R.E.M. + BAMBI MOLESTERS

8.7. 2003. Beč

Koncerat je bio o'lican, ali publika je bila katastrofa.

Prvo osnovne cinjenice o koncertu:

* Trajao je oko 2 sata.
* Stage je bio fenomenalan (vidi slike).


* Uz sve znane hitove, odsvirali su i dvije nove pjesme: "Animal" i
"Bad Day" koju je posvetio Patty Smith i najavio njen skori koncert u Becu.
* Bilo je moguce naruciti pjesme preko interneta, pa su svirali dosta zelja i posvecivali ih poimence naruciteljima u publici, npr."Klaus ova je za tebe, digni ruku da te vidimo"! Pohvalili su ukus publike, a kako i ne bi kad su sve pjesme koje je publika zatrazila bile njihove ;-)
* Stipe se u vise navrata zahvaljivao "Bambi Molestersima" i trazio
pljesak od rulje ali djaba.
* Zavrsili su koncert s "The end of the world" i u tisini i mraku se
povukli sa stagea, buduci da se publika mirno i dostojanstveno povukla iz Schloss Schoenbrunna kao hipnotizirana:-(

A sada osobni dojam.......

Publika je bila tipa, culi smo za REM, a bili smo i na Rolingstones-ima pa ajmo ih poslusat pa poslije uokviriti karte. Rijetki su znali textove pjesama i maximalno se odvalili na "Man on the Moon" :-(

Posebno mi se dojmilo sto se ljudi nisu mogli nacuditi zasto mi zelimo proci kraj njih u smjeru stagea !!?!?!?!?!
Neki nas nisu htjeli niti pustiti, neki su "prigovarali" na njemackom, a neki su samo zabezeknuto blejili u nas ne vjerujuci svojim ocima:-(((

No kad smo se napokon negdje ugnijezdili, niti jedan od xy.000 ljudi u publici nije prosao kraj nas do kraja koncerta, fenomen dosad nevidjen u nas!
Takav rezim je dozvolio preprodavacu majica da operira s gumenim cepovima u usima (...a razglas je bio na pola svoje jacine zbog muzejskog prostora u kojem se odrzavao koncert. S covjekom sam lijepo popricala na temu "skorog"
ulaska Hrvatske u Europsku uniju i geografske udaljenosti Zagreba od Beca i spustila cijenu majice s 12EUR na 10 EUR ;-)

Inace, da nije bilo publike s "Balkana" koncert bi trajao nekih sat vremena, jer ovoj publici nije palo napamet pljeskati i traziti bis.
Jos jednom sam ostala u cudu kad smo samo mi pljeskali, zvizdali i povikivali "Stipe vrati se". I tako smo im MI vratili REM, al sam im se sjetila familije (publici). JA da im dozivam bend, imaju priliku da im dodje grupa koju god zazele i onda neznaju sta bi s njima. No, nakon bisa, par odsviranih stvari i ponovnog zamracenja stage-a, nasi kulturni drugari su se sutke okrenuli i posli prema izlazu. Unbeleveable!!!

A tu iznenadjenja, kultura se napokon pokazala kao koristna stvar pogotovo u slucaju mase od nekoliko desetaka hiljada ili koliko nas vec bjese. Naime, bez guzve i u nevjerojatnom miru i redu mi se za 15 min. nadjosmo u U-banu koji je ovom prilikom radio izvanredno,(na intervenciju REM-ovaca) i dolazio svakih par minuta nebili ugodio svojem mnogobrojnom kulturnom
pucanstvu. I tako bez guzve i bez ijednog otiska cipele na cipeli udjosmo u U-bahn i za pola sata od zavrsetka koncerta vec smo bili "kuci".

Eto ukratko o koncertu, poslije kojeg sam shvatila da koncertni dozivljaj ovisi barem 50% od publike.

Lidija Ilić