Očekivano - propustio sam sve jazz zvijezde koje su ove godine nastupale na KSET-ovom No Jazz Festivalu, no zato sam dvije lijepe subotnje večeri proveo uz skoro pa doslovno No Jazz koncerte. Kako je bilo na strejt-džez dijelu Festivala, upitat ćemo kolegu Cajhena.

Prve subote u studenom, upoznali smo (ne svi mi, već samo mi koji je nismo gledali kao basisticu u post-rock skupini Contriva) mladu i lijepu Mashu Qrellu (na ovom koncertu sam bio bez Sandre (ona ima fotić) pa je nisam mogao snimiti, a i šta bi mi žena rekla da joj se vratim sa slikom Mashe Qrelle doma? Moraš pazit' s tak'im stvarima), curu iz Berlina čija je solo-karijera neočekivano "zasjenila rad s drugim bendovima" (citat: promotivni materijali). Masha je prije par mjeseci prešla na Morr Music etiketu na kojoj se nalaze i njeni electro-pop suborci Lali Puna te objavila novi, drugi solo-album "Unsolved Remained".

Cura voli i eksperimentirati, no nama je to postalo jasno tek nakon nekoliko uvodnih, akustičnih one-woman hitova. Na stejdžu su joj se zatim priključili druga gitaristica (i moram priznati da sam se u jednom trenutku sjetio starih sestara Deal - nekako je ta druga gitaristica unijela malo više Breeders štiha, malo više neurednosti) te čovjek-loop mašina. Da se nadovežem na ovu nezgrapnu zagradu iz prošle rečenice, druga gitaristica je unijela nemir, a ovaj loop-majstor je cijelu zvučnu sliku zakopao u dubine rastrzanog, ali plesnog electro-indie-pop-Punktezahl-rocka.

Masha je plaha, skromna i pomalo nervozna djevojka, pa je skoro prekinula koncert nakon što je već toliko puta spomenuta loop-mašina krepala. No, uz pomoć publike i uzvika "Masha", "vi lav ju" i "sviraj!", Masha i njena sestra Deal ipak su odlučile nastaviti koncert, a ja sam ih nagradio pljeskom. Bilo je, dakle, lijepo, emotivno, melodično, mračno, optimistično... Ma znate žene, bogati su njihovi unutarnji svjetovi.

Jersey su još jedni Berlineri, novi bend Maxa Punktezahla iz sjajnih The Notwist i već spomenutog benda Contriva (u kojem je bas svirala Masha, jer svi su oni prijatelji i super im je u tom Berlinu, jel?) te Floriana Zimmera iz Iso 68. Eto. Desetak ljudi, a čine valjda najjprepoznatljiviju Scenu u ovom našem miteleuropskom dijelu Europe.

Svi spomenuti bendovi i projekti dobri su indikatori Jersey zvuka. Kao što veli Mate, "opušteni beatovi, nenametljivi kolaži i... puno krasnih melodija". Na trenutke premalo melodija, što se mene tiče, ali ja sam melodi džanki i ne mogu drugačije. Vratit će nam se oni, a nadam se i Masha, još koji put.

Who's our man? Prekop Sam. Prepoznatljivi glas odličnih čikaških The Sea And Cake, čija solo-karijera kvalitetom nimalo ne zaostaje za onom matičnog mu benda (ovo kao da je napisao Darko Glavan, ošamarite me slijedeći put). Solo-prvijenac Sama Prekopa iz, čini mi se, 1999. često je puštan album na mojim uređajima za reprodukciju zvuka (discman i dvd player spojen na televizor), što je, s obzirom na količinu namjerno izvrnutih riffova, pomalo iznenađujuće.

Uglavnom, solo-debut je bio sjajan (dali smo mu to do znanja i na koncertu), a friški "Who's Your New Professor" se čini još boljim. Definitivno je lepršaviji, plesniji (!), a na trenutke čak i fanki, čovječe. E da, ima i raznih šuškalica, perkusija i nenametljivih bubnjeva. Jasno ti je na što aludiram, nepoznati prijatelju. Prekopu je ovdje društvo činio samo kolega gitarist Archer Prewitt iz The Sea And Cake. Ne zvuči ta dvije-gitare-postava loše, ali pošto Prekop i Prewitt nisu puno eksperimentirali, nego svirali sve one poznate dionice s albuma, na trenutku je bilo mrvicu dosadnjikavo.

Prewittov solo pred-nastup neću puno spominjati. Josh Rouse je bolji. No, kada se Prewittu na stejdžu pridružio Prekop, njegova je gitara zazvučala puuuuno bolje. Nešto materijala s novog Prekopovog albuma, par pjesama s prvijenca, nešto sitno The Sea And Cake repertoara i - svi zadovoljni. Da su Prekop i Prewitt iza sebe imali i (kakvu-takvu) ritam-sekciju, vjerojatno bi to bio jedan od najboljih koncerata godine. Ovako je ispalo malo manje glamurozno, ali svejedno jako ugodno provedena večer.

I da, negdje usred trećeg bisa su Prekop i Prewitt malo živnuli i raspljeskali publiku prije fajrunta, ali ja sam skoro sve propustio jer mi je Viski objašnjavao kako u SC-u sviraju Skretničari i još mnogi drugi kultni bendovi za mlade. Trebao sam ga pristojno prekinuti (!), jer su svi (pa i naše cure) poslije rekli kako im je taj zadnji bis bio super.

Što nam slijedi? Mercury Rev u Aquariusu (Močvara organizira), a KSET je sigurna opcija o kojem god da se "inozemnom" (a sve češće i domaćem) koncertu radilo. Sredinom prosinca - nešto potpuno drugačije. Winter Reggae Fest Vol. 2, pa aj da se ponadam nekon dobrom, melodičnom, ultra-pozitivnom rootsu.

mhabijanec@hotmail.com