PLACEBO
+ THE FICTION
1.9.2003. Zagreb, Dom sportova
Po drugi puta (vidi recenziju prošlog koncerta) u samo dvije godine u Zagrebu se ukazao Placebo. Za mene svakako sjajna stvar budući da spadaju među moje omiljene bandove. Na koncertu se pojavio približno sličan broj ljudi kao i na ovom prvom. Karta je doduše bila skupa (200 kuna) pa su neki i zbog toga odustali, ali to je možda i pokazatelj da Placebo ovdje ima jednu čvrstu bazu svojih fanova.
Prije nego prijeđemo na zvijezde večeri moram spomenuti i predgrupu The Fiction iz Zagreba koji su svojih 35 minuta odradili vrlo solidno. Dobro sviraju, dobro to zvuči, ali kao što je to običaj kod nas prvo s čime će se sudariti je opaska: "To je čisti The Cure". Bio Cure ili ne bio vrijedi ih poslušati, pa kome se svide.
Nakon njih u 10 sati i 5 minuta na stage su stigli Brian Molko, Stefan Olsdal i Steve Hewitt potpomognuti klavijaturistom, te još jednim glazbenikom koji ih je pratio i na prošlom koncertu (ako me sjećanje dobro služi), koji je multiinstrumentalist i ovisno o potrebi svira gitaru, bas ili klavijature. Koncert su otvorili instrumentalom Bulletproof Cupid koji i otvara njihov posljednji (četvrti) album Sleeping With Ghosts, a kojeg promoviraju na ovoj turneji. No ono što me razveselilo je prva "prava" stvar koju su odsvirali Allergic (To Thoughts Of Mother Earth) meni vrlo draga. Dalje je kroz koncert slijedio red starih hitova i red pjesama s posljednjeg albuma. Uz planiranu pauzu u kojoj je band prema Brianovim riječima otišao popiti čaj i pojesti kekse, dogodila im se i jedna neplanirana kad je Brianova gitara, pojačalo, kabel ili efekt odbio poslušnost. Od gitare ni traga ni glasa. Dok su tehničari pokušavali popraviti kvar, Brian je uz improviziranu pratnju otpjevao dio pjesme Mercedes Benz, Janis Joplin. No kvar je bio veći pa je uslijedila kratka pauza.
Pokušat ću se sjetiti i playliste (nikako redom sviranja): S albuma "Placebo", Teenage Angst (naravno u sporijoj verziji), s albuma "Without You I'm Nothing", Pure Morning (Brian ju je nazvao "Very stupid song"), Without You I'm Nothing, Every You Every Me, s albuma "Black Market Music", Taste In Man, Special K, Black Eyed, Slave To The Wage i s albuma "Sleeping With Ghosts", Bulletproof Cupid, English Summer Rain, This Picture, Sleeping With Ghosts, The Bitter End, Plasticine, Special Needs, I'll Be Yours, Second Sight, Protect Me From What I Want, Centrefolds (zapravo nisu svirali samo Something Rotten). Na kraju koncert je zatvoren s Where Is My Mind legendarnih Pixiesa.
Jedina stvar na koju možda imam malu primjedbu je preglasan razglas. Možda su ga mogli za zub stišati, ali nije presudno. Light je naravno bio odličan. Dvije-tri i o publici. Publika je bila fantastična. Suradnja s bendom dobra, a količina vrištanja i urlanja tolika da i Brian nije uspio doći do riječi. Čovjek bi rekao da smo još iza željezne zavjese i da je ovo prvi susret s nekim izvana. U svakom slučaju svima koji su mogli doći a nisu neka bude žao propustili su sjajan glazbeni doživljaj. Skoro da ga nisam i ja iz tehničkih razloga zato ovom prilikom javno zahvaljujem Toniju koji je bio toliko dobar da mi ponudi prijevoz za doma iako mu to nije usput. Hvala Nineku i Nataliji koji su me na kraju dofurali doma. I hvala Oziju koji je ponudio i rješenje ako svi planovi na kraju propadnu. I za kraj pa makar ispao i dosadan, svima koji su mogli doći a nisu neka bude žao je bilo je sjajno, ludo i nezaboravno. Najčešći komentar koji ste u buci mogli čuti bio je: "Jebeno su dobri."
