THE SKATALITES, 19.11.2007., Zagreb, Močvara Ukoliko ste pomislili da je vaš omraženi gonzo-novinar zauvijek odustao od pisanja recenzija koncerata i, nakon što je pogledao Wilco u Stuttgartu još prije ljeta, otišao prakticirati zen-budizam na Millerov breg iznad Črnomerca, niste bili u pravu. Evo mene opet, što bi reko Jasmin Stavros. Idemo dalje, što bi reko HDZ, a kad ste već spomenuli HDZ, zamolio bih vas da izađete na izbore i ne glasate za HDZ. Ali glasajte kad već možete, u Rvackoj je na snazi D'Hondtova metoda preručanavanja glasova u mandate, što znači da vaše neglasanje (ili glasanje za neke redikule koje ne bi prešli izborni prag ni da se ostale stranke povuku) u praksi vrlo lako može rezultitati još jednim zastupnikom stranke koju ne volite. No dobro, da ne kompliciram, odite glasat, možda sretnete staru ljubav iz osnovne škole. Možda se netko napije i počne pjevat ode Glavašu. Možete se dogovorit s frendovima i nakon glasanja otići na pivo i pikado. Kako se u zadnje vrijeme bavim barem trima stvarima istovremeno, pretpostavljam da bih odugovlačio s pisanjem ove recenzije još barem nekoliko dana da nisam pročitao Ozrenovu recenziju Nomeansno koncerata. Ako može on, mogu i ja, dovraga, a kako su Močvara i ZbrdaZdola oduvijek bili prijatelji, ljubazna PR služba Močvare odobrila je vašem omraženom kvazi-reporteru akreditaciju, te je sasvim u redu da im se odužim jednim subjektivnim fer osvrtom. Evo, kreće recenzija, slobodno ste mogli preskočiti prva dva odjeljka, ali niste znali da će biti toliko dosadni, pa vam je sad žao što ste ih čitali, znam. Ozrenu bi se Skatalitesi baš svidjeli, pogotovo tijekom bržih trenutaka koje su obilježile rasplesane, zarazne melodije duhačke sekcije. Uostalom, Ozren voli Šabana Bajramovića, Bobana Markovića, Džipsi Kingse i ne znam ni ja koga sve ne (da ne spominjem Harisa Džinovića i njegov legendarni koncert u Bestu, poznat po tome što je Ozrenu tada iz ruku ispala Snickers čokoladica), a upravo su Skatalitesi jamajkanska verzija Boban Marković orkestra ili koga već. The Skatalites su danas, 43 godine nakon osnivanja, kombinacija veterana (iz originalne postave tu su još samo Lloyd Knibb, Lester Sterling i Doreen Shaffer) i mladića, no u svakom slučaju zvuče jako živahno i koliko sam ja vidio, cijela se Močvara (odličan prostor za ovaj koncert, neću ni zamišljati ovo u Aquariusu ili Tvornici) sjajno zabavljala, plesala i skakala, pogotovo za vrijeme prve faze koncerta, kada su Skatalitesi svirali instrumentale. Kada im se na stejdžu pridružila legendarna Doreen Shaffer, uslijedile su neke sporije, melankoličnije, pa čak i romantične pjesme poput 'Golden Love' koje bi sasvim dobro sjele i na terasi hotela Jadran. Meni se i to svidjelo, no većina ljudi iz prvih redova je upravo tih par pjesama iskoristila da ode do vecea i/li po novu pivu. Nešto melankoličnija faza nije trajala predugo (nasreću svih koji su došli isključivo zbog razgibavanja), 'Simmer Down' je nakon sentiša shvaćena maltene kao otvoreni poziv na ples - šteta što ju je, što se mene tiče, poprilično upropastio preglasni trubač (a ponekad, eto, i bek-vokalist) koji je svaki Šeferičin stih 'obogatio' nekakvom imitacijom napušene kokoši koja ponekad u reggaeu i rocksteadyju zna čak i dobro zvučati, ali samo kad je izvodi netko tko nije preglasan i tko ima osjećaj za mjeru. Skatalitesi su izazvali dobar feedback, vraćali su se na stejdž jer rasplesanoj Močvari nikad nije dosta, i odsvirali su zabavan zanatski koncert. Od takve ekipe glazbenika, koja već neko vrijeme svira po jedan koncert dnevno i još će neko vrijeme svirati tim ritmom, ne može se niti očekivati ništa drugo. Solidno, rasplesano, ali pomalo predvidljivo i sasvim lišeno oduševljavajućih trenutaka. Uglavnom, mene je ovaj sve-u-svemu prilično zabavan koncert (koji se, doduše, ne može ni mjeriti s najboljim reggae koncertima koje sam vidio na ovim prostorima (a, nažalost, gledao sam ih samo na ovim prostorima)) podsjetio na to koliko volim dobar rocksteady i reggae općenito. Kad su reggae hepeninzi ovoliko rijetki, čovjeka valja podsjetiti s vremena na vrijeme, jel. Nadam se da se sprema Zagreb Winter Reggae i da će program biti raznovrstan, s pokojim iznenađenjem. Dakle, da neće svirati samo Zion Train, Tricky D, Overproof Soundsystem i Bass Culture Soundsystem, nego i netko tko nam dosad još nije došao ili ga već dugo nije bilo. Skatalitesima, za kraj, jedan iskreni, pristojni - rispekt. p.s.: Neznani junak stavio je kratki klipić s ovog koncerta na YouTube, pa evo: http://www.youtube.com/watch?v=ZFkIauJMG4s |
