QUEENS OF THE STONE AGE

3.6.2003. Ljubljana, Križanke

Psiho Opat
Kasno došli. Nakon akreditacija itd., otišli se napojit. Nažalost nismo stigli na još jedan odličan band- Psycho-path. Shit happens.

Budi nježan
Zaista, osjećam se kao bogataš. Praznih džepova, ali u potpunosti smiren, zadovoljan, samozadovoljno se izdrkavam sa fotkačem u masi profija, koji ga drkaju još i više. Svjetla se gase. Naravno da te neće polizat'. Opalit će ti brutalnim naletom kanaliziranog bijesa, žudnje, pohote, nemira… Jasno da sve sliči prljavom koitusu. Osjećaj nadmoći. Ekstaze. Pljuvanje krvi. A oni su totalno cool. Uvjerljivo glume ukipljenu klinčadiju koja crkava od treme, i pokušava započeti. Zaista, postura je takva, ali iz tih instrumenata se pretače takva snaga…jebeno dobro. Udara ravno u prve redove i nemilice ih "prangija". Curice mrdaju dupencima. Headbangeri rade svoje. Pogledaš iza sebe i vraća ti se slika Nirvane u Tivoliju.

Žao mi je zbog toga, naime pizdim i na najmanju paralelu koju u muzičkim krugovima vuku između Qotsa i legendarno prodanih grungera iz Seattle-a. Sva sreća, to je jedina sličnost. Časna pionirska. Kaos se otvara uvodnom sa songs for the deaf- you think i ain't worth a dollar, but i feel like a millionaire, i što da čovjek kaže. Poslije toga mogli su odsvirati koju god, i don't give a fuck…..

But i did. Postajalo je sve bolje i bolje. Do it again- ritam inauguriran od Dave G. Pomalo podsjeća na psychobilly furku. Idealno za Josh-evu točku "mrdaj guzom" (što u taktu što van…). Josh- "Do it again!".
Malo hitova da se trendsetteri zadovolje (kao što su je nazvali na internoj playlisti- Go with the kids). Opet odlično, samozadovoljno. Ravnjak. Odlična ritam sekcija.

Nick Oliveri rezervirano stoji na lijevoj strani i udara u nešto što mi polako trga utrobu i forcepsom i vakuumom sjebava ono malo normalnog što je u glavi ostalo (ne, Debos, nije to od bezalkoholne pive). Ne znaš što je jače, da l' kad na prvoj zavrišti ili dok melje svojim rythm modus operandi na ostatku vječnosti.

Nezgodacija.
Kako seljo nije naučio baš previše, ostao sam malo zatečen kad me čovjek iz osiguranja zamolio da zajedno sa ostalima napustim dvoranu, ostavim u autu opremu i onda se vratim.
Malo k…… šmugnul sam mu prvom prilikom i ostatak koncerta se samozadovoljno smješkao gledajući koncert iz backstage-a zajedno sa my favourite Miss I. Inače, totalno je svejedno gdje si, bitno je da se čuje saga. I need a saga. What's the saga? It's song for the deaf. You can't even hear it.

Kad smo već zaglavili na pizdarijama tipa security, and stuff, priznajem, takva su pravila….ali teško je dijete odvojit' od mamine sise. Sorry osiguranje, sisa mi je važnija od pravila.

Tension head i skakanje po madracu
Oni još uvijek hladno stoje, i ostavljaju nas da uživamo. Light je dobar. Naravno, prevladava topliji spektar. Možda crvena?! Možda, no ako ne znate, jebite se. Riječ povlačim samo ako ih odete negdje drugdje pogledati ovo ljeto (provjerite na qotsa.com).

You would know (dick face) vraća nas na početak. Psihodelično, sporo, vruće. Zavlače pa puštaju. Kratka rečenica na gitari. I nju lagano pušta u solo. Dodaje ritam. You would know (dick face)….
Prokleto je vruće. Iznad Križanki diže se stup energije ljudskih tjelesa u igri. Imam osjećaj da će se sve srušiti. Ljudi viču, plješću, zvižde, neartikulirano se derače. Naravno da svatko pokušava doviknuti svoju omiljenu.
Nema potrebe. To što rade, i kako to rade, diže te u nebesa i vraća natrag. I opet, i opet, opet……
Gušt je sve to gledati. Gušt je biti dio.

Napokon- Auto pilot. Sa njom se divovima pridružuje Mark Lanegan (Screaming trees vocal) i otkriva još jedan veo. Obješen za stalak mikrofona, s izrazom lica i glasom Toma Waitsa, glasom boli, težine, cigareta, alkohola, heroina, teškim vjeđama komunicira sa publikom i ispušta potmule melodije…sav se još sad ježim. Zaista neobično, neponovljivo… njegova stigma i habitus otkrivaju svu onu težinu, kišu, depresiju, weltschmerz Seattle-a. Oni najveći nikad nisu naprijed. Njih treba tražiti. No Mark Lanegan-a priuštili su nam Qotsa. Čak bih se usudio nazvati ga glavnim vokalom u Qotsa. In the Fade definitivno je kulminacija. Mark se potpuno prepušta. Ekstaza. Ostavlja mikrofon pripaljuje cigaretu i odlazi. I'd leave if could……
Ostalo ne želim podijeliti sa vama.

P.S. dva bisa i totalno sam sjeban… Nicotine, valium…..

Joshua me nakon koncerta ostavlja sa informacijom o ponovnom vraćanju u studio u veljači. Izgleda da suradnja sa Psychopath nije evidentna.
Ostala sranja nek vam nadrobi Hule the None.

(I know nothing) Fuck Face

Playlist:
1. you think i ain't worth a dollar, but i feel like a millionaire (sftd)
2. do it again (sftd)
3. go with the flow (sftd)
4. you would know (qotsa)
5. quick and to the pointless (rr)
6. mexicola (qotsa)
7. gonna leave you (sftd)
8. autopilot (rr)
9. hangin' tree (sftd)
10. a song for the dead (sftd)
11. another love song (sftd)
12. in the fade (rr)
13. a song for the deaf (sftd)
14. monsters in the parasol (rr)
15. if only (qotsa)
16. ode to clarissa (bonus track on rr; japanese version)
17. the lost art of keeping a secret (rr)
18. no one knows (sftd)
19. feel good hit of the summer (rr)
20. regular john (qotsa)
21. tension head (rr)
22. god is in the radio (sftd)

 

text & fotosi: Antun Zupanc (Zupy)