih ljudi kojima je teško odvojiti 160 kuna za (jedan) koncert.
A da slučajno ne pomislite kako nemam pojma o Thievery Corporation i kako sam za vrijeme koncerta samo pio i pričao s drugim ljudima, evo: Kiša je prestala taman kad je koncert počeo, zvuk je bio sjajan, rasvjeta fascinantna, atmosfera odlična, a play-lista sastavljena od samih hitova, ne samo s recentnog albuma Richest Man In Babylon kojeg Thievery-evci (!) na ovoj svjetskoj turneji promoviraju, nego sa svih njihovih dosad objavljenih albuma, uključujući prvijenac Songs From The Thievery Hi-Fi, koji ih je i gurnuo u svijet naširoko prihvaćenih glazbenih zvijezda. Mogu ja tako do sutra, u najboljoj maniri Zlatka Galla (koji je vjerojatno napisao izvještaj iz tople sobe, jer vani je te večeri ipak malo zahladilo, nije se za zajebavat sa zdravljem) i ostalih junaka hrvatskog glazbenog novinarstva. Ali neću, jer je to dosadno i bedasto.
Uživo, Thievery Corp. zvuči kao šminkersko-babilonska kombinacija world-musica (ovom prilikom se zahvaljujem braći Slovencima zato što nisu dopustili da na Eurosongu pobjedi Belgija sa svojom iritantnom pjesmom na izmišljenom jeziku), ragga/reggae-a i pomodne elektronike. The richest men in Babylon? Pa, možda još nisu, ali da su ambiciozni, bogami jesu. Odsvirali su i jednu skoro pa roots-reggae stvar, a i jednu obradu prekrasne Bebel Gilberto i to je ono što bih ja izdvojio. Ostalo je bilo plesno, fino, zabavno i dosadnjikavo.
Znate što je meni bilo krasno? Sreo sam hrpu ljudi koja je i prošle godine bila na istom mjestu, na koncertu Femi Kutija i svi smo se složili kako je prostor zaaakon i kako je Femi bio puno bolji od ovih pozera. Nakon koncerta i nevjerojatnog kaosa na cestama, Gogo i ja smo se uputili prema Aquariusu, gdje se održavao službeni after-party. O, greško kobna. Tamo smo se jedva uspjeli probiti do šanka i onda pola sata trpili konstantno manijakalno guranje nabomboniranih kretena kojima je svejedno jel' Thievery Corporation, jel' Roni Size, jel' Marusha. Sve je to isto. Muzika je, naravno, bila blesava, a piva skupa. Jebo Aquarius.
U petak sam konačno opet posjetio stari, dobri Kset. No, ne bih ja bio ja da barem nešto ne zajebem. Ovaj put sam bio uvjeren kako će Radikal Dub Kolektiv svirati prvi, a Robotobibok, pošto su ipak, stranci, jel'te, drugi. Došao sam taman na zadnjih deset minuta "stranaca" (i odmah mi je bilo žao što sam toliko kasnio, jer Robotobibok je, barem zadnjih deset minuta, svirao sjajan, furiozan spoj jazza, rocka, duba i tko zna čega još, sa sjajnim puhačima i puno energije. Ima par Zagorki koje svaki bend koji svira u Ksetu nakon koncerta žicaju cede, pa im je to uspjelo i ovaj put. Tako da ću barem čuti kako zvuče na albumu).
Radikal Dub Kolektiv sam recenzirao već toliko puta da više nema ni smisla. Ipak, imam par novih otkrića za vas kojima još nije dosta: RDK imaju jednu smiješno slatku stvar koja zvuči kao da je ispala iz nekakvog rastafarijanskog kazališta za djecu, a najbolje stvari su im ipak one s odličnim ženskim vokalom. Eto, pametnom stalnom čitatelju ovog web-zinu dosta.
p.s.: Oružjem Protivu Otmičara, srijeda, Močvara.
